Snaga hrvatske dijaspore veća je u njezinim građanima koji žive u matičnoj državi (RH), nego bilo gdje u svijetu. Osobito u BiH. Ponajviše se to vidi na izborima u RH. Naime, u BiH živi oko pola milijuna Hrvata, a u svijetu, procjenjuje se, tri do četiri milijuna. Kako se u 47 država može glasati samo u 124 konzularna predstavništva, tehnički svega pedesetak tisuća Hrvata može doista i doći do birališta te iskoristiti biračko pravo.
Ali zato je golem utjecaj Hrvata iz BiH koji borave ili imaju prebivalište u Hrvatskoj. U RH ima čak oko pola milijuna stanovnika iz BiH, a neki procjenjuju da pripadnika druge ili treće generacije ima i dvostruko više. Oni, a ne Hrvati koji žive u BiH, mogu odlučiti o pobjedniku. Kada se izbori promatraju iz te perspektive, onda ovakav način glasanja, u kojemu više od 90 posto iseljeništva ne može ili ne želi iskoristiti to svoje pravo, uistinu nema smisla. Njihovi glasovi imaju tek simbolično značenje.
VIDEO Ivo Josipović o drugom krugu izbora
U odnosu na izbore za Europski parlament, broj hrvatskih državljana u BiH koji su glasali za predsjednika RH u nedjelju bio je dva puta veći, a čak su triput bili brojniji u odnosu na prvi krug predsjedničkih izbora održan prije pet godina. Razlog masovnog izlaska zahvalnost je prema svemu što u ovom mandatu državni vrh čini za njih.
Aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u Bosni i Hercegovini osvojila je 66,61 posto glasova, drugi je Škoro s 25,47 posto, treći Milanović s 4,58 posto, dok je ostalih osam kandidata podijelilo oko 5 posto. Kada se zbroje svi rezultati u državama u kojima se glasalo, uključujući i BiH, dijaspora je Kolindi Grabar-Kitarović povjerila 53,43 posto svojih glasova, Miroslavu Škori 35,18 posto, Zoranu Milanoviću 5,78 posto.
Ostali kandidati su, kao i u BiH, podijelili pet posto. Kao i sada, tako i na svim dosadašnjim izborima, glasovi dijaspore nisu odlučivali o pobjedniku. Izvjesno je da će tako biti i u drugom krugu 5. siječnja. Jer njihov udio u ukupnom broju glasova je zanemariv. U BiH je to svega 24.646 birača, a u ostalih 46 država glas je dalo njih tek 16 tisuća. U odnosu na 1,904.453 birača koliko ih je u nedjelju pristupilo glasanju, to je svega oko dva posto. Primjerice, više je glasova imala svaka županija u RH nego što iznosi zbroj svih glasova koje su dali Hrvati u državama gdje su mogli ostvariti to pravo.
VIDEO Davor Ivanković komentira rezultate prvog kruga izbora
Matična domovina često glasa suprotno od iseljene. Zanimljivo, na predsjedničkim izborima, uz Tuđmana, jedino su “pogodili” s Grabar-Kitarović. Između toga, uglavnom su bili na gubitničkoj strani. Na predsjedničkim izborima 2010. pobijedio je Josipović, a dijaspora je glasala za Bandića. Izgubila je i oba puta kada je pobijedio Stjepan Mesić. Glasala je (2000.) za njegova protukandidata Dražena Budišu, a 2005. za Jadranku Kosor. Na parlamentarnim izborima, kad god je pobjeđivao SDP, iseljena Hrvatska bila je za HDZ.
Unatoč tomu, vijest u pojedinim medijima je “masovni izlazak bh. Hrvata”. Još je apsurdnije da su oni koji su glasali označavani kao uzurpatori tuđih prava. U njima krivce traže svi nezadovoljnici na ovim, ali i svim prethodnim izborima. Za ljevicu su dijaspora i bh. Hrvati problem jer su najveću potporu dali Kolindi Grabar-Kitarović. Pritom se navode postoci, ali ne i ukupan broj glasova koji ne utječe na stvarni ishod predsjedničkih izbora.
Za HDZ-ovce je, pak, dijaspora ponekad “kriva” jer nije glasala samo za njih. Kao da bi konačan rezultat bio drukčiji da je u Bosni i Hercegovini i drugim državama odaziv bio veći. U Hrvatima iz BiH i iseljeništva krivce za neuspjeh sigurno će tražiti i neki “analitičari” u stožeru Miroslava Škore. Široka plejada desničara kojima su puna usta prava Hrvata u BiH, ali i iseljeništvu, uzdala se u uzvratnu potporu kroz glasove sunarodnjaka izvan Hrvatske.
U svakom slučaju, ovakav izborni model za Hrvate izvan Hrvatske treba mijenjati. Da ne bi više, potpuno neopravdano, bili obilježavani kao “krivci” za izborne rezultate, Hrvatima u BiH i iseljeništvu treba u potpunosti ukinuti pravo glasa ili im omogućiti da to pravo uistinu konzumiraju, a ne da se moraju, kao sada, primjerice voziti tisućama kilometara po bespućima Australije da bi glasali ili naguravati u redovima na svega nekoliko lokacija u Bosni i Hercegovini. Tek ako i kada budu imali iste izborne uvjete, Hrvati iz BiH i iseljeništva moći će sa svojim sunarodnjacima u Hrvatskoj dijeliti odgovornost za izborne rezultate, ma kakvi oni bili. Biti izborna ikebana dijaspori odavno nije zanimljivo. A oni u Bosni i Hercegovini ionako su se naviknuli da im drugi biraju predstavnike.
javio se hercegovački mangup