Na prvim stranicama jednog ovotjednog broja “Večernjaka” obilje naslova, među kojima i najveći na naslovnoj stranici, koji govore o potpunoj podložnosti Hrvatske Europskoj uniji. Dakle – “250.000 eura platit će država koja ne primi migranta” (odluka Europske komisije), “Marić: Razbit ćemo sumnje Bruxellesa” (ministar reagira na smanjenu prognozu EK o gospodarskom rastu Hrvatske), “Manjine su zabrinute, Vlada treba oglasiti alarm” (izjava povjerenika za ljudska prava u Vijeću Europe), “Hrvatska je jedna od zemalja s najviše kršenja medijskih sloboda” (riječi povjerenika EU za medije)...
U Hrvatskoj tako reći nema ničega što se ne vrednuje u relaciji prema Europskoj uniji, ničega u čemu o EU nismo ovisni, ničega što nam EU ne može narediti ili učiniti ili čime nas može kazniti, i ničega o čemu mišljenje EU ne odjekuje u medijima i u strašljivim i ropskim glavama političara. Kako bi normalan hrvatski građanin trebao prokomentirati spomenute naslove? Trebao bi prvo upitati EU – zar Hrvatska ne bi trebala odlučivati sama koliko će i kako prihvaćati migrante? Zatim, zar ćemo o gospodarstvu brinuti zato da razbijamo sumnje i niječemo prognoze Bruxellesa, a ne radi boljeg života? Zatim, koje su to manjine zabrinute kad imaju sva prava, povlaštene izbore za Sabor, novac iz proračuna za svoje specifične potrebe, dok, recimo neke velike europske zemlje u kojima manjinskog stanovništva ima puno više nego u nas nemaju nikakve zakonske odredbe niti posebnu skrb o manjinama? Zatim, kako je to Hrvatska među vodećima u kršenju medijskih sloboda kad baš nijednog kršenja nije bilo? Kako je povjerenika EU za medije mogao zapanjiti “mimohod u centru Zagreba s ciljem zastrašivanja Mirjane Rakić”?
Zapanjujuće je da ga nije zapanjila činjenica da je Mirjana Rakić jedina osoba u povijesti samostalne Hrvatske koja je kao dužnosnica zabranila neki medij (Televiziju Z1), da je, po vlastitu priznanju (malo umivenom), radila za zloglasne jugoslavenske obavještajne službe, da je gazila slobodu vjere naređujući novinarkama i novinarima na HTV-u da s vrata skinu lančiće s križem, da je kao predsjednica Suda časti HND-a brutalno osuđivala kolege, uglavnom “desničare” itd. Ima li taj povjerenik prave informacije? Od koga ih dobiva, od profesora pročetničkog univerziteta u Beogradu, predsjednika Hrvatskog novinarskog društva Saše Lekovića? Ako informacije nema, onda je neodgovoran, a ako ih ima, onda je nepošten i besraman.
Europska unija radi nam to što radi mimo volje goleme većine hrvatskog naroda, potpuno nelegitimno. Naime, dugo je u hrvatskom Ustavu pisalo kako se odluka o udruživanju Republike Hrvatske donosi “na referendumu većinom glasova ukupnog broja birača u državi”. Političke elite, sa Vladimirom Šeksom na čelu, vidjele su kako je u narodu sve prisutnija spoznaja o tome da nas moćne države EU samo pljačkaju, kako su nam otele banke i strateške državne tvrtke, kako su se silno angažirale u kriminalizaciji Domovinskog rata, i kako je EU kao “obitelj europskih naroda” mit koji služi kao pokriće za dominaciju moćnih nad nemoćnima. Prijetila je opasnost od propasti referenduma o ulasku u EU, pa su se Šeks i šeksoidi sjetili najjednostavnijeg rješenja – promjene Ustava! Tako je manje od trećine ukupnog broja birača odlučilo o ulasku u EU. Bio je to najbezdušniji teror nad voljom naroda u demokratskoj Hrvatskoj.
Zbog te veleizdaje danas smo u EU posve nemoćni, izloženi samovolji njezinih tijela kad je riječ i o prognozama za gospodarstvo, i o slobodi medija, i o ljudskim pravima i pravima manjina. Svojedobno, u vrijeme pritisaka iz Haaga, napravio sam i objavio jednu konstrukciju koja i nije daleko od istine. Dakle, jedan pritisak iz Haaga, ode jedna banka, još jedan, ode još jedna, još jedan, ode još jedna, dok sve nisu pale u ruke stranaca, a u istom ozračju budzašto su prodavane strateške državne tvrtke, pa smo izgubili i temelje gospodarstva i financijsku suverenost. U pljuskanju Hrvatske zbog navodnog ugrožavanja slobode medija, manjinskih i drugih ljudskih prava, i danas ima namjere da se zaštite lihvarske strane banke, “nezavisnost” Hrvatske narodne banke, to jest njezina servilnost prema inozemnim profiterima, da se spriječe proizvodnje koje bi ugrozile izvozne interese najmoćnijih zemalja EU. To slabljenje Hrvatske podjednako odgovara onima koji u EU plasiraju dezinformacije o neslobodama u Hrvatskoj kao i onima koji ih protiv Hrvatske iskorištavaju.
>> EU će podržati ukidanje viza za turske državljane
>> Dubravka Šuica: Hrvatska mora biti lider u jugoistočnom susjedstvu