Ne znam smeta li mi više divljanje divljaka u kockastim majicama koji inzistiraju da ih se sa strahopoštovanjem naziva “vjernim” i “pravim” navijačima – i na milanskom stadionu i oko njega – ili silno, pretjerano, do granica karikature forsirano medijsko čuđenje tome što su “navijači” po enti put napravili – jedno te isto!
Bakljadom su (opet) prekinuli utakmicu, ali sada je opća društvena osuda jedinstvenija i jača no inače. Zašto? Zato što smo se “osramotili pred cijelim svijetom”. A kada se sramotimo (samo) u svom dvorištu, onda je to, valjda, OK. Ili barem nije tragično? Ne pratim pozorno nogomet, ali čini mi se da je divljanje “navijača” – “svete Torcide” – nedavno na utakmici Hajduk – Rijeka bilo puno gore i opasnije nego ovo divljanje – ponajprije BBB-a – u Milanu.
Znate dokad ćemo gledati ovakve slike? Dok god se mediji prema navijačima budu odnosili sluganski. Sve dok budemo pisali/izvještavali o “fenomenalnoj atmosferi”, “jedinstvu”, “koreografiji od koje zastaje dah”, iako iz TV-a jasno i glasno trešti da jedna tribina viče: “Za Dom!”, a druga snaži: “Spremni!”. Jesmo li spremni za promjene?
>> Sramota na San Siru: Hrvatskoj prijeti do 100.000 eura kazne
dovesti legende hrvatskog nogometa, a ne profitere i kaznjavane dzepare koji kradu po avionima!