Kada se izuzmu prosvjedi koji su po cijelim Sjedinjenim Državama izbili nakon što je 1968. godine ubijen Martin Luther King, gotovo svi ostali prosvjedi Afroamerikanaca izbili su zbog policijskog nasilja nad njima. Iz popisa prosvjeda jasno se vidi da policijska brutalnost prema Amerikancima crne boje kože nije od jučer. To je problem koji ključa već desetljećima, a s vremena na vrijeme dođe do prosvjeda koji poprimaju čak i katastrofalne posljedice.
Prosvjed koji je izbio 29. travnja 1992. godine u Los Angelesu trajao je čak šest dana, a izbio je na dan kada je porota od svake odgovornosti oslobodila četiri policajaca koja su zvjerski premlatila Afroamerikanca Rodneya Kinga koji je uspio preživjeti policijsko nasilje. U idućih šest dana dijelovi Los Angelesa postali su prava ratna zona po kojoj se palilo, pljačkalo i ubijalo, a sve je otišlo toliko daleko da je ovu pobunu morala gasiti američka vojska.
Tijekom pobune i vojnih operacija poginulo je 55 ljudi, a više od dvije tisuće je teže ili lakše ozlijeđeno. Štete su tada procijenjene na nešto više od milijardu dolara. Dvanaest godina ranije u Miamiju su, također nakon oslobađanja policajca koji je ubio Afroamerikanca, izbili do tada neviđeni prosvjedi u kojima je smrtno stradalo 18 ljudi, a njih 350 je ozlijeđeno. Obitelj ubijenoga nakon toga je podigla privatnu tužbu protiv policajaca na temelju koje je dobila odštetu od 1,1 milijun dolara.
Nakon što je u Cincinnatiju 9. travnja 2001. godine ubijen 19-godišnji nenaoružani crni mladić, izbili su neredi, najveći nakon onih u Los Angelesu. Neredi su trajali četiri dana. Iako nitko nije smrtno stradao, materijalna šteta bila je golema. Nakon ovih nemira zacrtane su mjere koje su trebale spriječiti policijsko nasilje nad Amerikancima crne boje kože, no bitnih pomaka na tom planu nije bilo.
Prije dvije godine u Fergusonu u Missouriju, nakon što je policajac ubio crnog tinejdžera, u nekoliko navrata izbijali su neredi, a najgori nakon što je sud policajca oslobodio odgovornosti za smrt mladića. Upravo ovaj incident potaknuo je novo uvođenje mjera za sprečavanje ovakve vrste policijskog nasilja. No sudeći prema svemu, do pozitivnih promjena do današnjeg dana nije došlo.
>> Beyoncé: Ne trebamo sućut, već želimo da se naši životi poštuju
jedina prava mjera bi bila ukinuti socijalne pomoći i dječije doplatke jer su se na krilima istih umnožili desetorostruko a ne vole raditi....u međimurju je isti slučaj s romima. od 1000 pripadnika te manjine s početka 90-ih njihov broj se popeo u samo 25 godina na preko 10 000 ljudi.treba li napominjati da ih manje od 1% radi a svi ostali parazitiraju državni proračun tj. nas par koji radimo. točno taj obrazac primjenjuju i crnci u SAD . što se tiče policijskog postupanja ,ono nije bilo usmjereno protiv crnaca kao pripadnike određene rase već najčešće kao kriminalcu ili nasilniku