Kolumna

Diranje u “prerogativ” probudilo strasti usnulog pravnika Zorana Milanovića

Foto: Edina Zuko/PIXSELL
Predsjednik RH Zoran Milanović obišao je Sisak
Foto: Edina Zuko/PIXSELL
Predsjednik RH Zoran Milanović obišao je Sisak
11.05.2021.
u 16:24
Što je vraćanje 30 godina unazad i političko koketiranje trebalo prof. Đurđević u programu za budućnost Vrhovnog suda, koji uz netočnosti i nategnute teze sadrži i dijelove pisane pod dojmom analiza prof. Uzelca
Pogledaj originalni članak

Što je u predsjedniku Zoranu Milanoviću probudilo usnulog pravnika? Zašto se tako strastveno angažirao kad je dirnuto u njegov “prerogativ” da predlaže predsjednicu Vrhovnog suda? Iako to nije njegova izvorna ovlast već se tek može podvesti pod “druge dužnosti određene Ustavom”, jer se ne spominje u dijelu o “Predsjedniku Republike” već o “Sudbenoj vlasti”. I to govori o ustavnopravnom glorificiranju tog “prerogativa” samo kako bi se poduprla teza o neustavnosti zakona i opravdalo pokušaj njegova eskiviranja, a onda i sudioništva prof. Zlate Đurđević u “igri prijestolja” koja u najmanju ruku nije bila fer prema kolegama koji su trčali zadane dionice, dok je ona utrčala na cilj s gardom “možda nije zakonito, ali možda i prođe”.

Ali, što se dakle tako dramatično promijenilo od pravosudno-političke idile kakvu smo imali 15. srpnja 2013.?

Toga je dana Branko Hrvatin po treći put uzastopno izabran za predsjednika VS-a na prijedlog Ive Josipovića, uz amenovanje premijera Milanovića i sa 120 glasova zastupnika. Tada nije bila važna loša percepcija, duga suđenja, korupcija... Hrvatinu nisu zamjerili ni što je 2005. VS imao 3089 neriješenih predmeta, a tada 12.429. Milanović nije plamenim jezicima govorio o “šapi HDZ-a na pravosuđu”. I onda se 2014. zaredalo, prvo “državni udar s pištoljem na vodu”, kako je sudsku odluku o izručenju Josipa Perkovića i Zdravka Mustača u Njemačku komentirao “visoki izvor iz Vlade” dodavši u prepoznatljivom stilu: “Skandalozna odluka! Hrvatski sudovi ne žele provoditi hrvatske zakone!”. Hrvatin je to ocijenio kao nedopustiv pokušaj nepoštivanja i omalovažavanja sudske vlasti, a “tajni izvor” ga je prozvao bezveznjakom “kojeg smo mi izabrali jer nije bilo boljeg kandidata a sada se vidi da nije sposoban kontrolirati jedan dio Vrhovnog suda”. Potom je Milanović istupio kao “viši pravni savjetnik” kad su pokrenuti kazneni predmeti protiv SDP-ovaca Marine Lovrić Merzel i Željka Sabe, nudeći DORH-u svoja tumačenja zakona.

Nismo primijetili da je pravna znanost analizirala kako se to uklapa u teorije o diobi vlasti i sustavu kočnica i ravnoteža i u kakvoj je to korelaciji s najgorom percepcijom pravosuđa u EU ponajviše zbog utjecaja politike.

Prof. Đurđević je radije otišla u davna vremena kad nas je snašla “politička devastacija pravosuđa u 90-ima”. Zar je stvarno u bivšem sustavu pravosuđe bilo tako dobro!? Suci su uistinu prošli “čistilište” tadašnjeg DSV-a. Ali tu nije bilo nikakvih kriterija i pravila, neki put bi imala značaj, kao i u bivšem sustavu, krvna zrnca ili uzrečica “nomen est omen”, a kod drugih ne. U najmanju ruku pretjerano je, a prema većini reizabranih uvredljivo reći da se ta papazjanija od reizbora provodila “isključivo po kriterijima tadašnje političke podobnosti”, kao i zaključak o “devastaciji”.

Iako su posljedica toga bile nakaradne odluke koje Đurđević spominje. Ali, i nepotrebno mistificira kao da netko krije, kako ističe, te najvažnije odluke Ustavnog suda, U-III-188/1995 i U-III-520/1995, jer ih je unatoč obvezi objavljivanja ona našla tek u knjizi prof. Arsena Bačića. Iako su objavljene tamo gdje Ustavni sud objavljuje važne odluke, u Narodnim novinama 22/95 i 98/95.

Pri tomu prešućuje i da je većina tih sudaca kasnije reizabrana, a i pozitivnu ulogu HDZ-ova nestranačkog ministra Ivice Crnića, koji je tada podnio i ostavku zbog neslaganja. Što je to političko koketiranje trebalo profesorici u programu za budućnost, koji u tom i još nekim dijelovima piše pod dojmom stručnih analiza prof. Alana Uzelca, kojeg ponegdje i citira?

Ona sama kaže “iako izgleda izlišno vraćanje ovako daleko u prošlost, s jedne strane nije nikada dovoljno opreza kada se radi o državi, a s druge se radi o lekciji koju politika nikada ne smije zaboraviti i nikada ne smije dopustiti da se ponovi”.

Zapravo, govori ono što Milanović otvoreno kaže, a to je da je pravosuđe “pod šapom HDZ-a”. To bi se moglo svidjeti i Domovinskom pokretu i Mostu. Kao i populistička teza da pravosuđe opterećuje značajan dio nacionalnog dohotka, a građani trpe velika opterećenja.

Argumentirajući taj stav, profesoricaZlata Đurđević se uhvatila za podatak iz EU Scoreboarda da uz Bugarsku i Poljsku na pravosuđe izdvajamo najveći postotak BDP-a među zemljama Europske unije. Čak oko 0,48 posto, začuđujuće puno za zemlju u poraću i tranziciji koja još gradi pravosudne temelje. A od toga 80 posto, piše Đurđević, otpada na plaće. Strašno! Zapravo 78 posto, koliko u još pet zemalja EU, a sedam ih troši i više. Danska samo 40 posto. Kako to? Jer ima samo šest sudaca na 100.000 stanovnika, a mi 40, sa Slovenijom najviše u Europskoj uniji jer nam je to nasljeđe iz Jugoslavije. Naravno, zato imamo i najviše službenika i namještenika pa se zato puno troši na plaće. Prešućuje i podatak da smo s oko 60 eura po stanovniku 18. po izdvajanjima na sudove, a Njemačka 150 eura. A kad se zalaže za politički izbor sudaca, za usporedbu uzima Maltu. Zašto? Radi percepcije svoga programa rada.

JAMES GANDOLFINI

Bivša supruga je pomahnitala nakon razvoda! Nabrajala starlete s kojima ju je varao i seksualne devijacije u kojima je uživao

Sit javnog pranja prljava obiteljskog rublja, Gandolfini je samo kratko komentirao da u njenim navodima nema istine te da su braku presudili psihički problemi s kojima se odbijala suočiti. Ljubavnu sreću pronašao je u zagrljaju bivše manekenke Deborah Lin. Vjenčali su se u ljeto 2008. u njezinu rodnom Honoluluu, a kum im je bio glumčev sin. Nakon što su postali ponosni roditelji djevojčice Liliane Ruth, činilo se kako su se Gandolfiniju sve kockice posložile. Sudbina je, međutim, za njega imala drukčiji plan.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 2

CI
cincokapulicaf
18:19 11.05.2021.

Istina. Dobar članak.

RE
REYAM
23:11 11.05.2021.

Izgleda da se u pravo svatko razumije, osim naravno pravnika i profesora prava.