Kad se Anto Đapić za dva tjedna u Yad Vashemu ispriča Židovima, za najjaču stranku na hrvatskoj desnici, godinama prozivanu zbog koketiranja s ustaštvom, ništa više neće biti isto. Time će biti zaključena najmračnija povijesna epizoda koja opterećuje HSP, jer isprika Židovima u Izraelu tako je jaka gesta da se pitanje vjerodostojnosti nakon nje više ne poteže. Đapićev će posjet Izraelu biti kruna polagane transformacije radikalne desničarske stranke vojnog ustroja u modernu stranku europske desnice.
Vizionar ili izdajica
No, to je samo zadnji u nizu za mnoge zapanjujućih poteza koji su zaredali u posljednje doba. Zbog njih je Đapić za neke vizionar sa životinjskim instinktom za politiku, a za druge izdajica pravaške ideje ili, kako mu je na internetu napisala marginalna stranka "Hrvatski pravaši", Đapić je "hrvatski Juda na putevima socijalističke revolucije". Ambiciozni šef HSP-a, pak, ne skriva da je sve što radi podređeno dovođenju HSP-a na vlast.
HSP nikad u povijesti nije bio u hrvatskoj vladi. Kad to postignemo, moj će posao biti završen. HSP mora na sljedećim izborima imati bolje rezultate od HNS-a i HSS-a zajedno, jer kad budemo imali dvadesetak zastupnika, Sanader nas neće moći zaobići u formiranju vlasti kaže Đapić s kojim HDZ nije koalirao jer HSP nije bio prihvaćen na međunarodnoj sceni. No, to se mijenja.
Iako je transformacija HSP-a počela prije 12 godina sukobom Dobroslava Parage i Đapića, pojačala se u posljednjih godinu dana, a posebno nakon lokalnih izbora. Kao strateško mjesto za finale izabran je Osijek. Taj multinacionalni i multivjerski grad s prve crte bojišta mjesto je gdje se teorijski zaokreti mogu provesti u život. Otkako je prije četiri mjeseca postao gradonačelnik Osijeka, Đapić je uspostavio odnose sa Židovskom zajednicom, Srpskom pravoslavnom crkvom, Mešihatom Islamske zajednice, OESS-om, lokalnim Srbima i ostalim manjinama... Uoči lokalnih izbora uz pomoć Mate Granića otvorena su mu vrata europskih diplomatskih krugova, a HSP je podnio zahtjev za članstvo u Europskoj pučkoj stranci.
Nakon lokalnih izbora HSP je ušao u koaliciju sa SDP-om u Velikoj Gorici pokazujući da je stranka sazrela za novo doba u kojemu mogu surađivati i ideološki protivnici. U međuvremenu se HSP deklarirao i kao zagovornik priključenja Hrvatske EU, suradnje s Haaškim sudom, kao i rješavanja slučaja Gotovina pravnim sredstvima pred Tribunalom... Prije četiri godine HSP se odrekao ustaške ikonografije, a 2003. zauzeo je stav da HSP-ovo ishodište nije gubitnička ideologija NDH, već pobjednički Domovinski rat. Da unatoč ideološkom umivanju nije izgubio čvrstinu, HSP će, kažu u stranci, dokazati i tijekom pregovora s EU jer neće dopustiti da se posao svede na zbroj hrvatskih kompromisa.
Ustaške obitelji
Povratak pravaša zanimljivija je epizoda modernog višestranačja. Kad je početkom 90-ih obnovljen, s idejom okupljanja potiskivanih nacionalista, 90 posto članstva HSP-a bila su djeca iz ustaških obitelji, s naslijeđem Bleiburga i Križnog puta, te Hrvati podrijetlom iz BiH. Početkom rata HSP je imao vlastitu vojsku, HOS, koja se koristila ustaškim simbolima i rimskim pozdravom ispruženom desnicom, što je bilo loše za imidž Hrvatske u inozemstvu. Zahvaljujući hrabrosti HOS-a, HSP-ova je popularnost bila velika. Na HSP-ov skup na splitskoj rivi 92. došlo je 150.000 ljudi. No, u to doba radikalizma stranka je jedva preživljavala jer su ljudi s HSP-ovih skupova glasovali za Tuđmana.
S priznanjem hrvatske države nastupa nova faza u kojoj Paragino zalaganje za ekstremni odnos prema vlasti i inzistiranje na vojnome ustroju stranke nije moglo opstati. Pobijedila je Đapićeva struja s konceptom pretvaranja ratničkog pokreta u političku stranku. Bitka za profilaciju HSP-a nastavlja se 1995. borbom za legalizaciju HOS-a. HSP je taj cilj postigao, plativši ga skupo, potporom HDZ-u u preotimanju vlasti u Zagrebu.
U HSP-u su najzadovoljniji time što preobrazba nije izazvala potrese u stranci, zbog čega ih ni birači nisu napustili. Đapić je isključivi stranački ideolog, a u HSP-u kažu da nitko osim njega ne bi mogao izvesti preobrazbu.