Deset poteza koje Vlada mora poduzeti ove godine

Sasvim obična, naoko bezazlena konvencija Vijeća Europe u proteklih je mjesec dana uzrokovala pravi ideološki rat u hrvatskom društvu, dodatno podijelila ionako podijeljenu naciju te dobrano zatresla temelje političkog djelovanja šefa Vlade i HDZ-a Andreja Plenkovića. Tema oko koje su se mobilizirali gotovo svi društveni, politički, ali i vjerski slojevi gurnula je Hrvatsku još dublje u ideološke rovove, iz kojih nikako da promolimo glave već gotovo dva i pol desetljeća.

Međutim, od veće diferencijacije u društvu, što se javlja kao posljedica ideoloških prijepora, šteta koju ovakve, često histerične rasprave čine itekako su materijalno mjerljive. Prvenstveno zbog paralize vladajućeg političkog aparata, čiji su gotovo svi logistički i najvažniji kadrovski resursi, barem kada je vladajuća stranka u pitanju, bili upregnuti u pridobivanje podrške vlastitih stranačkih struktura.

Kako je premijer sa svojom političkom elitom tjednima bio angažiran oko toga da na svoju stranu pridobije što veći dio stranačke baze, ostale teme i problemi u državi ponovno su stavljeni na čekanje. A pod tepih su u ovom trenutku gurnuti brojni, dobro poznati, problemi, koji će, ako se uskoro ne riješe, vući hrvatsko društvo unatrag u gotovo svim aspektima. Andrej Plenković, valja mu priznati, riješio je sve velike krize koje su ga zatekle otkad je na čelu Vlade od listopada 2016. godine.

Sačuvao je saborsku većinu nakon izglasavanja nepovjerenja ministru financija Zdravku Mariću, prebrodio je raskol koalicije s Mostom uvevši Vrdoljakov HNS u Vladu, uspješno privodi kraju proces spašavanja posrnulog koncerna Agrokor, umrtvio je ideološku bitku oko ploče s ustaškim pozdravom, sačuvao je potpredsjednicu Vlade Martinu Dalić i ratificirao Istanbulsku konvenciju, unatoč protivljenju dobrog dijela HDZ-a i Crkve. Međutim, ostaje nesporna činjenica da Vlada s njim na čelu još uvijek nije poduzela nijedan konkretan reformski potez, na što je uostalom nedavno upozorila i Europska komisija u svom osvrtu na europski semestar.

Može se premijer opravdavati da je samim time što je progurao ratifikaciju Istanbulske konvencije započeo proces reformiranja HDZ-a i domaće političke scene, nesporna je činjenica da je zemlja u gospodarskim problemima i moralnim dubiozama rezultat čega je sve veći broj hrvatskih građana koji za kruh zarađuju u inozemstvu.

Riješiti demografske probleme Vlada neće podizanjem rodiljnih naknada i sličnim jednokratnim vatrogasnim mjerama, neće niti ograničavanjem prava na abortus niti oduzimanjem prava nevjenčanim parovima, već stvaranjem okvira za održivi i čvrsti gospodarski razvoj, reformom javnih sektora poput zdravstva, pravosuđa i javne uprave, zatim nastavkom provođenja poreznog rasterećenja, dokidanjem investicijskih barijera, naročito u energetici, te redefiniranjem nakaradnog ovršnog sustava koji je na rub egzistencije gurnuo više od 300 tisuća građana. Ministri koji ne mogu to provesti nemaju što tražiti u Vladi.

1. Traži se kupac za Petrokemiju, a možda i za Inu

Vlada je angažirala savjetnike koji će joj reći kako riješiti problem s MOL-om, strateškim partnerom u Ini, a trebali bi naći i novog partnera. Problem je u tome što govorimo o mađarskom dijelu Ine, a upitno je bi li MOL prodao svoj udio ili ne bi te koju bi cijenu za njega tražio. Teško će se bez izravnih pregovora napraviti korak naprijed, uz dužno poštovanje savjetnicima koji mogu dati najbolje sugestije i rješenja. Ina je za MOL važna imovina koju neće ispustiti iz ruku bez bonusa, a isto tako čak i da odluče prodati svoj udio, Mađari će paziti da novi vlasnik odgovara njima i njihovoj energetskoj i poslovnoj politici. Budućnost Petrokemije ne ovisi toliko o novom vlasniku, već o tome hoće li joj Vlada osigurati jeftiniji plin. (Marina Šunjerga) 

2. Liste čekanja sve veći problem, ublažavaju ga samo prividno 

Dugotrajno čekanje na pojedine dijagnostičke pretrage, koje traje po godinu dana i dulje, tobože se ublažava tzv. “prioritetnim listama čekanja”, no u stvarnosti se ne mijenja ništa, već situacija s godinama postaje sve gora. Ugovaranje postupaka s privatnim klinikama koje imaju, primjerice, MR ili drugu aparaturu, odobrava se na kapaljku. Bolnička dijagnostička aparatura u popodnevnim se satima ne koristi uglavnom zbog manjka liječnika, koji već ionako rade prekovremeno da bi pokrili raspored. Kasni se i s informatizacijom bolnica pa nema jedinstvenog uvida u narudžbe pacijenata, što dopušta njihovo dvostruko naručivanje bez ikakve odgovornosti. (Romana Kovačević) 

3. Donijeti hitne mjere za pomoć blokiranima i prije novog zakona  

Vlada bi trebala donijeti hitne mjere za pomoć blokiranim građanima, tim više što novi Ovršni zakon, na čijoj izradi navodno ubrzano rade u Ministarstvu pravosuđa, neće riješiti problem onih koji su već dugo pod ovrhom. Na raspolaganju su im mjere poput ograničavanja troškova i kamata na visinu glavnice duga, vraćanje instituta zastare iz prethodnih iteracija zakona, ali i pronalaženje načina restrukturiranja, pa i otpisa dugovanja za neotplativa potraživanja nezaposlenih i socijalnih kategorija bez imovine uz izmjene u institutu osobnog stečaja... Novi ovršni zakon trebao bi ovrhe vratiti na sud, minimalizirati troškove, uvesti kazne za neosnovane ovrhe... (Valentina Wiesner)

4. Uključiti gospodarstvenike u strukovni obrazovni sustav

Uključenje gospodarstvenika u tijek obrazovanja prvi je i osnovni korak koji Ministarstvo obrazovanja mora poduzeti sada jer će u suprotnom izmjene u strukovnim školama biti samo kozmetičke. Upisne kvote u strukovnim školama zastarjela su forma, koju ne može određivati Ministarstvo, već upravo i isključivo tržište rada. Gospodarstvenici bi sada trebali razrađivati nove kurikule kako bi učenicima bila ponuđena nova zanimanja i kako bi im se u sustavu obrazovanja osiguralo da tijekom obrazovnog procesa primaju plaću. Za takav obrazovni sustav već bi trebala početi edukacija mentora koji bi na radnom mjestu radili s učenicima. (Lana Kovačević)

5. Prepolovite broj dužnosnika, privatni sektor treba radnike 

Sramežljivo se puštaju radne verzije zakona po kojima bi lošiji službenici mogli dobiti po prstima, a dobri povišicu od dvije kave, i to je zasad sve što se moglo čuti na temu reforme javne uprave. “Dva za jedan” i druge doskočice smišljene da se zaustavi bujanje zaposlenosti u javnom sektoru više nisu u igri, tako da svjedočimo novom valu zapošljavanja, koji se ne može pravdati schengenskim ili EU obavezama. Eto, za početak bilo bi dobro da Vlada prepolovi broj ministarstava i državnih dužnosnika, pa da to bude ulog u ozbiljno micanje nepotrebnih agencija i ureda za koje ni oni koji u njima rade ne znaju zbog čega primaju plaću. Čuvanje socijalnog mira više nije argument protiv otpuštanja u javnom sektoru jer radnika nedostaje u privatnom. (Ljubica Gatarić) 

6. Načelnici siromašnih općina neka rade volonterski 

Jasno je da je za slab fiskalni kapacitet na lokalnoj razini brojka od 428 općina jednostavno neodrživa. Kad je već odustala od teritorijalne reforme, Vlada bi mogla barem osigurati osnovne funkcije u lokalnim sredinama na način da se uštedi na naknadama političarima. Nema potrebe da načelnici siromašnih općina primaju plaću za svoj rad, mogu raditi i volonterski kao i članovi općinskog vijeća. Možda bi činjenica da nema plaće potaknula neke općine na okrupnjavanje u veće cjeline koje bi imale veći kapacitet i jače financirale potrebe svojih građana. Decentralizirana sredstva ovako se često koriste za “hladni pogon”, odnosno troškove administracije umjesto na vrtiće, rasvjetu, bolje ceste, igrališta... (Marina Šunjerga) 

7. Treba nam pronatalitetna politika, ali i useljavanje ljudi 

Hrvatskoj, jednoj od zemalja s najstarijim stanovništvom u svijetu, sa sve manje novorođene djece, uz pronatalitetnu politiku nužna je i ona imigracijska. Stav je struke jasan – treba nam selektivna imigracijska politika, useljavanje onoliko ljudi koliko je nužno za tržište rada, vodeći pritom računa o dogovoru sindikata, poslodavaca i države, da se useljavanje negativno ne odrazi na uvjete i cijenu rada te sustav socijalne skrbi. Nijedna zemlja problem nataliteta nije riješila samo imigracijom, za što je najbolji primjer Njemačka, pa nam hitno treba ozbiljna i dugoročna pronatalitetna politika kakvu već desetljećima provode Švedska i Francuska. (Dijana Jurasić) 

8. Smanjujte poreze, velike stope povećavaju nelegalne aktivnosti 

Hrvatska će zbog financijskih obveza države prema veteranima i ratnim stradalnicima desetljećima imati nešto veću poreznu presiju u odnosu na usporedive države, a pod tekovine modernog društva ulazi i razumna socijalna zaštita građana, prije svih pravo na liječenje. Svejedno, i u porezima treba imati mjeru jer su hrvatske stope poreza na potrošnju, primjerice PDV i trošarine, i za trećinu više nego drugdje. Visoki porezi uvijek vode poreznoj evaziji, sivoj ekonomiji i bijegu u nelegalne aktivnosti koje, barem je takav dojam, uzimaju sve više maha. Stoga, Vlada ne treba oklijevati s idućim krugom rasterećenja, koje ne mora biti samo u segmentu poreza na potrošnju. (Ljubica Gatarić) 

9. Reorganizirati pravosuđe i rješavati neriješene predmete 

Zadatak je svakog hrvatskog ministra pravosuđa reorganizirati pravosudni sustav i smanjiti broj neriješenih predmeta. Premda je puno toga učinjeno i za više od milijun predmeta smanjen je broj neriješenih sporova, još uvijek je prevladavajuća percepcija da imamo sporo, loše organizirano pravosuđe u što se sasvim dobro uklapaju priče o pravosudnoj korupciji neovisno o tomu jesu li potkrijepljene. Zakašnjela pravda najčešće je nikakva pravda. Sa sporim pravosuđem i poražavajućom percepcijom pravosudnog sustava nema nam gospodarskog napretka. Svako otezanje u rješavanju sporova samo deblja naše “mrtve kapitale”. (Marinko Jurasić) 

10. Svako treće dijete ima višak kilograma, a Vladu to ne zanima 

O tome se samo prigodno progovara, struka je podijeljena, HGK i HUP protiv. No zna li se da je i ministar Kujundžić svojedobno rekao kako umjesto uvođenja poreza na šećer treba educirati ljude da ne pretjeruju sa šećerima, mastima i solima, teško da će Vlada slijediti primjer Britanaca koji se od ovoga mjeseca s povećanim rizikom od dijabetesa tipa 2, srčanih i drugih oboljenja obračunavaju porezima na zašećerena bezalkoholna pića. Svako treće dijete u RH ima problem s viškom kilograma. Vladine strategije, koja bi donijela sustavno rješenje problema i obuhvatila sve društvene, upravljačke i političke strukture još nema ni u povojima, pa se tek inovativniji dio prehrambene industrije odlučuje na samostalno smanjenje količine soli, šećera... u svojim proizvodima. (Jolanda Rak Šajn)

Što će se promijeniti uvođenjem eura i hoće li sve poskupjeti: