– Tukli su nas, doslovno fizički masakrirali da bi od nas iznudili priznanje za nešto što se nije dogodilo. Sastavljali su lažne zapisnike i na osnovi toga dobivali smo optužnice – kazao je svjedok i hrvatski branitelj Vlado Lulić nedavno na Županijskom sudu u Osijeku na suđenju majoru JNA Vojislavu Mediću optuženom za ratni zločin nad zarobljenicima, mahom vukovarskim braniteljima, počinjen u srbijanskim logorima.
Lani uhićen na granici
Rijetkost je da se na optuženičkoj klupi uživo vidi višerangirani pripadnik JNA, a Medić je lani uhićen na graničnom prijelazu Tovarnik. No, iako branitelji baš u njega upiru prstom kao u svoga zlostavljača, on u osječkoj sudnici tvrdi: "To nisam bio ja, nego neki drugi Medić." Prošla su tri desetljeća od zločina u Domovinskom ratu, brojni su zločini danas bez kazne, pa i bez imena počinitelja. Mučni su to i zahtjevni procesi jer, čak ako optuženici i dospiju u ruke hrvatskog pravosuđa, teško je doći do svjedoka – raseljeni su, bolesni ili preminuli... Obrane pak redovito dovode u pitanje iskaze žrtava od kojih se očekuje da se proživljenih detalja sjete 30 godina kasnije...
– Prema podacima kojima raspolaže DORH trenutačno se pred nadležnim sudovima vodi kazneni postupak zbog ratnog zločina protiv 499 osoba, a istraga zbog ratnog zločina vodi se protiv 139 osoba – kaže Martina Mihordin, glasnogovornica DORH-a. Koliko se suđenja vodi u odsutnosti, nije mogla odgovoriti jer DORH nema tu statistiku, dok Ministarstvo pravosuđa, s druge strane, nije odgovorilo na isti upit. Zbog zločina počinjenih u Domovinskom ratu, kazneni je postupak u protekla tri desetljeća pokrenut ukupno protiv gotovo 4000 osoba. Broj osuđenih daleko je manji. – Zbog ratnog zločina osuđeno je 707 osoba, na pravomoćne i nepravomoćne osuđujuće presude – navodi Martina Mihordin.
VEZANI ČLANCI:
U izvješću DORH-a za proteklu godinu navodi se da su hrvatski sudovi lani izrekli 31 presudu za ratni zločin, pri čemu je 26 osoba osuđeno, a pet ih je oslobođeno optužbe, no tužiteljstvo se žalilo na oslobađajuće ishode. Istodobno, istraga je otvorena protiv 36 osumnjičenika, što je više nego 2021., kada je započelo provođenje istrage protiv 27 osoba.
Zbog protoka vremena, ističe DORH, vrlo je teško rekonstruirati događaje jer je dio svjedoka preminuo, dio se sve teže prisjeća konkretnih događaja ili ne žele svjedočiti, "tako da su iskazi manjkavi, nekvalitetni, a vrlo je teško doći i do materijalne dokumentacije". – U kaznenim predmetima ratnih zločina vrlo je česta situacija da se počinitelji, žrtve, svjedoci i dokazi, kao i mjesta zločina nalaze na područjima različitih država, zbog čega rad na ovoj vrsti predmeta ne bi bio moguć bez suradnje s tužiteljstvima susjednih zemalja – navodi se u tom izvješću.
Za suđenja za ratne zločine nadležna su četiri županijska suda u Hrvatskoj – u Osijeku, Zagrebu, Rijeci i Splitu. Velik dio posla na plećima je Županijskog suda u Osijeku, s obzirom na to da su brojni zločini počinjeni upravo na istoku Hrvatske, a upravo traje devet suđenja. Osječke procese budno prate iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek.
Kazne ispod minimalne
– U proteklih nekoliko mjeseci, koncem prošle i tijekom ove godina, doneseno je pet osuđujućih prvostupanjskih presuda na Županijskom sudu u Osijeku, a izrečena je kazna zatvora u trajanju od tri do pet godina, što je kazna ispod minimalne za ta kaznena djela – kaže Veselinka Kastratović, članica Centra za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek. Ukupno se 16 postupaka protiv 16 okrivljenika vodilo protekle godine na osječkom sudu, a od toga, desetero ih je bilo u sudnici, dok ih je šestero nedostupno i sudi im se u odsutnosti.
VEZANI ČLANCI:
– Procesuiranje ratnih zločina iznimno je važno, stoga od procesuiranja, kao dijela suočavanja s prošlošću, ne smije se i ne može odustati. Unatoč protoku vremena, sudski procesi moraju se voditi sukladno Zakonu o kaznenom postupku, poštovati načela zakonitosti, objektivnosti, nepristranosti. Kvaliteta kaznenih procesa zasigurno ovisi o nizu faktora, jedan od njih je protek vremena od počinjenja konkretnog kaznenog djela, ali nije i nužno najvažniji. Važno je dobro istražiti zločin, prikupiti što više kvalitetnih dokaza, kako materijalnih, tako i personalnih, napisati kvalitetnu optužnicu, temeljenu na zakonu, dokazima i činjenicama.
Problemi nastaju ako se nisu na vrijeme prikupili dokazi. Odmak vremena kod personalnih dokaza, svjedoka, oštećenika, preživjelih žrtava, što zbog traumatičnog iskustva, što zbog činjenice da zaboravljamo, svakako može biti jedan važan faktor za procesuiranje zločina. Nažalost, zbog velikog odmaka vremena ne blijede samo sjećanja, nego svjedoci, oštećenici, preživjele žrtve umiru – ističe Kastratović.
Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, dodaje, olakšano je izručenje okrivljenika, ako žive na prostoru EU, a provodi se putem europskog uhidbenog naloga. – Nešto je složenije i teže ako se okrivljenici nalaze u zemljama koje inzistiraju na pravilu da ne izručuju svoje državljane, kao što to čine zemlje u našem okruženju, pa se nerijetko događaju bjegovi nepravomoćno osuđenih okrivljenika, koji su, pri tome dvojni državljani. No postoje i zemlje koje, nakon što se provede procedura oko izručenja, izručuju okrivljenike koje potražuje Republika Hrvatska za ratne zločine, bez obzira na to što su te osobe u međuvremenu stekle državljanstvo tih zemalja – navodi naša sugovornica.
Za procesuiranje ratnih zločina izuzetno je važna, ističe, suradnja pravosuđa u regiji.
– Suradnja pravosuđa, posebno suradnja tužiteljstava u ustupanju dokaza i kaznenih progona, važna je i nužna. Pravna osnova za suradnju postoji u nizu potpisanih sporazuma s pravosuđima zemalja u regiji. Na suradnju i procesuiranje ratnih zločina Republika Hrvatska se obvezala i pristupanjem Europskoj uniji, što je bio jedan od uvjeta za pozitivnu ocjenu rada našeg pravosuđa – zaključuju u osječkom Centru za mir, nenasilje i ljudska prava.
>>VIDEO Zelenski stigao na sastanak G7 u Hirošimi
Glavas jos na slobodi???