Nađe li se u nesigurnoj ili prijetećoj situaciji, dijete traži zaštitu roditelja, a u najranijim danima to su plač, posezanje ručicama i sl. Na potrebe i signale djeteta roditelji katkad odgovore adekvatno, katkad neprimjereno ili nedovoljno, a katkad ih zanemare. Ovisno o načinu na koji roditelji najčešće odgovaraju na signale djeteta, ono razvija siguran ili nesiguran tip privrženosti, a privrženost je jedan od temelja dječjeg razvoja. Tema je to danas predstavljenog priručnika za roditelje: "Nasilna ponašanja mladih – Zašto je ljubav važna?" autorica doc. dr. sc. Gordane Buljan Flander, dr. Marije Bačan i prof. Dragane Matešković.
– Nastojali smo reći koliko obiteljsko ozračje utječe na razvoj privrženosti i kako djeca obrambeno reagiraju nasilnim ponašanjem te upozoriti kada postupci nisu pokazatelj volje već nasilje. Također smo ponudili nekoliko praktičnih odgojnih intervencija – rekla je dr. Bačan. Potpredsjednica Vlade Đurđa Adlešič istaknula je kako se nasiljem među djecom trebamo baviti 365 dana u godini, a ne samo kad se dogodi Luka Ritz, te da su razmišljanja tipa "pa što, djeca su se uvijek tukla" stvar prošlosti.
U usporedbi sa sigurno privrženima, nesigurno privržena djeca u znatno su većem riziku da budu agresivna, destruktivna i antisocijalna. Imaju i izrazito visoku razinu hormona stresa u organizmu. Ako je dijete razvilo nesigurnu privrženost, vjerojatno će sebe vidjeti kao nevrijedno ljubavi, a svoje okruženje kao neprijateljsko.