Maraton Des Sable (Maraton pijeska) utrka je duga 252 kilometra i održava se po ekstremnoj vrućini u pustinji Sahari na jugu Maroka, a prema magazinu The Times jedan je od deset najtežih sportskih događaja na svijetu. Epitete najizazovnijeg i najzahtjevnijeg na svijetu nosi s razlogom, jer trčeći ususret pješčanim olujama, vulkanskim stijenama i brdima trkač testira vlastitu izdržljivost i bori se s vrlo intenzivnim fizičkim i emocionalnim stanjima.
Ove godine istrčala su ga i dvojica Hrvata, veterana Domovinskog rata, suboraca iz 204. vukovarske, kasnije 5. gardijske brigade. Riječ je o Zorislavu Ćavaru i Martinu Cruickshanku, škotskom dragovoljcu koji je još 1991. odabrao Hrvatsku za svoju domovinu, u kojoj i danas živi i čiju slavu pronosi u "kockastom" dresu tijekom svih svojih podviga. Posljednji put bilo je to prije dvije godine tijekom povijesnog pothvata "Veslom preko Atlantika", kada je uspješno prevalio 5500 kilometara Atlantskog oceana u čamcu na vesla i tako Hrvatsku uvrstio u ligu zemalja prekooceanskih veslača.
Uspjeli unatoč ozljedi
S dvojicom umirovljenih hrvatskih branitelja razgovarali smo telefonski nakon njihova slijetanja u Pariz, na povratku u Hrvatsku, kamo stižu prepuni dojmova sa svoje sedmodnevne avanture. Maraton se, kažu, odvija u šest etapa, od 21 do 86 kilometara, uz dosta pravila, pa i penala za one koje ih pokušaju izbjeći.
– Najviše sam ponosan na etapu "dan i noć" u dužini 86 kilometara koja se mora izvesti u 36 sati, a mi smo je prošli za 20 sati, i to bez spavanja i u nemogućim uvjetima. Različita je konfiguracija terena, promašite li jedan marker, gotovi ste. Prvu noć smrznuli smo se na 10 stupnjeva, a dnevna temperatura kreće se od 40 do 50 stupnjeva. Najveći je problem nedostatak sna. Ako se u vreći pokrijete po glavi, ne možete disati od vrućine, a ako se otkrijete, udara vas pješčana oluja. Stalno ste na rubu izdržljivosti, pa i odustajanja – kaže Zorislav Ćavar.
VEZANI ČLANCI:
Priznaje da ga je dva kilometra prije cilja prožeo osjećaj da ne vlada svojim tijelom, da svaka noga vuče na svoju stranu, a tijelo se bori da ne padne.
– Natjecatelji dolaze iz 60 država, to je mala Olimpijada, među njima su i ultramaratonci koje smo viđali kako padaju ispred nas. Puno je "ponavljača", među njima i Martinov brat, koji je prošao obuku elitne britanske jedinice SAS, najjače na svijetu, a koji nije uspio proći maraton ni iz trećeg pokušaja – kažu dvojica prijatelja koja su se za ovaj podvig pripremala vozeći bicikl i trčeći po savskom nasipu i Sljemenu s teretom. Na nesreću, Zorislavu se mjesec dana prije maratona aktivirala starija ozljeda koljena, no preporuku svog fizijatra da otkaže utrku nije poslušao.
– Došao sam u strašnim bolovima, no odradio sam maraton bez ijedne tablete za bolove, s dva mala žulja, to je Božje čudo – kaže Zorislav Ćavar, 51-godišnjak iz Iloka koji već godinama, kao i Martin, živi na velikogoričkoj adresi. Nakon teške situacije tijekom rata dao je zavjet da će pješke obići sva hrvatska marijanska svetišta, a potom je pješačio od Zagreba do Vatikana i Assisija te naposljetku prošao i čuveni španjolski Camino.
Pomicanje osobnih granica
S puno više žuljeva na nogama u Hrvatsku se vraća Martin Cruickshank, kojeg pitamo što ga motivira na podvige poput veslanja preko oceana ili maratona u pustinji.
– Uvijek želim učiniti nešto za Hrvatsku, za moj novi dom, i ja sam ponosan i počašćen time što sam Hrvat. Kada su me u pustinji drugog dana pred ciljem spazila djeca u "kockastom" dresu, počela su vikati: "Croatie, Croatie" i imena Luke Modrića, Marija Mandžukića, neopisivo – kaže Martin, a isto pitanje postavili smo i Zorislavu.
– Motivacija mi je pomicanje osobnih granica i promjena često negativne slike o hrvatskim braniteljima, a za mene osobno i zahvala Bogu za sve što mi je dao u životu. Predivno iskustvo, ali ne bih ga nikome preporučio, ne bih ga poželio ni najvećem neprijatelju – smije se Zorislav Ćavar, koji na potpori želi zahvaliti ministru Tomi Medvedu i Udruzi hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata.
Naposljetku, premda manje važno, kako su se plasirali? – Ako ćete iskreno, nismo ni pogledali rang-listu – kažu obojica dodajući kako su prva mjesta rezervirana za domaćine, "supermene" Marokance, a njihov je najveći uspjeh što su utrku uopće uspjeli završiti, do nekog novog podviga.
Hoće li im Milanović dodijeliti kakve ordene. U zadnje vrijeme dijeli ih i više nego bi trebalo, posebno pred izbore!