Djeca Sirije – Zahra (5) čisti cipele da prehrani brata i baku

– Daj da ti očistim cipele, molim te, žedna sam i moram kupiti sok i sendvič jer nisam jela tri dana – tužnim glasom obraća mi se petogodišnja Zahra, izbjeglica iz Homsa.

– Vidiš da imam natikače, nemam cipele – odgovorio sam joj, ali mala Zahra nije se dala, pažljivo me promatrala i našla način kako će zaraditi.

– Onda me slikaj i daj mi sto lira da si kupim pecivo i sok – kazala je djevojčica slabo odjevena, krupnih, crnih ali i umornih očiju, nepočešljane ali prekrasne duge kose.

Upitao sam Zahru zašto nije u školi ili doma, zašto je na ulici i čisti cipele.

– Prvo sam prosila, ali mi nitko nije htio dati novac, a znali su biti grubi prema meni. Nekoliko sam puta dobila pljusku. E, sad radim i zaradim nekoliko stotina lira na dan pa pomažem baki da nahrani moga brata Muhameda koji ima tri godine.

– A što je s tvojim roditeljima?

Na moje pitanje maloj Zahri zasuzile su oči.

Ostavljam Zahru

– Poginuli su u Homsu od granata, a ja sam s bakom i bratom uspjela pobjeći u Damask. Sad živimo s drugim izbjeglicama u jednom prihvatilištu. Svi smo bili u kući kad je granata pogodila našu kuću. Mama me dozivala iako je bila teško ranjena, sva krvava, a kad sam joj se javila, samo je uspjela reći: "Hvala Bogu da si živa". Ubrzo je nakon toga umrla. Tatu nisam ni čula, ostao je zatrpan u kući.

Zahrinu priču prekinula je mušterija koja je došla očistiti cipele. Kao pravi profesionalac, Zahra nam se ispričala i rekla da sad više ne može pričati nego mora raditi.

Ostavljam Zahru da radi svoj posao i polako krećem prema trgu Al-Marja, gdje se nalazi mnoštvo kafića, restorana i dućana. Nailazim na dvojicu trgovaca, ljutih političkih suparnika, ali i velikih prijatelja. Svaki od njih na svoj način pokušava nas uvjeriti kako je u pravu. Iako su u jednom trenutku i jedan i drugi počeli vikati rabeći pogrdne riječi i psovke, rasprava je završila zajedničkim odlaskom u nargila shop.

Zbog čega su se svađali? Sultan smatra da sirijski predsjednik Bashar al-Assad mora odstupiti. Uvjeren je da današnja struktura vlasti laže i manipulira te, po njegovom mišljenju, neće doći ni do kakve promjene.

– Sve su to lažna obećanja. Kakva demokracija i pluralizam? Da su to htjeli napraviti, napravili bi. Bashar al-Assad, da je iskren, isti bi trenutak pustio iz zatvora sve zatvorenike koji su uhićeni za vrijeme demonstracija jer svaka majka strepi za svoje dijete.

– Plašite li se da će vas netko uhititi jer govorite protiv režima?

– Ma vjerujte mi, svejedno mi je. Neka me zatvore i ubiju, ali neću više šutjeti.

Po Sultanovu mišljenju, najveći su krivci za rat u njegovoj zemlji Iran i Saudijska Arabija. Za razliku od Sultana, njegov prijatelj Maher smatra da su krivci za rat Amerikanci i Izraelci.

Ljutiti slastičar

– Što žele ovi što traže demokraciju? Socijalnu pravdu? Pa Sirija je jedina zemlja na svijetu koja nema ni lire vanjskog duga. Sirijci su jedina nacija na Bliskom istoku koja ima besplatno školovanje, obrazovanje, zdravstveno osiguranje. Ironija je da je najveći zagovornik demokracije saudijski kralj. Kod njega baš ima demokracije, žene ne smiju voziti ni gledati televizor kad njihovi muževi nisu pokraj njih, a svaka osoba u Saudijskoj Arabiji koja kaže i riječ protiv kralja završi na vješalima – govori Maher.

Idem dalje i nailazim na Nadera al-Afganija, vlasnika najstarije slastičarnice u Damasku, koja je tu otvorena prije 103 godine, koju su pri svakom posjetu Damasku posjetili i zapadni državnici. Donedavno je na zidovima svoje slastičarnice imao slike napravljene za posjeta francuskog predsjednika Sarkozyja, talijanskog premijera Berlusconija te mnogih poznatih zapadnih političara i diplomata.

– Postalo me je sram držati slike tih mafijaša na zidu jer oni žele uništiti naš narod. Kad je Sarkozy došao u moju slastičarnicu, kazao je da voli Siriju i sirijski narod, a sad je dokazao svoju ljubav – istaknuo je Nader.