Rušenje ruskog vojnog zrakoplova Su-24 na granici između Sirije i Turske u blizini Letakije može se okarakterizirati kao prvi ozbiljniji gubitak koji je ruska vojska pretrpjela od početka vojne intervencije u Siriji. Na gubitke je Vladimir Putin zasigurno bio spreman kada je kretao u sirijsku intervenciju, no teško je mogao očekivati da će mu ga nanijeti Turska koja je formalno dio antiterorističke koalicije usmjerene protiv džihadističkih terorista iz ISIL-a.
Vojni i ekonomski udari
S druge strane, potez Ankare ne treba čuditi kada se zna kako za turskog predsjednika Erdogana prava opasnost nisu ISIL-ovci već Kurdi koji se protiv tog istog ISIL-a uspješno bore na terenu sirijskog pijeska i koji su se uz potporu ruskih topničkih i zrakoplovnih udara ozbiljno približili turskoj granici i okrupnjavanju teritorija na kojima su Kurdi većina.
Putinova reakcija bila je očekivana i žestoka, a analitičari predviđaju tri moguća scenarija ruskog odgovora na rušenje njihova zrakoplova. Prema pisanju Ronalda Olifanta, vojnog analitičara iz Moskve, Kremlj je sigurno pripremio odgovor, no mnogo će ovisiti i o potezima drugih sudionika na obje strane koalicije. Pentagon se oglasio među prvima naglasivši kako njihove snage stacionirane u Turskoj s napadom nemaju nikakve veze te kako je to jednostrana akcija turskog zrakoplovstva. Ovakav bi stav SAD mogao zauzeti i u sklopu NATO saveza pa je izgledno kako će loptica biti prebačena Putinu. Gledajući iz te perspektive, najmanje je vjerojatno očekivati veliku vojnu odmazdu jer bi na taj način, napadom na članicu NATO saveza, Moskva riskirala veliko proširenje sukoba i uvod u Treći svjetski rat.
Pravi kalif je u Ankari
Drugi scenarij koji uključuje vojnu akciju dosta je izgledniji, a odnosi se na moguće ruske napade na snage koje Turska podupire na terenu u Siriji, prije svega na Turkmene, koji su i sudjelovali u akciji nakon rušenja zrakoplova napadom na pilote koji su padobranima iskočili iz Suhoja. Osim na Turkmene, koji su od početka rata na strani snaga koje se bore protiv režima Bashara al-Assada, za očekivati je kako će ruska vojska još snažnije udariti na ISIL, ali i na druge proturežimske snage, posebno oko Aleppa i Latakije, koji su Turskoj strateški važni zbog blizine granice.
Uz navedene ograničene vojne akcije protiv turskih saveznika diplomatska ofenziva sigurno neće izostati. Ona je zapravo već počela otkazivanjem posjeta ruskog šefa diplomacije Sergeja Lavrova Ankari, a pojedini ruski političari pozvali su i na evakuaciju ruskih građana iz Turske. Treći odgovor na rušenje zrakoplova, koji je također vrlo izvjestan, jesu ekonomski udari. Zima se približava i jedan od mogućih scenarija, koji smo već viđali gotovo svake zime kada su se zaoštravali odnosi Rusije i Ukrajine, jest obustava isporuke plina koji iz Rusije stiže u Tursku. Putin će se svakako savjetovati sa svojim vojnim, ali i svim ostalim stručnjacima i pričekati stav Turske, čiji je predsjednik Erdogan također sazvao vijeće za nacionalnu sigurnost. Poznavajući ruskog predsjednika, odluka neće biti ishitrena, ali će do akcije zasigurno doći. Bez obzira što je riječ o izoliranom incidentu, Erdogan je poslao jasnu poruku kako se ne boji nikoga, pa ni Rusije, i što je još bitnije, pokazao je kako procjene da je on zapravo "moderni Sultan" koji se želi prikazati kao borac za sve muslimane, a ne samo za svoje sunarodnjake, vrlo blizu istini. Putinove riječi o Turskoj i Erdoganu kao najvećim saveznicima terorista sada su dobile i otvorenu potvrdu jer koliko god Ankara pokušala deklarativno stajati na strani koalicijskih snaga, nesporno je da su strani borci, kao i lokalni pripadnici islamističkih terorista iz Turske, slobodno prelazili u Siriju, da je Istanbul korišten de facto kao ISIL-ova zračna luka te da u konačnici ideologija Muslimanskog bratstva nikada nije nestala iz Erdogana. Hoće li ovaj događaj izdignuti Erdogana kao stvarnog kalifa i otvoriti karte do kraja, ostaje vidjeti.
>> 'Dužnost je Turske zaštititi svoje granice, u tome nećemo oklijevati ni trenutka'
>> Putin: Turska nam je zabila nož u leđa, ponaša se kao suradnik terorista
Turčin je turčin, nije on zaboravio izbacivanje s europskog kontinenta i cilj mu je na sve moguće načine opet se vratiti na njega. Dio toga postiže slanjem silnih muslimana u srce europe koji će postati okidać za nemire i traženje statusa naroda. Među njima je i masa razbojnika koji su do sada palili i silovali širom bliskog istoka što će nastaviti i tu gdje su ih dočekali široko raširenih ruku. Zbog toga se turčin i boji rusa koji nesmiljeno tuku svu muslimansku bratiju od koje ima veliku korist u vidu izvlaćenja nafte za oružje koje inaće nema kome prodati. A s druge strane tu su i Ameri koji nisu ništa bolji od turčina. Svaka podrška Rusiji jer su jeini imali muda za otvoreni rat protiv amerćkih i turskih pijuna.