Nakon poraza Hillary Clinton postaje sve jasnije da su Amerikanci zasićeni velikim političkim dinastijama. Obitelj Kennedy jedinog svoga potencijalnog nasljednika izgubila je kada je John Kennedy mlađi 1999. poginuo u zrakoplovnoj nesreći, a u veljači ove godine neslavno je završio i Jeb Bush, mlađi sin i brat bivših predsjednika iz te obitelji.
Tada je New York Times napisao da su se njegovoj političkoj propasti razveselili Amerikanci svih političkih opredjeljenja. On je odustao od utrke u predizborima za republikansku nominaciju nakon što je potrošio 160 milijuna dolara i bez ijedne pobjede.
Od 1988. godine u SAD-u nije bilo izbora na kojima nije dominirao netko iz obitelji Bush i Clinton. Nije li to kod Amerikanaca stvorilo iluziju da se politička scena pretvorila u svojevrsni monarhistički poligon na kojem nema previše mjesta za istinsku demokraciju kojoj bi ovakve pojava trebale biti neprihvatljive.
Nakon Trumpove pobjede jasno je da je bilo jako puno onih koji su bili siti političkih dinastija. A stvorila se i kritična masa onih koji su u Trumpu vidjeli kandidata koji krši sve duboko zacrtane političke norme okrećući se protiv političkog establišmenta čije su utjelovljenje Clintonovi.
Veza njih dvoje ljudi započela je prije ljeta 1971. godine, u doba kada su oboje bili studenti prava na uglednom sveučilištu Yale. Već tada Hillary Rodham bila je osoba s jasno formiranim političkim ciljevima, žena s neutaživom ambicijom koju je hranila od najranijeg djetinjstva tijekom kojega se redovito natjecala za učeničke funkcije u školama koje je pohađala.
Odgojena je u konzervativnoj obitelji koja je uvijek bila na strani republikanaca pa je i ona u ranoj mladosti stajala uz tu političku opciju koju je napustila 1968., kada je shvatila da nikako ne može biti u stranci kojoj je na čelu Richard Nixon.
Kako je politika ispunjavala većinu njezina univerzuma, jedan od logičnih poteza bilo je pristupanje Demokratskoj stranci. Nakon doktorata na Yaleu, njena politička i odvjetnička karijera krenule su se vrtoglavo uspinjati, i to u tolikoj mjeri da je 1973. godine odbila udati se za Clintona jer nije bila sigurna želi li da on postane dijelom njezina profesionalnog života.
Na kraju se ipak udala za njega, ali je i svojoj i njegovoj obitelji jasno kazala da ne želi mijenjati prezime kako je u profesionalnoj sferi ne bi povezivali sa suprugom. Prezime Clinton počela je koristiti desetak godina kasnije, i to samo zato da ne bi Billu nanijela štetu na izborima za guvernera Arkansasa.
Iako je on bio guverner Arkansasa 12 godina, njegovi politički apetiti bili su vrlo skromni u odnosu na one koje je imala Hillary. Njezina energija bila je neiscrpna, a apetit za uspjehom i moći neutaživ. Tolik da su o njoj pisali kao o Lady Macbeth iz Little Rocka.
Uvijek je bila prva u nečemu – prva prva dama s doktoratom i uredom u Bijeloj kući, prva senatorica New Yorka i još mnogo toga. Neki komentatori čak su je nazivali predsjednikom u sjeni i osobom koja je u dva Billova mandata donosila sve političke odluke.
Činjenica da je uspješno prevladala sve ljubavne skandale svog supruga, od Little Rocka do Bijele kuće, govori o tome da je ovo pravi politički brak koji ništa nije uspjelo poljuljati zato što je ona tako odlučila.
Više od 40 godina ona je velika miljenica vrhuške Demokratske stranke koja je u svakoj prilici stajala iza nje, što joj je uvelike pomoglo da nedotaknuta izađe iz svih skandala i afera koji su se oko nje neprestano pleli.
Jasno je da će poraz na izborima za nju biti velika prekretnica, i to upravo zbog činjenice da je stigla do vrha i postigla svoj maksimum. Iako će poraz staviti točku na njezinu aktivnu političku karijeru i jednom zasvagda dinastiju Clinton izbaciti s političke scene, ona se vjerojatno neće zaustaviti.
Jer je upravo ona bila i ostala glavni zamašnjak i stvarni rodonačelnik političke dinastije Clintonovih
Najgora mora Amerike. Hvala Bogu da odlaze