Je li ikada itko od odgovornih u hercegovačkim općinama razmišljao ili se bavio proračunima što im u materijalnom smislu donose blagdani i godišnji odmori, kada sa svih strana svijeta u svoj zavičaj nahrle ljudi koji žive u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i drugim europskim zemljama, pa i oni iz hrvatskih gradova?
Vjerojatno se nitko nije bavio tom računicom niti je o njoj razmišljao, kao, recimo, ljudi koji vode turistička mjesta u Hrvatskoj i hvale se prihodima koje su tijekom sezone i izvan nje dobili od posjeta turista. Trgovci, ugostitelji i razni drugi obrtnici taj dolazak sigurno primijete na svome prihodu, zadovoljno trljajući ruke i moleći Boga da što prije dođe novi blagdan koji će napuniti mnoge prazne domove od Stoca do Livna.
Razgovarajući nedavno o potencijalu hercegovačkih gastarbajtera s jednim uvaženim ekonomistom, podastrta mi je teza da hercegovačka mjesta, koja imaju velik broj ljudi koji žive i rade u inozemstvu, bilježe veći devizni priljev tijekom blagdanskih tjedana od bilo kojeg turističkog mjesta u Hrvatskoj. Stavili smo brojke na papir i one su donijele zapanjujući podatak o dvocifrenim milijunskim prihodima izraženim, naravno, u eurima, koje donose potrošači iz inozemstva. S područja Hercegovine u inozemstvu sigurno ima 20.000 do 30.000 ljudi.
Mnogi od njih ne dolaze za svaki blagdan, ali recimo da ih dođe trećina, što nije mala brojka, i prosječno svaki za tih tjedan-dva dana potroši najmanje tisuću eura; tako ispada da oni u blagajne trgovaca, ugostitelja, drugih obrtnika i uslužnih poduzeća ubace najmanje 10 milijuna eura. To je samo donja granica "potrošačkog buma" inozemaca, jer nemoguće je izračunati i sve druge račune koje podmiruju, recimo za struju, vodu, popravak oštećenja na svojim domovima, neku dogradnju na kući ili, recimo, promjenu namještaja.
Uspoređujući te podatke, recimo, s brojem noćenja koji su u studenome ostvareni u Splitsko-dalmatinskoj županiji, dolazimo do podatka da je priliv deviznih sredstava na području Hercegovine najmanje tri puta veći od onoga koje su turistički djelatnici ostvarili u toj županiji kroz broj noćenja za cijeli mjesec. Ta županije je tijekom studenoga ostvarila 30.000 noćenja, i neka je svaki od pristiglih turista za noćenje i hranu ostavio 100 eura, prihod cijelog mjeseca od toga je samo tri milijuna eura. Ličko-senjska županija u Hrvatskoj prosječno godišnje ostvari oko 40 tisuća noćenja, pa ispada tako da je njihova mjesečna zarada puno manja od one u hercegovački mjestima za vrijeme blagdana.
Supruga i ja već 30 godina radimo u inozemstvu, djeca su nam već odrasla i imaju svoje obitelji. Dva sina su u Njemačkoj, a dvije kćerke su nam udane i žive u zavičaju. Božić u Njemačkoj nikad nismo slavili, čak ni u ratu. Sam dolazak za Božić je skup, ali to je meni zadovoljstvo i mogu si priuštiti trošak. I svoju i supruginu mjesečnu plaću, čak i više, potrošim za blagdane. Znam da se može i s manje troška, ali mi smo navikli biti rastrošni kod kuće. Zato u Njemačkoj štedimo. Za božićne blagdane planirao sam potrošiti 3.000 eura, a daj Bože da mi doteče kaže Ivan Ćurić iz Tomislavgrada.
Jedan mlađi inozemac koji je odrastao u Njemačkoj kaže da, kada dođe u rodni kraj, nema granica u trošenju. Slično će reći svaki od njih, jer za njih su blagdani u rodnom domu vrijeme odmora i prirodnog pražnjenja od stresa koje doživljavaju radeći u tuđini. Zato teza o gastarbajterima kao najboljim turistima u Hercegovini "nije za baciti" nego se njome trebaju pozabaviti i svi gospodarski, bankarski i turistički krugovi u Hercegovini.
To je potencijal o kakvom mogu sanjati mnoga turistička mjesta koja, da bi ubrala prihod od turista, moraju nešto i uložiti. Ovdje nema ulaganja, samo se prihodi broje.
Varanje banaka i ulaganja u Hercegovini
Što se tiče ovdašnjih bankara oni se, vjerojatno, skrivaju od ovih ljudi, jer gotovo da nema zaposlenih u inozemstvu koje banke u BiH nisu prevarile! Zato i ne treba zamjeriti “inozemcima” i iseljenicima iz HB županije što svoj kapital nisu uložili u zavičaj ( osim u vlastite domove), jer iskustvo onih koji su iznimke (Miro Mioč, Miron iz Šujice ili Stipe Karadža iz Livna) pokazuje da su grdno pogriješili, što i priznaju. (Lj. Đ.)