– Prasak, nalet vjetra i potom voda koja nadire sa svih strana. Ta me voda vukla, povlačila prema dolje, a ja sam držao ruke u zraku. Pokušavao sam nekako plivati. Nije mi uspijevalo. Ruke su mi bile umorne. Predao sam se. Odustao sam. I onda sam završio na površini. Ne znam kako. Možda me tlak zraka izbacio. Živ sam – kazao je Raymundo Tijerina Amaya (33), meksički rudar, opisujući novinarima Telediario Regionala horor u kojem su se on i njegovi kolege našli nakon što se 3. kolovoza prvo urušio, a zatim poplavio rudnik El Pinabete u meksičkoj državi Coahuili.
Ogorčeni na predsjednika
Tijerina je bio jedan od sretnika. Jer on i još četvorica rudara uspjeli su se spasiti iz potopljenog rudnika. Njihovih deset kolega, uključujući i njegova brata, nisu bili te sreće. Ostali su zarobljeni u potopljenom rudniku, a njihova bezuspješna akcija spašavanja traje od 3. kolovoza. I još nije okončana, a kako dani prolaze, sve su manje šanse da će desetorica rudara koja su ostala u potopljenom rudniku preživjeti. Njihova je rodbina ogorčena te sve češće javno istupa prozivajući Andrésa Manuela Lópeza Obradora, predsjednika Meksika, za nesposobnost, nedjelovanje, nekompetenciju...
U akciji spašavanja, koja se nimalo uobičajeno za ovakve operacije odvija daleko od globalnog medijskog interesa, sudjeluju stotine spasilaca, meksička vojska, a pomoć je zatražena i od SAD-a te Njemačke. U akciji spašavanja, kako pišu američki i meksički mediji, koriste se i dronovi, no sve to za sada nije dalo nikakve opipljive rezultate. Da stvar i za zarobljene rudare i za njihove obitelji bude gora, od 3. kolovoza, kada se rudnik urušio i poplavio, situacija se dodatno pogoršala jer je došlo do novih urušavanja te novih prodora vode u rudnik.
Desetorica rudara tako su već 20- ak dana zarobljena na dubini od oko 40 metara, a razni stručnjaci upozoravaju da su male šanse da rudari prežive u tim uvjetima jer im uz izvjestan nedostatak kisika prijeti i pothlađivanje.
– U tim je rudnicima hladno pa je, ako se nisu utopili, vjerojatnost da su umrli od pothlađivanja nažalost velika. Može se pretpostaviti da je voda blokirala i poplavila sve ulaze u rudnik, čime je vjerojatno onemogućen i rad ventilacije te dovoljan dotok zraka. Čak i da su uspjeli naći neko sigurno mjesto unutar rudnika gdje čekaju pomoć, kako dani prolaze, ponestaje im vremena – nimalo optimistično opisao je ono što se vjerojatno događa u rudniku Jack Spadaro, stručnjak za miniranje okoliša, za američki časopis Vice. Dodao je i da se takva nesreća zapravo nije trebala ni dogoditi.
– U susjednom rudniku Conchas Norte bila je voda koja je trebala biti ispuštena prije početka rudarenja u rudniku El Pinabete. Osim toga, prije početka rudarenja trebale su se pregledati točne karte rudnika te osigurati da udaljenost između ta dva rudnika bude najmanje 60 metara. Ovakva je nesreća nedopustiva u današnje vrijeme jer postoje mnogi načini na koji se poplave mogu spriječiti – kazao je Spadaro.
Katastrofa u rudniku El Pinabete dogodila se 3. kolovoza u 13.35 sati, kada su rudari probili prostor povezan sa susjednim, zatvorenim rudnikom, koji je bio ispunjen vodom. Voda koja je potom prodrla u rudnik poplavila je tri rudarska okna, a razina vode popela se na deset metara. Odmah nakon što je voda poplavila okna donesena je odluka da je se pokuša izbaciti uz pomoć pumpi. Ili da se uz pomoć pumpi razina vode smanji barem za pola kako bi se moga pokrenuti akcija spašavanja zarobljenih rudara, jer je bilo naznaka da ima preživjelih.
U akciju spašavanja odmah su, barem prema meksičkim vlastima, bili uključeni ronioci meksičke vojske. No iako je riječ, ili bi barem trebala biti riječ, o obučenim profesionalcima, nisu uspjeli napraviti mnogo. Meksičke su se vlasti pobješnjelim obiteljima rudara pravdale da je roniocima spašavanje bilo otežano jer su morali roniti između urušenih ostataka rudnika. Bilo kako bilo, između 3. i 15. kolovoza nije iznađeno rješenje za spas rudara, a zatim se situacija pogoršala. Jer razina vode u jednom od tri potopljena okna narasla je na 40 metara, a meksičke vlasti objasnile su da se to dogodilo jer u El Pinabete prodrla voda iz susjednog rudnika Conchas Norte, koji je inače zbog poplave zatvoren još 1996.
Rodbina zarobljenih rudara bijesna je na tamošnje političare, pogotovo na predsjednika Lopeza Obradora. Optužuju ga da je presporo djelovao, da rudnici problematične sigurnosti nisu zatvoreni na vrijeme, a optužuju ga i da je prekasno zatražio pomoć međunarodnih tvrtki koje su specijalizirane za izvođenje ovakvih akcija spašavanja.
Pomoć je sada zatražena od njemačkih i američkih rudarskih tvrtki, i to nakon javnog i pritiska rodbine zarobljenih rudara, no, nažalost, za to bi moglo biti prekasno. Jer kako pišu meksički mediji, do sada se nije postupalo po točno razrađenim protokolima u ovakvim situacijama.
Ronioci iz Hrvatske
I dok se obitelji desetorice zarobljenih rudara još nadaju da će njihovi najmiliji iz utrobe zemlje izaći živi, najnovija nesreća potaknula je i javne rasprave o sigurnosti rudnika u Meksiku, ali i šire. Jer u Meksiku radi više od tisuću manjih rudnika, kojima većinom upravljaju manje lokalne kompanije koje baš i ne poštuju sve sigurnosne standarde. Samo na području El Pinabetea, objavili su lokalni mediji, postoji 276 takvih rudnika, a nesreće poput ove, zbog nepoštivanja sigurnosnih standarda i ilegalnog rudarenja, relativno su česte.
Samo u dva mjeseca 2021. u rudnicima države Coahuile poginulo je devet rudara kada su se urušila dva rudnika. U istoj državi 2006. dogodila se i najgora rudarska nesreća u povijesti Meksika, kada je u eksploziji jednog rudnika poginulo 65 rudara, a kasnije su nađena tijela samo dvojice njih. Iako su šanse da meksički rudari prežive ovu nesreću svakim danom sve manje, to nije nemoguće.
Svijet je tako prije deset godina bez daha pratio akciju spašavanja 33 rudara koja su gotovo 70 dana bila zarobljena u čileanskom rudniku San Jose u pustinji Atacami. Bili su na dubini od 700 metara ispod površine zemlje, a izvučeni su pomoću specijalno izrađene komore Feniks. Prvih 17 dana od nesreće nije se uopće znalo jesu li živi, a onda su spasioci do njih doprli koristeći se posebnom sondom i svrdlom.
Zarobljeni rudari na površinu su poslali poruku u kojoj je pisalo da su živi, nakon čega je počela međunarodna operacija spašavanja koju je cijeli svijet danima pratio bez daha. Isto tako bez daha se danima prije četiri godine pratilo spašavanje 12 dječaka i njihova trenera koji su ostali zarobljeni u jednoj podvodnoj špilji u Tajlandu. Taj su put u spašavanju uz ronioce tajlandske vojske sudjelovali i speleolozi te 90 ronilaca iz cijelog svijeta, uključujući i ronioce iz Hrvatske.
>> VIDEO: Zalutao u zgradu madridskog prometnog čvorišta pa zapeo na stepenicama