Dok se Hrvatska oporavlja od šoka zbog tragedije u zagrebačkoj školi u Prečkom, o kojoj će se danima raspravljati u pokušaju da se dokuči motiv počinitelja i zašto se tragedija dogodila, podsjetimo da to na žalost nije jedina tragedija takvog tipa koja se dogodila u hrvatskim školama.
U listopadu 1999. javnost je bila šokirana činom kojeg je počinio tada 61-godišnji Ivan Krišto. On je bio djed dječaka, koji se u jednoj sesvetskoj školi sukobio s drugim dječakom. Škola je pozvala roditelje djece, a na sastanak je nepozvan došao i Krišto. Događalo se to 5. listopada 1999. u 8.10, kada je Krišto ušao u školu, naoružan vatrenim oružjem. Pucao je u roditelje dječaka koji je njegovom unuku rasjekao usnu, ali i u tada sedmogodišnjaka. Njega i njegovu majku je ranio, dok je oca dječaka ubio. Žena je bilo teško ozlijeđena i nakon te tragedije je ostala invalid. Dječak je bio lakše ozlijeđen.
Krišto je nakon toga išetao iz škole te krenuo pješke prema Sesvetama. Ispalio je još četiri hica, a pukom srećom nije bilo više žrtava. Uskoro je bio uhićen. - Na mjestu gdje uče demonstrirali ste djeci koliko život može biti apsurdan i okrutan. Uništili ste jednu obitelj. Nadamo se da će dijete koje ste ranili moći živjeti s time što se dogodilo, ali teško da će se ubojstvo oca i ranjavanje majke koje se dogodilo pred njegovim očima izbrisati iz njegove male glavice – kazala je Krišti sutkinja koja ga je osudila na 28 godina zatvora.
Tijekom suđenja Krišto se nije kajao, a svojim monstruoznim činom je uništio dvije obitelji. Njegov odvjetnik je tijekom suđenja tvrdio da je Krišto bio smanjeno ubrojiv, a navodio je i da nije imao namjeru pucati u dijete i ženu, već samo u oca djeteta s kojim se posvađao njegov unuk. No sudsko vijeće nije vjerovalo toj obrani te je navelo da je Krišto pucao u školi punoj djece.
- Od koga ste se htjeli zaštititi kad ste na roditeljski sastanak, koji je mirno tekao dok vi niste došli, ponijeli pištolj? Otac dječaka, kako su rekli svi očevici, ničim kod vas nije izazivao osjećaj ugroženosti. A vi ste pucali hladno i sabrano zato što je, u vašoj deformiranoj svijesti, on bio roditelj dječaka koji se navodno tukao s vašim unukom – kazala je sutkinja u obrazloženju presude, koju je kasnije potvrdio i Vrhovni sud.
Dvije godine kasnije, 9. ožujka 2001. u jednu školu u Sisku upao je tada 15-godišnjak koji je bio naoružan vojničkim karabinom. U školu je upao u 11.50. te je zapucao iz puške. Ranio je profesoricu i učenika koji je bio pred pločom. Dio učenika je pobjegao iskočivši kroz prozor, dok je one koje nisu pobjegli 15-godišnjak držao na nišanu nekih 20-ak minuta dok ga tadašnji ravnatelj škole nije nagovorio da mu preda oružje.
Koji mjesec kasnije, 8. lipnja 2001.. u 13.30 na školskom dvorištu jedne škole u Varaždinu, tada 17-godišnji učenik pucao je i ubio profesora, a zatim i sebe. Profesorova udovica kasnije je tužila obitelj 17-godišnjaka jer su u kući držali nezaključano oružje te je dobila odštetu od 100.000 kuna. Četiri dana nakon ubojstva i samoubojstva u Varaždinu 17-godišnji učenik jedne splitske srednje škole je pucao po razredu jer je dobio jedinicu. Srećom žrtva tada nije bilo. Lani je pak u jednu zagrebačku školu 18-godišnjak došao s mačetom, kojom je prijeteći mahao tražeći učenika s kojim je bio u sukobu. Srećom nikoga nije ozlijedio, a uhićen je tri sata kasnije te prijavljen za prijetnju.
Dvojica profesora bila su ubijena i prije 52 godine u Zadru. Dogodilo se to 1972. kada ih je hicima iz pištolja ubio tada 19-godišnji učenik i to na stubištu škole. Prema pisanju medija iz tog doba, motiv ubojstva bila je nacionalna netrpeljivost jer je počinitelj bio zatrovan, kako se tada pisalo, patološkom mržnjom srpskih nacionalista prema Hrvatskom proljeću. Imena ubijenih profesora kasnije su dobile dvije zadarske srednje škole: Industrijsko-obrtnička škola Vice Vlatkovića i Obrtnička škola Gojka Matuline. Učenik koji ih je ubio prvo je tvrdio da je to učinio jer mu se nije sviđalo kako predaju povijest. No istragom je utvrđeno da je počinitelj, pisali su tadašnji mediji, bio srpski nacionalist koji je bio zatrovan patološkom mržnjom, odnosno da je motiv bio nešto sasvim drugo. Njegov otac bio je djelatnik Službe državne sigurnosti i od njega je uzeo pištolj. Nakon ubojstva otišao je do slastičarnice, gdje ga je policija kasnije zatekla i uhitila. Kod njega je bio nađen i nož. Za zlodjelo koje je počinio bio je osuđen na 14 godina zatvora, što je tada bila maksimalna kazna za mlađe punoljetnike. Od te kazne, osam je godina odslužio na Golom otoku.
Osim ovih najdrastičnijih tragedija, bilo je i primjera da su djeca u školu donosila oružje, a bilo je primjera i prijetnji učiteljima i profesorima. Zbog jedne takve prijetnje na Općinskom sudu u Zgrebu se sudi zaštitaru, koji je u jednu zagrebačku školu došao u uniformi i s pištoljem oko pasa, te je tražio ravnateljicu. On niječe krivnju, a tužiteljstvo za njega traži uvjetnu kaznu od šest mjeseci zatvora.
>>> FOTO Scene strave ispred zagrebačke škole: Policija, helikopter hitne pomoći i izbezumljeni roditelji