Reiwa. Bit će to ime ere koju će Japan početi živjeti 1. svibnja, nakon što sadašnji car Akihito abdicira s prijestolja, a na tu funkciju dođe njegov sin Naruhito. Prijevod je riječi “Reiwa” “sretno”, “povoljno” te “mir” ili “harmonija”, a preuzeta je iz davne japanske poezije koja datira iz sedmog stoljeća. Japan je jedina zemlja na svijetu koja još koristi imperijalni kalendar i broji godine od kada neki car zasjedne na prijestolje. Trenutačno tako traje 31. godina ere Heisei, a Japanci, naučeni na korištenje i gregorijanskog i imperijalnog kalendara, time vrlo dobro pokazuju ono što ih i inače krasi: prepoznatljiv spoj modernosti i poštovanja tradicije.
Japanci su već neko vrijeme nestrpljivo čekali da čuju kako će se zvati nova era, a već se nekoliko godina zna da će car Akihito abdicirati upravo u ovom trenutku. Akihito je vrlo poštovan u svojoj zemlji i nakon njegove se vladavine ne vuku nikakve kontroverzije, za razliku od vladavine njegova oca Hirohita koji je bio na čelu zemlje u Drugom svjetskom ratu. No princ Naruhito, koji za mjesec dana postaje novi japanski car, udahnut će novu svježinu svojoj zemlji i tako će se moći dodatno približiti japanskom narodu.
Više era nego careva
Akihito će abdicirati zbog svoje dobi i postat će tako prvi car koji je to učinio u više od dva stoljeća. Kako je već navršio 85, Japanci vjeruju da će se 26 godina mlađi Naruhito moći lakše posvetiti ipak brojnim dužnostima te funkcije. Valja dodati da će Naruhito biti tri godine stariji nego što je bio njegov otac kada je preuzimao ovu funkciju te će biti najstariji car u trenutku sjedanja na prijestolje u posljednjih 150 godina. Japanska je monarhija inače najstarija na svijetu i seže čak 2700 godina te 125 careva u povijest iako ne postoje jasni podaci o svima od njih. Era je bilo i više nego careva jer su se nekada drugačije brojile, tako da je Reiwa 248. era po redu.
Tijekom nedavnih razgovora s građanima Japana mogli smo osjetiti koliko Japanci vjeruju da je vladarska kuća simbol ujedinjenosti zemlje i nacionalnog identiteta.
– Ne zamjeram mu što će abdicirati jer, da je moj otac u njegovim godinama, ne bi me čudilo da se umirovi. Isto tako mislim da će građani poštovati i njegova nasljednika – rekao nam je u Tokiju Ken Kawata, 53-godišnji turistički vodič. Kawata nam je pritom dodao da je Akihito postao simbol mira te da vjeruje da svaki građanin zemlje ima neku formu poštovanja za vladarsku kuću.
Taj se osjećaj mogao osjetiti u razgovoru sa svim Japancima koje smo pitali o ovoj temi. Figura cara olakšava im kritiziranje konkretnih društvenih pojava, političkih stranaka ili pak vlasti, a da, suzdržavajući se od upućivanja bilo kakvih kritičkih strelica prema caru, nikada ne probiju liniju nepoštovanja prema zemlji u kojoj su se rodili i u kojoj žive.
Naruhito će, vjeruje se, nastaviti s bliskim odnosom s Japancima koji je njegovao njegov otac. Poznata su njegova putovanja na sjeveroistok Japana koji je razorio težak nalet tsunamija, a na koje je prvi put sa svojom suprugom otišao u lipnju 2011., samo tri mjeseca nakon tragične nesreće u kojoj je poginulo čak 16 tisuća Japanaca. Naruhito se sprema postati carem još od 1989. kada je imao 30 godina, a njegov je otac zasjeo na prijestolje japanskog cara. Imao je u tom periodu vremena stvoriti sliku idealnog državnog poglavara.
– Želio bih nastaviti misliti na ljude i moliti se za njih te, baš kao što rade Njihova Veličanstva, biti blizak svom narodu i dijeliti njihovu sreću i tugu – rekao je princ Naruhito na novinskoj konferenciji 2017.
Ne sjeća se rata
Postoji još jedna posebnost Naruhita u odnosu na oca Akihita i djeda Hirohita. Princ se ne sjeća Drugog svjetskog rata koji je na savjesti i u kolektivnoj memoriji Japanaca ostavio težak uteg. Japansko sjećanje na taj rat pleše na razmeđi osjećaja krivnje zbog teških zločina koje su Japanci počinili, posebno u Aziji, pogonjeni ideologijom militarizma, te osjećaja žrtve zbog dvije atomske bombe bačene na Japan na kraju rata te kampanja bombardiranja u kojima su ubijeni mnogi Japanci. Zbog kontroverzne uloge koju je Hirohito imao u Drugom svjetskom ratu na carsku je obitelj bačena sjena.
– Iako sam rođen nakon rata i nisam ga osjetio, mislim da se danas, u vrijeme kada sjećanje na rat postupno blijedi, važno okrenuti u prošlost na skroman način i proći ispravno tragična iskustva rata – rekao je Naruhito 2015. godine.
Kei Masuda, 37-godišnjak s kojim smo razgovarali u Shizuoki, rekao nam je da on osobno nema ni pozitivan ni negativan pogled na ulogu cara u Drugom svjetskom ratu.
– No ono što osuđujem jest način na koji je japanska vojska iskoristila cara, kao i tadašnju preveliku snagu vojske – rekao nam je Masuda.
Pragmatična američka politika nakon Drugog svjetskog rata ostavila je na čelu zemlje cara s kojim su prije toga pune četiri godine krvavo ratovali kako bi olakšali prijelaz Japana na demokratske institucije i tržišnu ekonomiju koje su obje donijele vrlo velik napredak zemlji te možda i zauvijek preobrazile Japan u pacifističku zemlju koja vrlo dobro zna iskoristiti marljivost ljudi koji u njoj žive.
Danas car ima većinom ceremonijalnu i simboličnu ulogu, no one se nikako ne smiju podcijeniti. Akihito je tako najpoznatiji po isprikama koje je zbog japanskog militarizma uputio svojim susjedima. Tako je 1992. bio prvi car koji je posjetio Kinu gdje je rekao da duboko žali zbog nesretnog perioda u povijesti njegove zemlje u kojem je njegova zemlja nanijela veliku patnju narodu Kine. Taj je potez japanskog cara ne samo povećao njegov ugled nego i učvrstio ulogu Japana u tom dijelu svijeta kao glavnog nositelja liberalnih vrijednosti po kojima je Japan danas poznat jednako toliko kao najslobodnije i najbogatije zemlje Zapada.
No, Akihitova era Heisei ostat će zapamćena i kao period ekonomske stagnacije koja je uključivala i dva izgubljena desetljeća, od 1990. do 2010., u kojima se zemlja nije ekonomski razvijala ni blizu toliko dobro kao u ranijem razdoblju. No za to, naravno, car nije kriv jer nema baš nikakvu ulogu u ekonomiji. Sada je premijer snažni i sposobni Shinzo Abe, kojem ne nedostaje vizionarstva, no rezultati su mu zasad polovičnog uspjeha.
Kada radnici diljem svijeta 1. svibnja budu slavili svoj dan, Japanci će objema nogama snažno zakoračiti u novu eru koja će tako značiti barem simboličan prekid s prošlom, iako se očekuje da će glavne smjernice vladavine, kao i pacifizam cara, ostati isti.
Čak je i sam izbor Reiwe kao novog imena ere dobar pokazatelj japanskog duha. Oformljen je ozbiljan panel devetero stručnjaka, uključujući i nobelovca Shinya Yamanaku, koji su odlučivali između pet opcija koje su im ponudili stručnjaci za japansku i kinesku literaturu. Kako su imena era careva dosad birana uglavnom iz drevne kineske literature, ovaj zaokret prema japanskoj riječi neki tumače kao još jedan pokušaj konzervativne vlade da unaprijedi nacionalni ponos.
Isto tako, prema zakonu riječ koja se odabire mora zadovoljiti nekoliko kriterija: da se lako čita i piše, ali da nije u svakodnevnoj upotrebi. Uoči objave do japanske javnosti nije procurilo o kojoj će se riječi raditi. Tvrtke i javni uredi odmah su nakon objave imena krenuli u pripreme za provođenje promjene ere jer ona podrazumijeva promjene kompjutorskih programa, kalendara te nove račune ili, primjerice, karte za vlakove. No, tim tehničkim promjenama unatoč, pažnja s kojom su Japanci čekali da čuju ime nove ere svjedoči o poštovanju koje imaju za instituciju čija je važnost veća nego što joj se priznaje.
Video: Policija provalila da spasi dijete