Đukanović: Pukanićevo novinarstvo bilo je medijski reket

vlast u Crnoj Gori, koji čvrstom rukom kontrolira sve financijske tokove i od njih godinama profitira. Za bivše kolege iz vremena kad je zajedno s Miloševićem i Bulatovićem provodio “antibirokratsku revoluciju” on je obični politički kameleon, konvertit, koji svoju kožu spašava dodvoravanjem međunarodnoj zajednici. Za treće je pravi kapo, bez kojeg ništa u Crnoj Gori ne prolazi bez njegove ili kontrole njegovih ljudi. Posljednji izborni trijumf, na prvim prijevremenim izborima od neovisnosti Crne Gore, govori kako nade u njegov gotovo 20 godina dug politički pragmatizam polažu još uvijek brojni crnogorski birači.

 Gotovo dvadeset godina intenzivne političke karijere, tri godine od proglašenja samostalnosti Crne Gore, obnašanja dužnosti premijera, pa predsjednika, pa opet premijera. Što vas je motiviralo da nakon kratkotrajne političke apstinencije ponovno sjednete u fotelju premijera Crne Gore, još jednom velikom izbornom pobjedom?
– Ja sam donio odluku o povlačenju, poslije uspješno provedenog referenduma o neovisnosti Crne Gore. To je, po meni, bilo uspješno finale moje 17-godišnje političke karijere, gdje je na samom kraju ostvaren i najvredniji cilj. Cijeneći da je to trenutak za početak nove političke povijesti u Crnoj Gori, odlučio sam se povući i dati prostor novim generacijama da odrade onaj dio posla koji će državu približiti euroatlantskim ciljevima. Stjecajem objektivnih okolnosti, tijekom zime 2008. godine morao sam se vratiti na ovu dužnost.

Prije svega zbog pogoršanog zdravlja premijera Šturanovića i činjenice da se ovo događalo na polovici mandata vlade. Imperativ je bio da stranka ne eksperimentira, već da iskusnim personalnim sastavom vlade dođe do još jedne izborne pobjede. U takvoj situaciji bio sam prisiljen promijeniti privatne planove. Moje povlačenje doista je bilo iskreno i definitivno, jer sam smatrao kako je moj politički cilj ostvaren. Sad sam ponovno u politici, nakon nedavne uvjerljive izborne pobjede. Idućih dana unutar stranke i koalicije dogovorit ćemo se kako će izgledati buduća vlada. Privatno, moje su želje i planovi, kao i 2006. godine.



Kad smo prelazili granicu, carinik nas je pitao kamo idemo, a mi smo rekli k premijeru Đukanovića. On je ushićeno kazao: »Pozdravite kralja Đukanovića«. Koji su to konačni ciljevi kad »kralj« Đukanović otiđe s trona političke vlasti u Crnoj Gori?
– Strateški cilj politike koju predstavljam jest pozicioniranje Crne Gore u euroatlantske asocijacije. U ovom trenutku najvažniji kratkoročni interes jest očuvanje stabilnosti. Kao što vidimo, globalna kriza najprije je uzrokovala financijsku, zatim ekonomsku, pa socijalnu, a padom vlada u nekim državama EU i političku nestabilnost. Prioritetan zadatak naše buduće vlade bit će učvršćivanje ekonomske, političke i socijalne stabilnosti u državi. A nakon što svijet iziđe iz krize, Crna Gora treba biti spremna da u najkraćem roku obnovi izuzetno dobru dinamiku ekonomskog rasta, što će nas najbrže voditi europskim i euroatlantskim ciljevima.
 
Vaši politički oponenti tvrde kako je vašim dolaskom nastavljen kontinuitet autokratske vladavine u Crnoj Gori. Kad će država ispuniti ciljeve o kojima ste govorili, može li se licitirati nekim rokovima?
– Prigovor o autokratskoj vladavini u Crnoj Gori stiže iz opozicije koja u kontinuitetu gubi izbore, a ne pokazuje sposobnost da se ozbiljno udubi u razloge svojih poraza, i zbog toga su porazi tako učestali i sve uvjerljiviji. Za vlast bi bilo dobro da imamo ozbiljniju političku konkurenciju. Također za kvalitetu demokratskog razvoja Crne Gore. Što se tiče dinamike ulaska u euroatlantske asocijacije, ne postavljamo sebi ambiciozne rokove za kojima bismo jurili. Definicija naše europske budućnosti glasi: mi želimo podići kvalitetu života u Crnoj Gori i dostići europski standard, veće plaće i mirovine, veće poštovanje ljudskih, građanskih i manjinskih sloboda. Želimo da se ovdje osjeća dah Europe 21. stoljeća. Inzistiramo na članstvu u NATO-u iz vrlo uvjerljivih razloga. Odgovor na nestabilnost regije integracija je u NATO. Zato vjerujemo da su integracije interes cijele regije i Europe, jer svaka nestabilnost ove regije znači i nestabilnost Europe. Mi smo napravili integracijski plan za EU 2008. do 2012. godine, smatrajući da u tom vremenu možemo završiti započete integracijske poslove. Tijekom posljednje godine događaju se izvjesna usporavanja u politici širenja EU koja, po mom uvjerenju, nisu dominantno uzrokovana stanjem u regiji, nego ponajprije onim što se događa unutar same EU. Rokovi za ulazak u europske i euroatlantske asocijacije, makar zasad, presudno ne ovise o nama koji živimo ovdje.
 
Kako tumačite izjavu Erharda Buseka da, osim Hrvatske, ostatak država zapadnog Balkana u europsku obitelj treba uvesti u paketu?
– Gospodin Busek je dobar poznavatelj stanja u regiji. Ipak, kod te njegove izjave smatram da bi bilo dobro i poticajno da Europa ostane privržena principu dosadašnjih proširenja – principu regate. Da se EU približava svatko onim tempom kojim je u stanju da u svojoj kući ustanovljuje europske standarde. Danas je stanje među zemljama zapadnog Balkana slično, ali nije isto. Zbog toga i nema razloga govoriti o kolektivnom pristupu stvarima jer na taj način oni koji brže napreduju trebaju se prilagođavati onima koji su sporiji. To nije poticajno ni za koga. Suprotno, poticajno bi bilo da najsporiji dobije dodatnu inspiraciju na primjeru najbržeg koji pokazuje kako je progres moguć.
 
Držite li da u tom kontekstu i trenutačno loš odnos između Crne Gore i Srbije zbog priznanja Kosova, a na kraju i neovisnosti vaše države, na neki način usporava ulazak u europske integracije?
– Ne mislim da će to usporiti sam proces, ali se slažem s vama da su dobri odnosi sa susjedima važan element odgovornosti države koja želi biti dio širih, razvijenih integracija. U ovom trenutku Crna Gora ima jedino otvoren problem diplomatskih odnosa sa Srbijom.

2. dio razgovora sa crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem