EKSKLUZIVNO ZA VEČERNJI LIST

Do pravde jedino kroz institucije

10.08.2006.
u 16:22
Pogledaj originalni članak

Odrekao sam se svoje političke karijere u Njemačkoj jer sam vjerovao da je boriti se za pravdu u Bosni i Hercegovini važnije od bilo čega što sam mogao postići kod kuće. I dalje u to vjerujem i za to uvjerenje dat ću sve od sebe i kao visoki predstavnik i kao specijalni predstavnik Europske unije, jer pravda je od kritičnog značaja za budućnost ove zemlje, sva tri njezina konstitutivna naroda i sve njezine građane. Jer bez pravde - ne može se vjerovati u vladavinu zakona. Bez pravde - ne može doći do prihvaćanja gubitka koji su pretrpjele obitelji i prijatelji žrtava svih nacionalnosti.

I bez pravde - postoji velika opasnost da se cijeli jedan narod obilježi kolektivnom krivnjom. Svako je stradanje pojedinačna tragedija. Štoviše, bol zbog gubitka najmilijih za one koji su preživjeli majke, očeve, supruge, muževe i djecu nikad se ne može podcijeniti. Svaki slučaj stradanja je kao kad bacite u vodu težak kamen, jer valovi tuge šire se na sve strane.

Pored duševne boli i trajne traume, preživjeli članovi obitelji često se moraju pomiriti s lošijim standardom života. Pored toga, u mnogo slučajeva, smrt najmilijeg člana obitelji možda je bila samo dio mada svakako najteži dio posljedica napada ili protjerivanja iz kuće. Imajući u vidu kompleksnost toga pitanja i opseg zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini, ne postoje laka niti brza rješenja. Međutim, jedno je jasno: medijsko polemiziranje, upiranje prstom i stjecanje političkih poena ne pridonose ni na koji način procesu ozdravljenja koji žrtve i preživjeli članovi obitelji svih nacionalnosti zaslužuju. Jedini način da se osigura pravda je stvoriti institucije i procese koji će se sistematično moći baviti tim pitanjima i držati se tih procesa, bez obzira na to koliko se to može učiniti sporim i nezadovoljavajućim.

Da se razumijemo, u toj oblasti dosta je napravljeno u deset i pol godina nakon završetka rata praktično, više nego poslije bilo kojeg drugog usporedivog oružanog sukoba. Međutim, još se mora napraviti puno, puno više.

Prvi korak je pronaći posmrtne ostatke tijela, prikupiti ih i identificirati. Tek nakon toga moguće ih je dostojno pokopati. Posebno uz pomoć Međunarodne komisije za traženje nestalih osoba taj se brižan proces stalno odvija. Postupno otkrivamo sudbine mnogih ratnih stradalnika jer, nažalost, svaki mjesec otkrivamo njihove grobove.

Sljedeći korak je utvrditi točno što se dogodilo i privesti odgovorne pred lice pravde. To je još teži zadatak. Ali i ovdje je napravljeno dosta pomaka, posebno u suđenju pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu. A institucije i procesi stvoreni su i stvaraju se i u Bosni i Hercegovini i na drugim mjestima u bivšoj Jugoslaviji kako bi se održao zamah koji je postigao Haag u pogledu mogućnosti suđenja za ratne zločine pred domaćim institucijama. Ipak, pravni je proces spor, a rezultat je neizbježno koliko frustrirajući toliko i potresan za same preživjele. Taj proces nudi izglede za pravdu na način koji politiziranje ratnih zločina ne nudi bez obzira na to je li riječ o medijskom presuđivanju ili pozivima za objavljivanje dugačkih popisa potencijalnih osumnjičenih.

Bez obzira na to koliko je stravičan počinjeni zločin, jedini ispravan i, dugoročno gledano, zadovoljavajući način da se zločin kazni je putem provođenja sudskog postupka zasnovanog na dokazima prezentiranim na sudu i omogućavanjem optuženom da se brani. Imajući na umu taj cilj poduzet ću sve kako bih nastavio zagovarati privođenje preostalih haaških optuženika, kao i prikupljanje dokaza za buduća suđenja, te da lokalne institucije osposobim na način koji će im omogućiti da provode te krivične postupke i osiguraju zadovoljenje pravde. Stoga sam ovog tjedna potpisao novi sporazum o Uredu registrara i njegovu Odjelu za ratne zločine.

Krivično procesuiranje odgovornih za zločine i na taj način individualiziranje krivnje u interesu je svih građana ove zemlje i svih triju naroda. Zbog toga što, kako je to rekao Aleksandar Solženjicin, "granica između dobra i zla ne prolazi između političkih stranaka ili naroda, nego kroz srce svakog čovjeka". Christian Schwarz-Schilling visoki je predstavnik međunarodne zajednice i specijalni predstavnik EU u BiH.

Pogledajte na vecernji.hr