'Djevojčica' je kriva za neuspjeh demokršćana

Nakon prijevremenih parlamentarnih izbora u Njemačkoj, čini se da je politički vremeplov stao. Posve neočekivani izborni rezultati doveli su dvije velike stranke, socijaldemokrate (SPD) i demokršćane (CDU/CSU), u pat-poziciju jer su obje stranke osvojile približno iste rezultate. Vanjskopolitički razvoj, poglavito daljnji razvoj Europske unije, mogao bi doći do zastoja. Nema izgleda da će se teško narušeni odnosi između Njemačke i Sjedinjenih Država u toj situaciji popraviti.

Teško je ponovno sagraditi mostove koje je bivši kancelar Gerhard Schru00F6der srušio gradeći svoj vanjskopolitički imidž na frontalnom otporu Americi, pri čemu su ga rat u Iraku i poslovični europski antiamerikanizam u kampanji 2002. doveli do nenadane izborne pobjede. Nakon ovih prijevremenih izbora, poljski je predsjednik Aleksander Kwasniewski upozorio da se bez stabilne i jake Njemačke proces europskog ujedinjenja neće pomaknuti s mrtve točke.

Međutim, kako sada stvari stoje, Njemačka nije samo izgubila svoju nekadašnju političku snagu nego nema ni izgleda da uskoro stvori bilo kakvu vladu. Već se govori i o manjinskoj vladi koju bi vodili demokršćani. Izbori su pokazali da su ljevičari 15 godina nakon njemačkog ujedinjenja većina. Oni su većina i u parlamentu. Naime, socijalisti, PDS-ovci i Zeleni imaju zajedno 53 posto zastupnika. Mogli bi sastaviti vladu, ali problem je u tome što PDS-ovci zasad ne žele koalirati ni s kim. Namjeravaju, kao u doba Weimarske Republike, igrati ulogu pokretača i inicijatora pritisaka i uličnih nereda. To je loše za Njemačku i loše za Europu.

Na prostoru lijevo od centra guraju se moderni, urbani hedonisti, novopečeni bogataši i korisnici globalizacije, kojima ljevičarstvo služi za intelektualnu promociju. Tu su i nostalgičari koji rone suze za vremenima Ulbrichta i Honeckera. Demokršćani nisu postigli zadani politički cilj. Nisu osvojili parlamentarnu većinu. Naprotiv, sa 35 posto glasova ostvarili su svoj dosad najlošiji rezultat. Socijalistima, koji su na početku izborne kampanje kotirali negdje između 23 i 24 posto glasova, pomogla je Schru00F6derova očito karizmatična ličnost i medijska sposobnost da u političkoj diskusiji s malo argumenata osvoji mnogo bodova. Schru00F6der je imao sve ono što je Angeli Merkel nedostajalo.

Nakon prošle izborne nedjelje njemački su konzervativci, koji su još od Adenauera i Ludwiga Erharda bili najprepoznatljivija politička stranka u zemlji, odjednom zašutjeli. Kao da su zanijemjeli. Postavlja se pitanje: gdje im je nekadašnja snaga? Zapravo, gdje im je danas ideološka postojbina? To se pitanje postavlja ne zato što su navodno uz Angelu Merkel skrenuli ulijevo. Riječ je o tome da nisu postavili i zastupali svoje ideje u kampanji na prepoznatljiv i upečatljiv način, nego su se služili neoliberalnim sloganima liberalne stranke FDP. Ljude je najviše uplašilo da će demokršćani uvesti društvenu nepravdu.

Na vrhuncu kampanje angažirali su neoliberala Paula Kirchhofa, koji uopće nije član stranke i koji im je više štetio nego koristio. Naime, birači su smatrali da je u takvom slučaju bolje da odmah glasuju za liberale iz stranke FDP, što se i pokazalo kod izbornih rezultata. Naime, donedavna još marginalni FDP, s više od 10 posto osvojenih glasova, odjednom je postao respektabilnom političkom snagom u zemlji. S druge strane, postavlja se pitanje je li baš Angela Merkel, koju je još Helmut Kohl stranci nametnuo kao svoju “djevojčicu” i svoju nasljednicu, kriva za poraz?

Biračima nije smetalo što je Merkelova iz bivše Istočne Njemačke. U DDR-u je za vrijeme komunizma postojala demokršćanska stranka, tzv. istočni CDU, čiji je član bila Angela Merkel. Naravno, u stranku se infiltrirala tajna policija Stasi i bila je politički glajhšaltovana. Na žalost, ovaj nadasve loš rezultat ima svoju trajniju poruku: naime, konzervativci su se pod vodstvom Angele Merkel najviše bojali da bi ih birači mogli prepoznati kao previše “konzervativne”. To im je, čini se, bio najveći propust.