Što je hrvatska desnica? Jer Ladislav Ilčić iz Hrasta, osokoljen prosvjedima protiv Istanbulske konvencije, zove na novo okupljanje desnice na nekoj novoj političkoj platformi za iduće izbore i osvajanje vlasti. Uzevši u obzir njegovu izjavu, mogli bismo zaključiti da desnica zasad ne postoji. Ili postoji, ali u političkom smislu ne znači ništa, mala je, usitnjena, ali koji put debelo preglasna i s previše medijskog prostora u odnosu na sam svoj kapacitet, kad, primjerice, nečiji klaunovski, provokatorski pristup uvijek izaziva zanimanje medija, pogotovo kad još urlate gluposti i odjenete crne uniforme u kojima paradirate gradskim ulicama.
Svaka čast pojedincima na desnici koji su godinama pokušavali artikulirati neki svoj politički stav koji bi imao neku budućnost i doticaj sa stvarnošću.
Ali bili su gotovo medijski nezanimljivi, a ni to neko desno biračko tijelo nije ih baš prepoznalo. Jer je tu nesretnu desnicu dosad najviše povezivalo pravaštvo koje je nestalo s nacionalne političke scene. No i to pravaštvo, koje su personificirale razne pravaške strančice, najčešće se nije naslanjalo baš na izvorno pravaštvo i Starčevićevu politiku, nego se vrtjelo oko NDH i ustaštva, gdje im je početak svega bila 1941. godina i iz nje nikako nisu izlazili, osim što su 1945. i komunističke pokolje koristili za svoj obračun s komunistima. Ali godinama je pravašima okosnica svega činila njihova čak i otvorena ustašofilija i taj nostalgičan pogled na NDH, umjesto da su se posvetili suvremenim pitanjima desnice, problemima, projektima za budućnost. Ne, sve se vrtjelo oko ustaša i partizana, a HDZ je Đapića i slične godinama koristio za svoje glasačke potrebe, ali i za kontrolu tog dijela političkog spektra.
I to je ta dosadašnja desnica. Ne samo da nije uspjela s takvim ustašofilskim sklonostima išta osvojiti nego je s godinama pobrisana. Jednim dobrim dijelom i zato što su se pravaši toliko međusobno podijelili, toliko se posvađali, toliko grizli, a za što? Samo za vlast.
Ali za koju vlast? Pa da ona ili on bude predsjednik stranke, vođa pravaša. Nikad se pravaši nisu uspjeli ujediniti. Jer se nitko od mnogih samoproglašenih i umišljenih vođa nije htio odreći vodstva u korist onog drugog. Taman posla! Na kraju, gdje je završila Ruža Tomašić sa svojim pokretom konzervativaca nakon raskola u svojoj pravaškoj stranci? Sve se brzo ispuhalo, a i ona ne bi ništa puno značila da opet nije bilo HDZ-a. Ona je ostala zapamćena samo po svojoj borbi protiv dilera droge na Korčuli. Sve ostalo jedna velika nula i samo ja, i ja, i opet samo ja!
Ta neka nova desnica, koju sad zagovara Ilčić, kakva bi ona bila? Prvo, Ilčića i Zekanovića i Hrasta ne bi bilo nigdje da ih za koalicijske partnere nije uzeo Karamarko. On je HDZ od centra i desnog centra dobro pomaknuo prema desnici pa je tako na nacionalnoj razini Hrast dobio važnost kakvu uopće ne zaslužuje ni po čemu. Kao ni propali HSP AS, u kojem su se posvađali i oni rijetki koji su ostali, naravno zbog novca i činjenice da ih više nigdje nema. Ali što to sad Ilčić donosi novo pa da bi Hrvatska možda dobila suvremenu desnicu?
Vani vidimo da desnica uglavnom politički profitira na antiimigrantskim temama. U Hrvatskoj se desnica bome time gotovo i ne bavi. Ilčićev je okidač za novu desnicu njegovo stanje uma da je desnica sad bila ujedinjena oko borbe protiv Istanbulske konvencije, prije oko referenduma za brak, a ubrzo će zacijelo biti u borbi za posvemašnju zabranu pobačaja… Naravno, nigdje nikakvi programi, ideje za bolji život u Hrvatskoj. Nego samo i opet svjetonazorska pitanja, samo o njima valjda ovisi hoće li Hrvatska biti bolja, hoće li se zaustaviti val iseljavanja, pojačati gospodarstvo i svi oni drugi problemi o kojima lamentiramo godinama bit će riješeni valjda preko noći. Ma njih to uopće ne zanima niti išta o tome znaju.
Sva ta ekipa, od Ilčića do Željke Markić i ostalih, isključivo su prodavači svojih uskih svjetonazora koje bi rado nametnuli većini, iako oni misle da su većina, da oni govore i nastupaju u ime većine Hrvata. Sve skupa nemoguća misija. Jer neće se ujediniti, previše je tu heterogenih skupina i prejakih osobnih taština. Stiera i ekipu iz HDZ-a neće dobiti. Ostaje im jedino da se pojave na izborima samostalno pa da svi znamo koliko vrijede. Neka se pokažu umjesto da se kao dosad skrivaju iza civilnog aktivizma ili pod skutima HDZ-a. To je jedino pošteno!
Markićka i Ilčić imaju uske svjetonazore, stoga je Plenković, čovjek širokih nazora, ušao u pakt s Pupovcem i HNS-om koji zajedno dobivaju 3% glasova i koji nipošto ne pokušavaju nametati svoja mišljenja. Da sutra na čelo HDZ-a zasjednu Davor Bernadić ili Vesna Pusić, autor teksta bi očigledno i dalje smatrao da je to pravi i jedini ispravni put, a da su oni koji ga se usude kritizirati, politički marginalci i ekstremisti.