Zašto je u Europi zapela integracija druge i treće generacije imigranata i koliko su za to odgovorne države koje su ih primile, ali i doseljenici koji nisu prihvatili sekularne vrijednosti europskog društva? To se pitanje ponovno nameće nakon terorističkih napada u Parizu. Također, koliko je Europa s Angelom Merkel neodgovorna dok, verbalizirajući humanizam prema migrantima i izbjeglicama koji joj trebaju za radnu snagu, ne pokazuje da je danas zrelija riješiti problem integracije imigranata iz arapskog svijeta nego što je bila jučer? Getoiziranje imigranata u zasebnim naseljima, kakvo postoji u zapadnim zemljama, nije integracija te šteti i Europi i imigrantima.
Učinjena nepravda
– Francuska je bila kolonijalna sila u Africi i, kad je 60-ih počeo proces oslobađanja tih naroda, veliki dio ljudi iz Afrike dolazi u Francusku u kojoj su bili građani drugog reda. Doseljenici muslimani bili su obični, nepismeni ljudi, koji su radili prljave poslove i bili ostavljeni na rubu gradova bez mogućnosti da sudjeluju u političkom i gospodarskom životu Francuske. Sad se europskim državama kao bumerang vraća nepoduzimanje bilo kakvih koraka u njihovoj integraciji. U drugoj i trećoj generaciji djeca muslimana vidjela su da nisu jednakopravni građani u Francuskoj, Njemačkoj, Belgiji i postala su meta fundamentalista. Integracija muslimana dvosmjeran je proces u kojem je Francuska trebala priznati islam kao ravnopravnu religiju, a muslimani prihvatiti sekularnost u Europi. Ekstremni dio muslimana u Francuskoj smatrao je da svoje viđenje života i islama treba nametnuti drugima i nisu prihvatili društveni i politički ambijent društva u koje su došli. Muslimane se nije smjelo getoizirati, nego ih integrirati na način da prihvate vrijednosti sekularnog društva i drže se zakona zemlje u koju su došli, ali ostajući i dalje muslimani kao vjernici – kaže sociolog religije prof. dr. Ivan Markešić.
Dok muslimani u Europi dolaze iz različitih kultura, u Hrvatskoj i BiH su, kaže, autohtono stanovništvo, a etnička potka identiteta i kod katolika, pravoslavaca i muslimana je slavenska. Treba li u europskim školama dopustiti djeci nošenje marama?
– Ne. Nošenje marama ili pokrivanje lica nije iskaz islama kao vjere niti je propisano u Kuranu. Ono je kulturološki određeno od muškaraca kako bi sačuvali žene od pogleda drugih muškarca. Djeca škole u Europi trebaju pohađati bez vjerskih obilježja i treba ih odgajati ih u univerzalnim vrijednostima. Vjerski vođe, hodže i imami morali bi ljudima iz Afrike i Azije dati do znanja da islam ne može biti prakticiran u Europi na jednak način kao u zabitima Azije i Afrike. Mora doći do modernizacije islama u skladu s postojećem društvenim razvojem. A zadaća je države da muslimani dobiju ista prava, ali i obveze – kaže Markešić. Na pitanje je li Europa išta naučila iz svojih grešaka i je li sada sposobna za integraciju migranata i izbjeglica kaže:
– Europa nije ništa naučila i ne želi još naučiti. Treba prihvatiti izbjeglice ako će ih shvaćati kao svoje građane i u onolikom broju u kojem ih može uspješno integrirati. Ne možemo reći: sve ćemo ih primiti pa što bude i ostaviti ih getoizirane. Europa se treba prestati miješati u političke procese zemalja iz kojih su došli imigranti. No ona živi od prodaje oružja tim zemljama jer ISIL i A-Qa’idu stvorio je zapadni svijet koji im je prodavao oružje – zaključuje.
Dr. sc. Snježana Gregurović koja se bavi sociologijom migracija ističe da su mnogi imigranti marginalizirani, socijalno deprivirani u Europi, ali i da Švedska i Norveška ulažu puno u integracijske politike, a rezultati nisu baš kakvi bi trebali biti.
Jača vjerska dimenzija
– I u Švedskoj nisko obrazovani imigranti žive u lošijim stambenim uvjetima i s prihodima domaćinstva koji su oko 40% niži od švedskih domaćinstava. Ako imaju i iste kvalifikacije, i u Danskoj, Švedskoj i Belgiji u praksi će prednost pri zapošljavanju uvijek dobiti domaći. No bitno je i kakav je odnos imigranata koji dolaze iz različitih kultura prema radu i ulozi žene u društvu. Svi imigranti ne prianjaju uz liberalne i sekularne vrijednosti europskih društava i više drže do svojih supkulturnih vrijednosti. Svijet se promijenio, u imigrantskim zajednicama jača vjerska dimenzija, a slabi sekularna. Imigrantice nisu 70-ih nosile hidžab u Njemačkoj, a danas ga mlade Turkinje nose. U Parizu, Rimu, Barceloni, Bruxellesu, nažalost, stvoreni su paralelni svjetovi. Ljudi žive jedni uz druge, a ne jedni s drugima. Kolege u Bruxellesu su mi rekli da ne idem u jedan dio grada jer tamo ne ide ni policija i to mi je bilo šokantno. U centru Bruxellesa u lošim životnim uvjetima žive imigrantske obitelji i malo se ulaže u poboljšanje stanovanja. Na jednoj od glavnih avenija (Anspach) natpisi u knjižarama su na arapskom i u neke kafiće zalaze samo muškarci – kaže Gregurović. Je li to ista ona EU koja voli drugima propovijedati o ljudskim pravima i obvezama?
Ne pisite gluposti. Svaki normalan Covjek kada ide u drugu Drzavu traziti posao, pokusava se inkulturirat u drustvo. I ne namece svoja prava. A oni namecu svoja prava i ne prihvacaju pravila drugih. Niti se hoce inkulturirati. Zato i je tako kako je.