U sjeni infantilnih prepirki oko protokola otvaranja ceste Ravno-Čepikuće i gotovo "međudržavnog incidenta", kako neki naglašavaju, u drugi plan odoše poruke neumske Deklaracije o pravima i položaju Hrvata u BiH, ali i snažna poruka Biskupske konferencije o budućem ustroju BiH.
Koncepcijski sukob viđenja s neumskog sijela o BiH s tri entiteta i "biskupske" četiri regije pokazuje svu složenost odnosa hrvatske politike i Katoličke crkve u BiH. Jasno je da je Katolička crkva izgubila autoritet u hrvatskom političkom establishmentu i da je često znala poslužiti samo kao moralno pokriće za propale političke akcije avanturističkog dijela HDZ-a BiH.
No, ono što je još gore, gotovo neprimjetno, šaptom pade treći, hrvatski televizijski kanal u BiH izglasavanjem Zakona o javnom RTV servisu u Domu naroda Parlamenta BiH i to, koje li simbolike, na Dan mrtvih.
Hrvatski zastupnici bili su protiv zakona u kojemu nema mjesta za predloženi amandman o kanalu na hrvatskom jeziku, ali nisu posegnuli za vitalnim nacionalnim interesom, čime su ih prostom većinom nadglasovali srpski i bošnjački zastupnici. Za takvu odluku dobiše pljesak na otvorenoj sceni od OHR-a i Europske komisije, čime je, po njihovom, BiH ispunila i posljednji, šesnaesti uvjet za početak pregovora o Stabilizaciji i pridruživanju s EU, ne osvrćući se na vapaje kolateralne štete globalnih odnosa u BiH koju još neki zovu i - Hrvati.
Nije bilo dovoljno to što su protiv takvog diskriminirajućeg zakona sutkinja Ustavnog suda BiH Valerija Galić i predsjednik toga istog suda Mato Tadić izuzeli svoje mišljenje kada je sud ocjenjivao da taj zakon ne šteti interesima Hrvata u BiH.
Dok Luka Bebić u Ravnom šara po protokolima, glasnogovornik njegove vlade Ratko Maček odašilje stupidnu izjavu kako je obespravljenost Hrvata u BiH unutarnji problem te države! Hoće li se, kako je pompozno najavljivano iz hrvatskih političkih krugova, posegnuti za pravdom pred Sudom za ljudska prava u Strasbourgu glede hrvatskog TV kanala?
Ili je možda važnije tko je gdje trebao stajati na pučkom veselju u Ravnom dok se miris pečenog vola u toplo jesenje predvečerje širio rubnim dijelovima Popova polja!