Div iz Živinica: Nisam Grobar! San mi je igrati za Lakerse

Premda mnogi drže da je za hrvatske klubove na beogradskom Final Fouru ABA lige najvažnije sudjelovati, mladi Cedevitin centar Jusuf Nurkić (19) dovoljno je sportski drzak da tako ne misli, donosi sportski tjednik Max!

– Ako odemo u Beograd s namjerom da pobijedimo, onda nam neće smetati puna Arena i bit ćemo jako opasni. Štoviše, mi smo u gostima čak i bolje igrali kada se navijalo protiv nas nego kada je bila tišina. Još nismo odigrali najbolju utakmicu sezone i spremamo se za nju.

Realno, euroligaš Partizan ipak je favorit. Kako mu Cedevita može parirati?

– Mi možemo dominirati u reketu, no moramo zaustaviti njihovu vanjsku igru. Nikad nisam igrao u beogradskoj Areni i znam da će biti kao nikad dosad, no ja jedva čekam.

Priželjkuje li Juka igrati za takvu vrstu navijača kao što su Partizanovi?

– Takvo što sam osjetio u Zadru, a u Beogradu je to, čini se, još žešće. Kada vidiš sve te ljude kako energično navijaju, zaboraviš na loš dan i moraš dati sve od sebe. To je za momčad veliki plus.

O tome je Nurkić nedavno govorio i na svom Twitter-profilu uoči gostovanja Partizana kod Cibone, ali je, kaže, ostao neshvaćen.

– Kada sam rekao: “Naprijed, Grobari”, nisam mislio na njihovu navijačku skupinu nego na košarkaše Partizana. Htio sam njima izraziti divljenje, i nisam to učinio prvi put, zbog načina na koji se bore za boje svog kluba čak i kada imaju puno problema s ozljedama. To je nešto što očigledno polazi i od trenera.

Isto takvo navijanje čeka i cibose protiv zvezdaša. Ima li Cibona izgleda?

– Da se igra u Zagrebu, bilo bi 50-50, a ovako će Zvezda biti u prednosti jer Ciboni nedostaje igrača u rotaciji. No, tko zna, možda i oni mogu odigrati utakmicu sezone.

Ako se već naslov prvaka regionalne lige čini (ne)mogućom misijom, bi li za Juku bio neuspjeh kada Cedevita ne bi bila prvak Hrvatske?

– Da, bio bi to veliki neuspjeh jer baš ove sezone imamo momčad koja se uvijek pokazala kada je bilo potrebno i trenera koji nam daje prave savjete. I zato mislim da nam nitko ne smije stati na put.

Kad je već spomenuo trenera Repešu, što mu se to kod šefa sviđa?

– Daje slobodu mladom igraču. Recimo, ja sam na početku sezone trebao nekoga tko će mi reći da se neće ništa dogoditi ako zeznem. Najveći plus treneru Repeši je što mladom igraču daje sigurnost.

Kobe Bryant mi je idol. Ne igra silom, nego na pamet i tehniku, ima nevjerojatno razumijevanje igre

Je li Repeša bio jedan od razloga što je Nurkić nedavno produljio ugovor s Cedevitom sve do 2018. godine? Baš u vrijeme kada su se počele raspredati priče o njemu kao o NBA potencijalu.

– Produljio sam ugovor da se oko mene sve smiri, da osjećam što manji pritisak. Osim toga, vidim da se uz ovog trenera mogu razvijati, a i taj mi ugovor daje sigurnost. Ne toliko materijalnu koliko u glavi. Ovdje imam sve, odlične uvjete za rad, odličnog trenera potpisanog na dulje, stabilan klub, možda i najstabilniji na Balkanu, i doista ne znam zašto bih se ikamo žurio.

No bude li se ovako razvijao, teško je očekivati da će 2018. dočekati u Cedevitinu dresu?

– To je možda neka logika stvari, no do prije godinu dana nitko nije mogao ništa predviđati.

Ima li Juka zacrtan plan? Želi li u NBA izravno iz Cedevite ili preko nekog velikog europskog kluba?

– To je nebitno jer Cedevita je dovoljno velik klub, mogu i izravno.

Na Final Four ABA lige u Beograd će doći jako puno izaslanika NBA klubova. Kažu možda čak i više nego na Final Four Eurolige. Doći će gledati Nurkića, Šarića, Bogdanovića... Smeta li mu kada ga dolaze gledati čak i na trening?

– Ne, usredotočen sam na svoje. Ono što je mnogima prije dvije godine bilo smiješno sad je jako praćeno i to mi je potvrda da je ono što radim ispravno.

Čitali smo neka skautska izvješća i u nekima Nurkića uspoređuju s Nikolom Pekovićem, robusnim centrom Minnesote. No on više sličnosti vidi s DeMarcusom Cousinsom, vrlo srčanim centrom Sacramenta koji je upravo zaradio svoju 16. ovosezonsku tehničku pogrešku.

– Po stilu igre njemu sam najbliži. Ima sportski bezobrazluk, nikome ne priznaje da je bolji, preuzet će odgovornost za zadnju loptu, ne boji se...

Među NBA klubovima najviše simpatizira Los Angeles Lakerse.

– Najveći mi je san igrati za Lakerse. Ako bih imao izgleda, pristao bih da me oni biraju i u 65. rundi drafta, samo da odem tamo. Lakersi su prva momčad koju sam gledao televizijski, mislim da su igrali protiv Bostona. Kobe Bryant mi je idol. Ne igra silom, nego na pamet i tehniku, ima nevjerojatno razumijevanje igre.

Hoće li Juka izaći na NBA draft 2014.?

– Neću javno razmišljati o tome jer imam još tri godine da izađem na draft. Kada dođe rok za prijavu, ja ću menadžeru reći da ili ne. Sad mi je najvažnije tempirati formu za Final Four.

A menadžer mu je još uvijek Enes Trnovčević, čovjek koji ga je i otkrio.

– On mi je agent za Europu, a za NBA je to Leon Rose koji zastupa Kevina Duranta, Carmela Anthonyja i Chrisa Paula.

Juka je Enesu silno zahvalan jer bez njega možda i ne bi igrao košarku.

– Taj čovjek je vidio nešto u meni kada to nitko drugi nije. Došao je mom ocu kada sam imao 13 godina i rekao da bih ja mogao narasti do 210 cm i biti dobar košarkaš. A do tog trenutka ni loptu nisam pipnuo pa sam se pitao je li ovoga netko pustio iz bolnice. Imao sam valjda 180 cm, možda i manje, no on je to očito prognozirao na osnovi genetike.

Aco me preporučio Cedeviti

Doduše, kada vidite Jusufova oca, sve vam odmah bude jasno i ne treba vam neko veliko razumijevanje genetike.

– Moj otac je policajac, ima 210 cm, težak je 204 kg i ja uz njega izgledam tanano.

Kako to da takav div poput njegova oca nije trenirao košarku?

– Čuo sam da je probao u Slobodi iz Tuzle, ali da nisu imali tenisice za njega jer ima nogu broj 55. Ja nosim 53.

Po Jukinim Živinicama još se priča legenda o tome kako je policajac Hariz Nurkić pretukao 14 ljudi nečasnih namjera.

– Sačekalo ga je 14 ljudi, no svi su završili na hitnoj. Slučaj je bio u novinama i nagnao je agenta da potraži mog oca i da ga pita ima li sina.

Grmalj će biti i mlađi brat Kenan.

– Ima 6,5 godina i već nosi tenisice broj 42. Ide na satove mini košarke u ACB Basket, kod Ozrena Seleškovića, u košarkašku školu u kojoj sam nakratko i ja radio. Gledao sam Kenana u igri s vršnjacima, to je nevjerojatna energija. Takva brzina i snaga za klinca te dobi, to je fascinantno. Osim toga, toliko već sve kuži da je postao glumac na terenu.

Kad je počeo trenirati košarku, a to je bilo sa 15 godina, Jusufa su ismijavali. Nisu odmah vjerovali ni ljudi iz Laškog. Primljen je tek nakon druge probe.

– Prvi put su rekli zašto bi davali prostor strancu kada u istom godištu imaju boljih Slovenaca. Cijelo ljeto sam kod kuće učio osnove trčanja, ništa specijalno s loptom. Onda sam otišao na drugu probu nakon koje su me ipak zadržali.

Slovenci su nudili državljanstvo, no...

– Rekao sam im da ću ili igrati za svoju zemlju ili ću se preko ljeta odmarati, da ne mogu doći u svoje selo i reći da ću igrati za drugu državu.

Kako je na koncu iz Slovenije dospio u Cedevitu?

– Prije nego što ću otići na juniorski turnir Eurolige u Beogradu, ali u sastavu Olimpije kojoj sam bio posuđen, u Ljubljani su se na našem treningu pojavili glavni tajnik Košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine Harun Mahmutović i tadašnji bosanski izbornik Aco Petrović. Aco me preporučio Cedeviti.

Bio je nestrpljiv, pa je usred sezone zamolio čelnike Cedevite da ga pošalju na posudbu. I otišao je u Zadar koji će iste te sezone izbaciti Cedevitu u polufinalu doigravanja. Kakav je to bio osjećaj, nauditi klubu čiji si član na više godina?

– Jasno je da imaš neke emocije prema klubu u koji ćeš se vratiti, no ja uvijek gledam da dajem sve što imam za momčad za koju igram i tu nisam kalkulirao.

Ne kalkulira Juka ni kada se treba upustiti u konflikt na parketu.

– Neću prvi nasrnuti ni na koga, no ne dam na sebe. Sjetite se kako se Cibonin razigravač Blassingame, dok sam se na podu borio za loptu, bacio na mene. Nije se borio za loptu, nego je skočio meni na glavu pa sam ga odlučio baciti sa sebe.

Predlaže da vodstvo lige naknadno pregledava snimke utakmice.

– Blassingame i ja smo bili isključeni, a Rozić je napravio puno veći prekršaj, lakat u zube Zubčića, a nije ni naknadno kažnjen. Na snimci se vidi da to nije bilo u žaru borbe i zato bi liga sporne situacije trebala naknadno pregledavati.

Da Zadar ima Tedeschija...

Između cibosa i cedevitaša razvio se žestoki rivalitet koji se mogao osjetiti i u zadnjem ogledu (77:75 za Cedevitu).

– Mi smo i ovaj put bili nervozni, bez potrebe, jer dobivali smo ove sezone i puno bolje momčadi od Cibone.

Kaže da je bio uvjeren da će Ante Delaš pogoditi tricu za pobjedu.

– Kad imaš Antu, nemaš razloga brinuti se za posljednji napad. Uvjerio sam se u to nekoliko puta i u Zadru.

Kad smo već kod Zadra...

– Nisam navijač Partizana kao što mi se predbacuje, a ako i za koga na Balkanu budem navijao, onda će to biti Zadar. Ti ljudi su me posve osvojili i njih ne možeš folirati jer oni košarku vole. Da taj klub ima sređeniju situaciju, potpisao bih za njega do kraja karijere. Šteta što klub poput Zadra nema svog Emila Tedeschija.