ZAGREB - Analiza DNK iz sperme uzete iz tijela silovane djevojčice krunski je dokaz protiv njezina silovatelja. To je zasad najčvršći biološki trag koji bi mogao biti presudan za sudbinu Renata Kušena (21), kojeg je policija u utorak navečer privela zbog silovanja 11-godišnje djevojčice prošlog četvrtka na Laništu i 17- godišnje djevojke 1. lipnja u Remetincu.
Jer, zasad postoje Kušenove dvije verzije događaja. Silovanoj djevojčici Renato Kušen nije ni pokazivan radi prepoznavanja, jer je ona policajcima rekla da silovatelja ne bi mogla prepoznati.
Stoga je trag sperme, iz kojeg će vještaci Centra za kriminalistička vještačenja MUP-a uzorak DNK (sporni) uspoređivati s nespornim uzorkom DNK Renata Kušena zasad najčvršći dokaz zločina.
Jer, iako je Kušen policiji triput priznao i opisao silovanja, rekao je to bez nazočnosti odvjetnika, pa je takvo njegovo priznanje nevaljali dokaz. Repriza je to u formalno-pravnom smislu "slučaja Bešlić", u kojem je i policijsko priznanje Ivana Bulja nevaljali dokaz.
Policija doduše tvrdi da je greška u zakonu koji je ostao nedorečen. Jer, policija osumnjičenom može ponuditi odvjetnika, on ga može odbiti, a zakon nije predvidio odvjetnika po službenoj dužnosti u policiji. I ako sumnjivac odbije odvjetnika i prizna bez branitelja, on nema snagu dokaza na sudu, tvrde policajci.
Ali, osim zakonskih rješenja nedorečenim se čine još neki dijelovi policijske priče. Jedno je od pitanja koje postavlja i javnost: je li policija mogla spriječiti silovanje s obzirom na to da su silovatelji u pravilu povratnici. Na to pitanje teško je odgovoriti. Prije svega to ovisi o policijskoj umješnosti. Dio je priče koji nedostaje u rasvjetljavanju silovanja djevojčice: kad se policiji "upalila lampica" da bi Kušen mogao biti sumnjivac. Ako je već prije silovanja djevojčice u Laništu bio potencijalni sumnjivac, opravdano se pitati je li bio pod pojačanom policijskom "paskom" i je li bio na obavjesnom razgovoru nakon silovanja 17-godišnjakinje. Je li nakon tog silovanja uslijedilo javno upozorenje, jesu li pojačane policijske ophodnje u večernjim satima na mjestima gdje bi silovatelj mogao napasti. To su samo neka od pitanja na koje je policija javnosti dužna odgovore.
Iako, mora se priznati da je sprečavanje silovanja iznimno teško, pogotovo ako je riječ o silovatelju koji nasumce bira žrtve. Kad se prije dvadesetak godina u Brestju pojavio serijski silovatelj policija je i pojačala svoju prisutnost, upozoravala moguće žrtve, ali je silovatelj unatoč tomu napadao. Sve dok nije upao u vješto pripremljenu zamku.
Je li u sličnu zamku upao i Renato Kušen, ili je možda policija upala u njegovu zamku. Do odgovora vještaka DNK može se samo nagađati. Jer, nakon privođenja istražnoj sutkinji Mirjani Rigljan, "okrenuo" je ploču. Tvrdio je u nazočnosti odvjetnice Ružice Paradiž kako u to vrijeme uopće nije bio na mjestu zločina već u unajmljenom stanu.
Međutim, neki mještani Laništa prepoznali su ga u policiji sa stopostotnom sigurnošću kao mladića kojeg su viđali u naselju. Njegov stanodavac kritične večeri kad se dogodilo silovanje nije mogao sa sigurnošću tvrditi je li bio kod kuće, ali je bio siguran da je iduće dvije večeri bio doma.
Inače, kako je Kušen mlađi punoljetnik, njegov će spis biti u nadležnosti Odjela za mladež zagrebačkoga Županijskog suda.
D. Miljuš