Detalji sa suđenja: 'Zdravko Mamić mi je dao 500.000 dolara u gotovini zbog transfera u J. Koreju'

Nova bomba u slučaju suđenja Mamićima zbog izvlačenja novaca iz Dinama stigla je ovog utorka, kada je već drugi od ukupno sedmorice osumnjičenih priznao krivnju. Nakon Nikkyja Arthura Vuksana, isto je danas učinio i Igor Krota, nakon čega je odlučeno kako se postupak prema njemu razdvaja i sukladno tome će biti odlučena visina kazne. Na današnjem ročištu prvi je na klubu za svjedoke sjeo nekadašnji Dinamov veznjak Jasmin Agić.

- Igrao sam u Dinamu od 2000. do 2005., otišao sam potom u Južnu Koreju pa sam se vratio na još šest mjeseci. Potpisao sam u tom razdoblju više ugovora. Kada sam došao u Dinamo, nije bila bajna situacija, nisu se ispoštivale neke odredbe našeg ugovora, nisu isplaćivane plaće. Potpisao sam novi ugovor 2001. i morao sam tada oprostiti i zaboraviti sve što sam potpisao kada sam dolazio 2000. Počela su potom redovitija plaćanja. Znalo se 2005. dogoditi da smo dobivali gotovinske uplate od Vesne Juraić u računovodstvu – započeo je bivši nogometaš i hrvatski reprezentativac Jasmin Agić.

POVEZANI ČLANCI:

Izmijenio se tada, pojasnio je, zakon i igračima je bilo važno da im se redovito isplaćuje plaća, kako bi mogli podmiriti sve svoje obveze. Klub mu, kazao je, na koncu ništa nije ostao dužan. Prisjetio se pregovora oko transfera u Koreju. 

- Zdravko Mamić me obavijestio da postoji interes za mene iz nekog kluba iz Južne Koreje. Nisam bio za to previše zainteresiran, bilo mi je dobro u Dinamu, bio sam dokapetan, povremeno reprezentativac. Kako se ovi iz Koreje nisu javljali, Mamić mi je na pripremama predložio da potpišem novi ugovor s Dinamom, na što sam pristao i to smo i učinili. Ubrzo potom, Mamić me pozvao da hitno dođem u klub, a tamo su me dočekali predstavnici kluba iz Južne Koreje. U pregovorima sam sudjelovao samo oko svoje plaće i nisam bio pretjerano zadovoljan ponuđenim iznosom. Nije mi se išlo na drugi kraj svijeta za nešto malo veću plaću od one u Dinamu. Kako je dogovoren transfer, tražio sam od Dinama određenu odštetu i dobio sam 500.000 dolara, a to mi je u gotovini isplatio Zdravko Mamić kada sam se sedam mjesec nakon odlaska u Koreju prvi put vratio u Hrvatsku. Kada sam primio taj novac, nisam potpisao nikakvu priznanicu ili dokument – opisao je Agić, dodajući kako je novac koji mu je isplaćen bio od kluba. Iznos od 500.000 dolara smatrao je, kaže, dovoljnim poticajem da ode u Koreju. 

- Da nisam postignuo dogovor oko te isplate, ne bih otišao – nastavio je. Nije imao menadžera koji ga je zastupao prilikom tog transfera, ali u ime kluba predstavljala ga je, rekao je, osoba pod nadimkom Šeki, iz Srbije. 

- Nije mi poznato koliko je iznosio moj transfer u Koreju – dodao je. Kada se vratio iz Koreje, nije bio u najboljoj formi, pa je šest mjeseci kasnije dogovorio raskid ugovora s Dinamom.

POVEZANI ČLANCI:

Filip Glavaš, branitelj Zdravka Mamića, predočio je sudu osam potvrda koje mu je jučer dostavio njegov klijent, a po njima se, kaže, vidi kako je Mamić isplatio Jasminu Agiću ukupno 146.500 eura, kao dio ugovorne rate. Agić je potvrdio kako su potpisi na potvrdama njegovi.

- Ja sam prije 20 godina dobio 30.000 eura od Zdravka Mamića u uredu na Dinamovu stadionu i potpisao sam priznanicu. Postajao sam u to vrijeme trener Dinama. Uz mjesečnu plaću, od 5000 do 6000 eura, bilo je dogovoreno tih 30.000 eura u gotovini, jednokratno, na ime preuzimanja trenerskog posla. Moglo je to biti u sezoni 2003./2004. - započeo je nogometni trener Nikola Jurčević svoje svjedočenje. Jurčević je, inače, proteklog mjeseca postao izbornik libanonske nogometne reprezentacije.

Pojasnio je kako se u to doba, i to u više klubova, događalo da igrač ili trener ne dobije plaću pet ili šest mjeseci, a morao je plaćati obveze prema državi. Da ne bi plaćali te obveze iz svoga džepa, taj je iznos od 30.000 eura, rekao je svjedok, bio svojevrsno osiguranje.

Vratar Vladimir Vasilj je igrao za Dinamo u dva navrata – od 1998 do 2001. te od 2004. do 2005. godine.

- Prvi put Dinamo nije poštivao ugovor, pokrenuo sam arbitražni postupak i dobio papire da slobodno mogu prijeći u drugi klub i otišao sam u NK Zagreb. U drugom navratu mi je sve bilo uredno isplaćeno, osim možda posljednje rate, koju sam oprostio kada sam odlazio u Tursku. U oba navrata sam novac dobivao isključivo preko računa i koliko se sjećam, nisam nikada dobio ništa u gotovini – ispričao je Vasilj. Kada je drugi put dolazio u Dinamo, stizao je iz NK Varteks. 

- Mene je zastupao menadžer Ivan Cvjetković, a Dinamo Zdravko Mamić. Mislim da je Cvjetković dobio 20.000 eura naknade od Dinama na ime mog prelaska u Dinamo – kazao je. Za hrvatsku je reprezentaciju Vasilj odigrao dvije utakmice, a osvojio je tako i broncu u Francuskoj 1998.

Karl Heinz Truskaller, bivši član te predsjednik Uprave Hypo banke Hrvatska, ispričao je kako je ta banka financirala Dinamo, a baza tog poslovnog odnosa bio je sponzorski ugovor od strane Siemensa kojeg je ranije ishodovao predsjednik Dinama Mirko Barišić.

- Dinamo je imao otvoren račun u Hypo banci u Zagrebu. Nije bilo nikakvih problema, sjećam se samo da smo dobili od Zdravka Mamića još dodatne hipoteke, kao dodatno osiguranje financiranja Dinama. Čuo sam da postoji i u Klagenfurtu račun, ali mi s tim nismo imali veze – kazao je Truskaller, koji je bio i član Izvršnog odbora Dinama 2003./2004. Glavni mu je cilj bio, istaknuo je, da klub poštuje pozitivno.

- O financijskom stanju u klubu izvještavala nas je Uprava kluba, odnosno Zdravko Mamić i Damir Vrbanović. Izvršni odbor se sastajao svaka dva mjeseca – dodao je.  Vezano za račune Dinama u Hypo banci u Zagrebu, na upit USKOK-a odgovorio je kako ti računi nikada nisu bili u blokadi.

- Hypo banka je u poslovnom odnosu s Dinamom imala osiguranja temeljem sponzorstva od strane Siemensa te hipoteka Zdravka Mamića i članova njegove obitelji. Nikada nije bilo problema oko naplate kredita – izjavio je. Kazao je i kako on nema ništa s poslovanjem koje se odvijalo u Klagenfurtu.

Inače, osim Krote, u drugoj optužnici protiv braće Zdravka i Zorana Mamića, još su i Zdravkov sin Mario Mamić, zatim Damir Vrbanović, Nikky Arthur Vuksan, i Sandro Stipančić. Prema optužnici, Zdravko Mamić ostale je okrivljenike povezao u zločinačko udruženje u sklopu kojeg su iz Dinama izvukli najmanje 144 milijuna kuna. Činili su to, tereti ih se, preko off-shore tvrtki registriranih u Velikoj Britaniji, Švicarskoj, Svetom Vincentu i Grenadinima, Belizeu, Hong Kongu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Cipru, Gibraltaru, Sejšelima...

Na čelu tih tvrtki, prema USKOK-u, kao vlasnici ili voditelji poslovanja bili su Mario Mamić, Vuksan, Krota i Stipančić. Kao čelni čovjek Dinama Zdravko Mamić, navode tužitelji, dogovarao je sklapanje ugovora između spomenutih tvrtki i Dinama, i to od prosinca 2004. pa sve do prosinca 2015. Prema optužnici, ugovori su sklapani za usluge posredovanja pri transferima igrača, a koje uopće nisu obavljene. Novac je tako isplaćivan s računa Dinama, tereti ih se, bez ikakve osnove. Obuhvaćeni su optužnicom transferi desetak igrača Dinama, a među njima Vedrana Ćorluke, Tina Jedvaja, Mihaela Mikića, Luke Modrića, Dejana Lovrena, Igora Bišćana, Nikole Pokrivača...

>> VIDEO Smiješno niska cijena? Mamić se zemljišta u Hercegovini dokopao za 'siću', mnogi negoduju