Nakon jednog sina i dviju kćeri popadija Georgina, zvana Đuka, i suprug joj Milutin, opet su dobili dječaka. Dali su mu ime Nikola. Kroničari su zabilježili da je budući izumitelj svjetskoga glasa na svijet došao u ponoć s 9. na 10. srpnja 1856. godine, dok su nebo nad Smiljanom parale munje. No, u matici rođenih kao datum Teslina rođenja naveden je 28. lipnja: rasplelo se da je to zato jer je njegov dolazak na svijet bio upisan po julijanskom kalendaru.
Kuća Teslinih bila je prizemnica s kuhinjom, dvije spavaonice, očevim uredom i malim podrumom. Pokraj nje bili su kolnica, ovčarnik i štala s koje je dječak Nikola širom otvorena kišobrana skakao ne bi li se zadržao u zraku: htio je letjeti jer se divio nebeskim vranama. U rodnom Smiljanu započeo je i školovanje, u krajiškoj trivijalki koja je od njegove kuće bila udaljena oko kilometar zračne linije.
Godinu dana nakon što je pošao u školu, obitelj je pogodila velika tragedija. Petnaestogodišnji Danilo Tesla, kojeg je osam godina mlađi Nikola opisivao kao iznimno nadarenog dječarca, skončao je pod kopitima konja. Nikola je bio svjedokom bratova stradavanja, a Danilova prerana smrt svima je nanijela neopisivu bol. Te 1863., kad je Danilo poginuo, obitelj se preselila u Gospić gdje je paroh Milutin premješten u službu, a Nikola se upisao u pripremnu osnovnu školu. Preseljenje je za mladoga Teslu bilo potpuna katastrofa.
U dobi od 14 godina, u jesen 1870. godine, Nikola Tesla doselio se u Karlovac kako bi nastavio školovanje u Carskoj i kraljevskoj velikoj realki u Rakovcu. Stanovao je kod svoje tete Stanke, udane za umirovljenog pukovnika Danila Brankovića. Kako bračni par nije imao djece, odmah su prihvatili brigu o rođaku. Teta je posebno pazila na Nikolinu prehranu. Smatrala je kako je zdravije jesti manje, ne prejedati se, pa su obroci, o kojima je i sam Nikola Tesla poslije pisao, često znali biti mršavi – komadi mesa narezani toliko tanko da se kroz njih vidjelo.
“Nikad neću zaboraviti tri godine koje sam proveo kod njih. Ni u tvrđavi usred rata nije bilo strože stege. Hranili su me kao kanarinca. Svi su obroci bili vrhunske kakvoće i izvanredno pripremljeni, ali količinski tisuću posto nedostatni. Komadi šunke koje je teta rezala bili su tanki poput papirnatih ubrusa”, napisao je Nikola Tesla .
Kao i kod kuće u Gospiću, tako je i u Karlovcu neprestano razmišljao o izumima. Živio je povučeno, nije se često družio s prijateljima iz škole. Tek ponegdje postoji neki zapis da je s tetkom pukovnikom znao otići u neku kavanu u gradu gdje je tetak kartao, dok bi Nikola igrao biljar i matematičkom točnošću i na zaprepaštenje protivnika, pobjeđivao u svakoj igri. Naravno, na ponos tetku.
Iako je školovanje trebalo trajati četiri, završio ga je za tri godine. Trogodišnji boravak u Karlovcu, te bogato i svestrano školovanje bilo je presudno za mladog Teslu. Tada je već razmišljao o budućoj karijeri izumitelja, pa je već nakon prve godine podnio prijavu za upis na Visoku politehničku školu u Grazu. No dobio je odbijenicu uz obrazloženje da prijave maloljetnika ne razmatraju bez potpisa barem jednog roditelja. Ljutio se na svoju mladost, a potpis oca za studij nije mogao dobiti s obzirom na to da mu je otac i prije jasno dao do znanja da će ići za svećenika, kao i on. No, žarka posvećenost studiju tehnike i inovacijama Nikolu je držala sve vrijeme školovanja u Karlovcu. Upravo tu zrelost i podršku Nikola Tesla duguje svojem omiljenom profesoru Martinu Sekuliću koji je predavao fiziku, matematiku i strojarstvo, te imao čak 579 sprava. Većinu ih je sam nabavio ili osmislio.
Nakon mature 24. srpnja 1873. godine vratio se u Gospić u kojemu je vladala kolera, od koje je i sam uskoro obolio. Dok je ležao u komi i buncao na samrti, paroh Tesla izbezumljen od brige sina je molio da se bori za život i obećao mu da ga neće tjerati u svećenike ni u vojsku već da će mu dopustiti da bude inženjer.
– Hvala ti oče. Nećeš požaliti. Ponosit će se mnome. Bit ću najbolji, najbolji inženjer na svijetu – poručio je bolesni Tesla ocu.
Brzo se izvukao iz kome, a otac ga je upisao ga je na Visoku politehničku školu sa stipendijom Vojne krajine koja ga je smatrala invalidom nakon preboljene kolere i više nije bio dobar za vojsku. U jesen 1875., fizički potpuno oporavljen te psihički pripremljen, krenuo je u Graz na toliko željeni studij.
Želeći se odužiti roditeljima što su mu ispunili želju i poslali ga na tehnički fakultet, odmah je po dolasku na studij srčano prionuo na posao. Cijelu je prvu godinu studija redovito počinjao raditi u tri sata ujutro, a s učenjem bi završavao tek u 23 sata. Iznimka nisu bile ni nedjelje ni blagdani, pa nije čudo da je Tesla u odnosu na kolege, za koje kaže da su većinom olako shvaćali studij, porušio sve rekorde. Bio je najbolji student, a pomagalo mu je i veliko predznanje koje je donio iz Hrvatske.
Ipak, Teslin je život najviše obilježilo jedno predavanje kod profesora Pöeschla za koje je kasnije rekao da će mu biti vječno zahvalan. Bilo je to na Teslinoj drugoj godini studija kada je taj “Nijemac s golemim stopalima koji je izvodio pokuse sa savršenom preciznošću i bez pogreške”, kako ga je sâm Tesla opisao, na predavanje donio Grammov dinamo: riječ je o generatoru jednosmjerne struje koji je iz mehaničke energije proizvodio snažniju i postojaniju istosmjernu struju. Taj je uređaj prvi put pokazao potencijal korištenja elektromotora u tvornicama i prijevozu jer je dokazao da je moguće napraviti sustav prijenosa energije, odnosno da je motor moguće pokrenuti uz pomoć dinama, umjesto uz pomoć skupih baterija. Profesor Pöeschl na jednom je predavanju odlučio pokazati kako generator jednosmjerne struje može raditi i kao motor, za što je bilo potrebno precizno namjestiti komutatorske, odnosno kolektorske četkice dinama.
“Kad je profesor Pöeschl demonstrirao stroj koji je u tom trenutku radio kao motor, došlo je do problema jer su četkice jako iskrile, a ja sam primijetio da bi možda bilo moguće izvesti da motor radi bez njih”, prisjetio se u svojoj autobiografiji Tesla koji je tada prvi put predložio korištenje izmjenične struje. No profesor mu je na to odmah odgovorio da je to nemoguće, zbog čega se u njemu probudio prkos. Čvrsto je odlučio da će mu dokazati da je u pravu, što je na kraju i učinio. Doduše, ne odmah: iako se tim problemom intenzivno bavio tijekom cijelog studija, tek 12 godina poslije, 1888. Nikola Tesla kao patent je prijavio sustav novog motora i transformatora na izmjeničnu struju.
Kako mu je toliko potrebna stipendija izostala na trećoj akademskoj godini 1877., da bi mogao nastaviti studij pokušao je zaraditi na kartama. Tada je njegov akademski život krenuo nizbrdo. Upao je u pakao ovisnosti koji je u kombinaciji s nedostatkom novaca značio kraj studiranja. Zabava, karte, nedostatak novaca i izostajanje s predavanja doveli su do neizbježnog. Kako pokazuju sveučilišne knjige Politehničke škole u Grazu, Nikola Tesla nije upisao ljetni semestar 1878. godine.
Neko vrijeme nitko nije znao gdje je, a onda je na njega slučajno naletio bivši cimer sa sveučilišta Kosta Kulišić koji je tada već diplomirao. Teslu je pronašao u Mariboru u krčmi “Veseli seljak”, nedaleko od željezničkog kolodvora, gdje je ovaj provodio mnogo vremena ponovno kockajući. Njegov je život u Mariboru prekinula tek policija koja ga je privela zbog skitanja i odvela kući. Tamo se suočio s teško bolesnim ocem koji je, između ostalog, oslabio i obolio baš zbog stalnih neslaganja sa sinom oko njegova studiranja. Nikolino privođenje dotuklo ga je, pa je nedugo poslije toga Milutin Tesla preminuo.
Neko je vrijeme ostao kod kuće i nastavio s kartanjem, a te se ovisnosti konačno riješio uz pomoć majke. Nakon kratkog razdoblja života i rada u Gospiću ipak je odlučio ispuniti očevu želju te se zaputio na studij u Prag početkom siječnja 1880. godine. Međutim, u kasnijim istraživanjima baš ni na jednom sveučilištu nije pronađena ni jedna informacija o Nikoli Tesli, odnosno nikada nije potvrđeno da je i na jedno bio upisan. Studentski mu je život time naglo i definitivno završen, a novo poglavlje života počelo je u Budimpešti, u kojoj će uskoro osmisliti jedan od najvažnijih izuma u povijesti čovječanstva.
Sutra: Rat struja