Gestu kojom je nadbiskup riječki mons. Ivan Devčić dočekao na ulazu u riječku katedralu sv. Vida, prije božićne mise, premijera Zorana Milanovića mnogi su ocijenili kao otvaranje dijaloga i poboljšanja odnosa između Crkve i države.
Bog voli jedinstvo
Dok se očekivalo da će prepucavanje između crkvenog i državnog vrha za ovaj Božić biti kao i lani te da će se nastaviti međusobni prijepori, ovogodišnje božićne poruke odisale su željom za dijalogom.
– Bogu nije draga uniformnost, on voli zajedništvo u različitosti, jedinstvo koje ne isključuje mnoštvo izražaja i formi. Ako smo stvoreni na sliku Božju, a Sv. pismo nam kaže da jesmo, morali bismo slično postupati te prihvaćati i promicati jedinstvo u razlici i razliku u jedinstvu u svom zajedničkom životu – istaknuo je nadbiskup Devčić na misi na kojoj je bio premijer Milanović.
U zagrebačkoj katedrali na božićnoj misi bio je predsjednik države Ivo Josipović, koji je nakon toga ostao na čestitanju kod zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, a na polnoćki je državu predstavljao predsjednik Sabora Josip Leko. Kardinal Bozanić još je u svojoj ovogodišnjoj božićnoj poruci istaknuo potrebu suradnje i dijaloga.
– Osjećamo da nam u Crkvi, a posebice u hrvatskome društvu, trebaju istinski susreti, razgovori, zajednička traženja i nastojanja. Suočeni smo s novim potrebama za susretima, iskrenim dijalogom.
Dobro je izaći iz sebe i povezati se s drugima. Susret zahtijeva odricanje od sebičnosti, veće poznavanje drugih, blagost i dobrostivost; jasnoću vlastitoga identiteta – rekao je Bozanić dodavši kako se “dobri plodovi susreta ne mogu očekivati tamo gdje je polazište nepoštivanje drugoga i sebičnost, zlonamjernost ili neistina”.
– Evanđelje ima svoju društvenu dimenziju. Današnji nam svijet nameće obrambene stavove: sumnjičavost, nepovjerenje, strah od drugih, strah da ćemo izgubiti privatnost. Nasuprot tome kršćanski nas ideal poziva na nadilaženje tih zapreka. Kršćanin je po vjeri pozvan uvijek se iznova upuštati u rizik susreta s drugim, s njegovim radostima i nadama, bolima i tjeskobama – poručio je Bozanić.
Duhovna i moralna kriza
Biskupi su tako malo ili gotovo nikako kritizirali državnu vlast pa su se tek poneki, poput splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Marina Barišića, dirnuli aktualnih problema društva.
– Bojim se da naš Betlehem prekriva tama duhovne i moralne krize, koja je uzrok tolikim drugim krizama što nas pogađaju kao pojedince, obitelj i društvo – rekao je Barišić.
>> Milanović sa suprugom na misi u Rijeci, Josipović u Zagrebu
Biskup Devčić očito je shvatio neke od poruka Svetog Oca pape Franje! Jer očito je da papa Franjo s gađenjem gleda što se dešava u vrhu katoličkog klera u Hrvatskoj. Niti intervencija izravno iz Rima i smjenjivanje nadbiskupa Martina Srakića s čela Hrvatske biskupske konferencije i đakovačke nadbiskupije (đakovačko-srijemske odnosno bosanske) kojom je s čelnog mjesta nadbiskup Srakić zbog pronevjera crkvenog zemljišta i novca, velike raskoši i objesti prilikom izgradnje zgrade Hrvatske nadbiskupske konferencije, podrške osuđenim ratnim zločincima poput podrške Glavašu u mostarskom zatvoru i uvreda koje je uputio papi Franji izravno otpušten u mirovinu, izgleda nije bila do kraja učinkovita. Dva referenduma (protiv brakova osoba istog spola i protiv nacionalnih manjina) koje je izravno organizirala crkva gdje su sakupljani potpisi građana u okviru bogosluženja, pokazuju da unatoč izravnih upozorenja iz Rima u vrhu klera je sve po starom a da se crkveni prostori i u vrijeme misa koriste za političku propagandu koja je u suprotnosti sa stavovima Vatikana i pape Franje. Uživanje u bogatstvima i arčenje imovinom koja je od države predana crkvi prešle su granice tolerancije Vatikana. Papa Franjo je iznenađen količinom bogatstva koje je dobiveno od države da bi iz crkvenih ruku prešlo u privatno vlasništvo a da niti jedno sirotište nije izgrađeno. Iznenađen je razinom upravljanja crkvenom imovinom i sve većim razlikama između vrha crkvenog klera, koji se priklonio najbogatijima, i vjerničke populacije. Na žalost pristigle su i pritužbe o radu organizacije Opus Dei, koja je u Hrvatskoj učinila prodor prema najbogatijima. Nepotvrđene optužbe da je referendum protiv brakova istospolnih osoba organizirala obiteljski usko povezana ekipa koja je bogatstvo stekla eksperimentima s neistraženim lijekovima na živim ljudima se u ovom trenutku provjeravaju. Optužbe da su moguć izvor tog bogatsva i pilule za "brzi" abortus koje se koriste nakon neszaštićenih spolnih odnosa strašan su teret nad svima onima koji su u crkvama organizirali potporu referendumu. Bilo da su to pilule "za dan poslije" ili "za tjedan poslije" sama ideja da bi osobe koje se time bave bile od katoličke crkve u Hrvatskoj potpomognute u svojem djelovanju, je nespojiva s idejom života. Jer kako god to bilo, "brzi abortus" uz pomoć pilule spriječava razvoj ploda koji se nakon uporabe pilule izbacuje iz tijela, čime se ubija život. Ako je sve to poznato, kao i činjenica da je u riječkoj nadbiskupiji bio najveći otpor tome referendumu (pored Istre) ne treba se uopće čuditi što je došlo do susreta Devčića i Milanovića. Novi referendum protiv manjina i ćirilice, hrvatskog pisma koje su katolički svećenici stoljećima koristili kao pismo hrvatske liturgije a danas organizatori to pripisuju "Srbima" kao da nisu i dio hrvatske prošlosti, ponovo budi različite osjećaje. Simbolično je što je do susreta došlo ne toliko daleko od Baške na otoku Krku, gdje su u kamen urezana glagoljaška slova kao spomen najstarije hrvatske kulture na ovom tlu. I uz njih i ćirilična, u taj isti kamen, kao također dio te kulture, i to na istoj ploči. I čuvala se stotinama godina u skromnoj kapelici (crkvici) u Jurandvoru, plodnoj dolini kraj Baške. Radujem se što je do susreta došlo. I obojica su jedan drugome učinili veliku počast. Tako i treba, razgovarati i moliti se.