Do blagostanja preko globalnog zagrijavanja

Kad se spomene Grenland, najveći otok na svijetu, većini ljudi vjerojatno su prva asocijacija Vikinzi, ali i vječni snijeg i led. Nakon parlamentarnih izbora prošloga tjedna stanovnici ovog teritorija pod danskom upravom još su jednom povjerenje dali socijaldemokratima dosadašnjeg premijera Kima Kielsena, stranci Siumut koja je osvojila je 27,2 posto glasova.

Stranka koja osvoji najveći broj glasova obično dobije mandat za sastavljanje nove vlade.

Parlament, Inatsisartut, ima 31 mjesto. Stranka Inuit Ataqatigiit (IA) koja naginje ljevici osvojila je 25,5 posto glasova, a njezina čelnica Sara Olsvig čestitala je Kielsenu.

Siumut i IA dio su vlade u odlasku.

Na treće mjesto na izborima izbili su oporbeni socijalno-liberalni demokrati s 19,5 posto glasova, dok je stranka Naleraq, mlađi partner u odlazećoj koaliciji, zauzela četvrto mjesto. Pravo glasa na Grenlandu imalo je oko 40.000 od sveukupno 56 tisuća tamošnjih stanovnika, a gledajući u globalu, rezultati izbora ponovo su, baš kao i posljednjih desetak godina, ostali u drugom planu jer se ponovo na prvo mjesto stavlja stalna težnja Grenlanda za odcjepljenjem od danske krune. Šest od sedam stranaka koje su sudjelovale na izborima zalaže se za neovisnost.

Strateški bitan za SAD

S otoka koji ima samo jednu međunarodnu zračnu luku te infrastrukturu koja još uvijek nije uspjela povezati sedamnaest gradova koliko ih na Grenlandu postoji, dolazi i zanimljiva priča o jednom ribaru koji je putovao 93 kilometra kako bi obavio svoju građansku dužnost i glasovao. Naravno, za opciju skloniju neovisnosti.

Teški životni uvjeti na otoku rezultirali su i jednim od neslavnih rekorda, u samoubojstvima, pa je tako stopa suicida na Grenlandu sedam puta veća nego, primjerice, u Sjedinjenim Američkim Državama. Neovisnošću, smatraju stanovnici, stvari bi se, što se ulaganja i povećanja životnog standarda tiče, trebale promijeniti nabolje. Sami građani smatraju kako pitanje o neovisnosti nije hoće li do nje doći, već kada i pod kojim uvjetima.

Grenlandsko gospodarstvo temelji se na ribarstvu, uz godišnje subvencije danske vlade od otprilike 614 milijuna eura (11.000 po svakom stanovniku), a neovisnost od Kopenhagena ukinula bi tu izdašnu pomoć. No stanovnici Grenlanda nakon topljenja leda kao posljedice globalnog zatopljenja smatraju kako više i ne bi trebali ovisiti toliko o danskoj financijskoj injekciji jer je nestanak ledenog pokrivača otvorio potencijalna nalazišta nafte i plina za čije su istraživanje i eksploataciju interes već pokazali najveći globalni igrači na tom polju. Za istraživanja na Grenlandu zainteresirala se i Kina.

Može se reći da je to povratak naftaša na Grenland kojem je među rijetkim državama svijeta globalno zatopljenje dobro došlo s obzirom na to da su prije nekoliko godina nalazišta na Grenlandu u ledenim uvjetima bila previše složena i skupa za istraživanje i eksploataciju. Tada su tri velike naftne kompanije, norveški Statoil, francuski GDF i danski Dong Grenlandu, vratile licencije za istraživanje nafte koje su bile ishodile, dok su ostale naftne kompanije, koje su tamo bile privremeno, zaustavile sva istraživanja i radove.

Kada su težnje Grenlanda za neovisnošću od Danske u pitanju, treba naglasiti da one nisu od jučer, već sežu u povijest.

Najveći otok na svijetu administrativno pripada Kraljevini Danskoj, no gotovo dvije trećine stanovnika Grenlanda, većinom etničkih Inuita, željele bi se vidjeti u samostalnoj državi. Tako su se i izjasnili na referendumu provedenom prije devet godina kada su svojim glasovima poduprli veću autonomiju od Kopenhagena, koja bi trebala dovesti do potpunog osamostaljenja.

Grenland nije samo najveći već vjerojatno i za život najnegostoljubiviji otok na svijetu. Površinom je četrdeset puta veći od Hrvatske, no četiri petine ovog nepreglednog prostora leži iznad polarnog kruga i prekriven je vječitim snijegom i ledom. Na Grenlandu živi samo nešto više od 56 tisuća stanovnika, otprilike isti broj stanovnika kao i u Sesvetama. Od toga je pedesetak tisuća Inuita, autohtonog grenlandskog naroda eskimskog podrijetla, čiji se pripadnici ni najmanje ne osjećaju Dancima i ne vide budućnost svoga otoka pod danskom krunom. Danska Grenlandom vlada od 1814. godine kada ga je dobila mirovnim sporazumom od Norveške.

Na Grenlandu su Eskimi bili vjerojatno već u prapovijesno doba. Oko 875. godine otkrio ga je Viking Gunnbjørn Ulfsson, a 982. otok je istraživao Erik Crveni koji ga je nazvao Grenland i osnovao 986. godine prvo naselje. Godine 1261. potpao je pod Norvešku, a 1397. pristupio je uniji s Danskom i Švedskom. Prekid prometnih veza s nordijskim zemljama, već od polovice XIV. stoljeća, zatim stalni ratovi s domorocima, a ponajviše zahladnjenje uzrokovali su izumiranje starih normanskih kolonija.

Godine 1721. otok su osvojili Danci, koji su pokrstili domorodačke Eskime. Godine 1814., pri odvajanju Danske i Norveške, pripao je Grenland Kielskim mirom Danskoj. Norveška je 1931. i 1932. zaposjela dijelove istočnoga Grenlanda (i nazvala ih Zemljom Erika Crvenoga – Erik Raudes Land), ali morala je evakuirati svoje trupe 1935. godine na temelju presude Međunarodnoga suda u Haagu iz 1933. Tijekom Drugog svjetskog rata Grenland je bio pod izravnom upravom Njemačke, a 1945. vraćen je pod dansku krunu, no u posebnom statusu. Naime, Sjedinjene Američke Države su nakon Drugog svjetskog rata razvile poseban geopolitički interes vezan za Grenland. Na otoku je 1950. osnovana američka zračna baza Thule, koja je činila ključnu točku u hladnoratovskom sustavu obrane NATO-a. SAD je šezdesetih godina tajno pokušao na Grenlandu sagraditi cijeli lanac nuklearnih lansirnih rampi, no projekt je napušten zbog nepogodnih vremenskih prilika i okoliša u kojemu se nije moglo raditi. Za ovaj projekt Danska je doznala tek 1997., tridesetak godina nakon što su američki generali od njega digli ruke.

Koliko je Grenland strateški važan u očima SAD-a, pokazuje i podatak da su ga htjeli kupiti od Danske nudeći 1946. godine Kopenhagenu tadašnjih 100 milijuna dolara, no Danska je odbila svaku pomisao na prodaju teritorija. Za usporedbu – Rusija je 1867. godine Sjedinjenim Državama prodala Aljasku za simboličnih 7,2 milijuna dolara – ta se investicija SAD-u isplatila već nakon šest mjeseci, a tijekom prvih 50 godina vladavine Amerikanci su od Aljaske zaradili najmanje stotinu puta više nego što su uložili. Danci su očito bili puno mudriji od Rusa pa nisu željeli za sitan novac prodati teritorij Grenlanda.

Koliko god Grenland bio strateški važan, toliko je i težak za svakodnevni život. Na otoku je samo nekoliko naselja, a grenlandski glavni grad Nuuk, sa samo 18 tisuća stanovnika, najveći je od njih. Ujedno je i jedan od rijetkih koji se nalaze izvan polarnog kruga, što mu ipak ne jamči ugodnu klimu za svakodnevni život. Prosječna je dnevna temperatura u Nuuku sredinom ljeta, u srpnju i kolovozu, između šest i sedam Celzijevih stupnjeva, dok je ostaklih mjeseci znatno hladnije. Industrije gotovo da i nema, a većina se stanovništva bavi ulovom i izvozom ribe i rakova.

Napustili EU zbog ribarstva

Ne začuđuje stoga podatak da Grenland već godinama preživljava samo zahvaljujući vrlo izdašnoj pomoći i subvencijama Danske kojima se financiraju školstvo, zdravstvena zaštita i državna uprava na otoku te potiču ribarstvo i mali obrti. Ipak, velika većina Inuita radije bi bili samostalna i gladovala nego bila sita pod danskom zastavom. Uostalom, veza Grenlanda s Europom više je povijesna nego zemljopisna. Ledeni otok samo je 200 kilometara udaljen od Kanade, dok je od Nuuka do Kopenhagena potrebno preletjeti gotovo 3600 kilometara.

Tijekom 1979. Grenlandu je zajamčena ograničena samouprava s vlastitim parlamentom, no Danska i dalje ima kontrolu nad pitanjima koja se dotiču vanjskih poslova i obrane. Ujedno, članstvo Danske u EU nanijelo je velike štete Grenlandu jer je ograničilo njihovo ribarstvo. Stoga je 1985. Grenland izašao iz Europske unije iako je Danska članica EU. S obzirom na sve navedeno, jasno je da će stanovnici Grenlanda vrlo brzo pokrenuti inicijativu za osamostaljenje, no pitanje je koliko će im za to trebati vremena.