Potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić na sjednici Vlade prije dva dana najavio je da mnoge državne tvrtke trebaju krizni menadžment da ih spasi. Problem je, iščitava se iz Čačićevih riječi, što kvalitetni menadžeri koji se znaju nositi s problemima neće doći u državni sektor u kojemu bi im plaća bila višestruko manja od iste pozicije u privatnom sektoru.
Političke marionete
Najviša plaća u upravama državnih poduzeća je oko 17 tisuća kuna. Iako se među vladajućima špekulira da krizni menadžeri moraju doći u sve tvrtke, u Ministarstvu gospodarstva doznajemo da će to procijeniti prema financijskim izvješćima koja će dobiti 1. ožujka. Do tada će napraviti model koji će omogućiti da i država daje menadžerske plaće. U ugovoru će im stajati koje će stimulacije i bonuse dobiti za uspješno poslovanje, ali će postojati i sankcije za loše vođenje tvrtke. U Ministarstvu će u obzir uzeti i preporuke Crome, udruženja menadžera. Nedopustivo im je da je, primjerice, dobra bilanca HEP-a uvjetovana kišnom godinom, a ne dobrim snalaženjem na tržištu.
Bernard Jakelić iz Hrvatske udruge poslodavaca drži da državne tvrtke moraju biti jednake privatnima i sposobne konkurirati na tržištu.
– Rezultati poslovanja moraju biti jedini kriterij uspješnosti bez obzira na to je li kadar stigao političkim imenovanjem ili natječajem. Ako ograničimo plaće, nećemo dobiti kvalitetne ljude. Do sada su postavljane političke marionete pa je zato stanje kakvo jest – kaže Jakelić. Glavni menadžer Crome Esad Čolaković kaže da su udruženju menadžera izradili dva dokumenta, i to Kodeks korporativnog upravljanja u javnom sektoru i Nacionalni standard za osnovne plaće, nagrade i naknade.
Izbor na natječajima
Bivšoj su vladi potkraj pretprošle godine poslali oba dokumenta. Prema prijedlogu Crome, osnovne plaće menadžera javnih tvrtki određivale bi se prema složenosti funkcije, odgovornosti, volumenu poslovanja poduzeća, poziciji na tržištu. Usto, menadžeri bi imali pravo i na nagrade koje bi ovisile o ostvarenju ciljeva poslovne politike. Čolaković kaže da bi se postavile granice kolika može biti najviša i najniža plaća direktora. Pri tome bi u malim tvrtkama ta osnovna plaća, primjerice, bila manja od ministarske, u srednjim bi ona bila dvostruko veća, a u velikim poduzećima poput HEP-a, HŽ-a i peterostruko veća od ministarske, koja je oko 17.000 kuna.
– Ne samo da javnim tvrtkama treba kvalitetan krizni menadžment nego i Hrvatskoj treba takav menadžment – kaže Čolaković. Dodaje da bi se menadžeri javnih poduzeća trebali birati na natječajima koji su dvije godine poslije redovitih izbora jer se sad, kad se smjenjuju političke garniture, smjenjuju i direktori.
Sposoban menađment može iz najlošije napraviti profitabilnu tvrtku. I ovo je dobra ideja.