Sve su učestalija predviđanja kako će digitalizacija, automatizacija i robotizacija u svim područjima ljudske djelatnosti dovesti do nestanka brojnih radnih mjesta.
Bankomati su smanjili broj službenika na šalteru banke, automati u samoposluživanjima zamjenjuju osobe na blagajnama, a govorni automati djelatnike pri telefonu u službama za korisnike. U proizvodnim linijama brojnih tvornica, roboti su zamijenili radnike na mnogim ponavljajućim poslovima koji zahtijevaju veliku preciznost. Kupnja putem interneta ubrzano istiskuje prodavače u dućanima, samovozeća vozila mogla bi ugroziti profesionalne vozače i taksiste, a dronovi dostavljače. Čak i dizajneri, marketinški stručnjaci i brokeri na burzi danas bivaju zamijenjeni umjetnom inteligencijom i moćnim računalima. Pritom je zanimljivo što automatizacija ne prijeti samo zanimanjima za koje je potreban kraći obrazovni put, te niži stupanj osposobljenosti i kompetencija. Primjerice, robotska kirurgija danas postiže uistinu nevjerojatnu preciznost potrebnu u određenim specifičnim medicinskim indikacijama, dok interaktivni, multimedijski video-tečajevi na internetu, izrađeni u vrhunskoj produkciji, nadmašuju način prenošenja znanja kojeg sveučilišni profesor može prenijeti svojim studentima u klasičnoj predavaonici.
Štoviše, umjetna je inteligencija, iščitavanjem i obradom teksta milijuna knjiga, a zatim i temeljitom analizom strukture priča koje se ljudima najviše sviđaju, počela samostalno pisati i prve romane i filmske scenarije. U svjetlu spomenutih trendova, sve se veći broj ljudi počinje pitati u kakvu nas budućnost ti trendovi uopće vode. Katastrofičari proriču kako će sav taj napredak značiti enormne profite za malobrojne vlasnike digitaliziranih i robotiziranih kompanija, dok će s druge strane golem porast nezaposlenosti zahvatiti sve ostale slojeve društva. To bi moglo dovesti do bijede i izopćenosti za sve koji ostanu bez posla, a zatim i do posljedičnih socijalnih nemira golemih razmjera. Štoviše, neki u svojim predviđanjima idu toliko daleko da predviđaju čak i mogućnost cijepanja ljudske vrste na malu skupinu prebogatih proizvođača, te veliku skupinu “nepotrebnih”. Nasuprot razmišljanjima katastrofičara, optimisti očekuju da će porast proizvodne moći i profita kompanija dovesti do toliko snažnog ekonomskog rasta, da će oporezivanje automatiziranih kompanija namaknuti državama dovoljno novca kako bi svakom stanovniku mogle isplaćivati tzv. “univerzalni temeljni dohodak”. Time bismo se, od čovječanstva koje ovisi o zaposlenju i plaći, pretvorili u vrstu ležernih i relativno bezbrižnih, uzdržavanih kreativaca, koji bi svoje vrijeme mogli trošiti uživajući u blagodatima takve budućnosti, te raznim vrstama hobija, sporta i kreativnom radu. Između ta dva ekstremna pogleda na budućnost stoji i treći, koji podsjeća da je pri svakoj ranijoj tehnološkoj revoluciji jednostavno došlo do nestajanja nekih radnih mjesta, koja su zatim zamijenjena novima, za koje nitko nije mogao predvidjeti da će postojati. Ovaj, umjereniji pogled, predviđa da ni predstojeća tehnološka revolucija, temeljena na automatizaciji i robotizaciji, neće biti fundamentalno različita od prethodnih. Mnoga će radna mjesta svakako nestati, no pojavit će se neke sasvim nove mogućnosti i potrebe za ljudskim radom. Primjerice, poslovi u očuvanju sigurnosti razmjene informacija i financijskih transakcija na internetu, kao i otkrivanje prevara, ili pak pogrešaka u sustavu, razvijaju se usporedno s trendovima digitalizacije i automatizacije.
Raste i broj stručnjaka za oglašavanje i prodaju putem interneta. Internet se sada koristi i kao medij za učenje, pa sve veći broj ljudi posao nalazi u digitalnoj edukaciji. Uz to, i televizija se seli na internet, što od nekih zaposlenika u televizijskim kućama zahtijeva prekvalificiranje. Golema količina podataka koju digitalizirani svijet neprekidno stvara i pohranjuje dovodi do potrebe za stručnjacima u analizi velikih količina podataka (tzv. “big data”), kao i onih s idejama o primjeni umjetne inteligencije u takvim analizama.
Sve su traženiji i stručnjaci za razvoj tehnologija koje omogućuju tzv. “pametne kuće” i “pametne automobile”, koji su visoko optimizirani i automatizirani. Traženi su i stručnjaci za interakciju između čovjeka i računala, putem govora i senzora, kao i za razvoj dronova. Vrijeme će pokazati tko je među današnjim prognostičarima budućnosti najbolje predviđao. No, ulaganje u osobni razvoj, znanje i kompetencije koji su potrebni za obavljanje nekih od spomenutih zanimanja čini se prilično razumnim izborom za mnoge mlade ljude koji danas pokušavaju definirati svoj životni put.
Pogledajte i robota Atlasa koji izvodi salto: