Dvije je godine trebalo da se Hrvatska vojska iz stanja gotovo inducirane kome pretvori u brojčano malu, no po svemu ubojitu vojnu silu. Samo dvije godine. Nije cilj ovdje pisati panegirike Damiru Krstičeviću, no objektivno se ne može ne primijetiti koliko je u uskrsnuću borbene sposobnosti i samopouzdanja naših profesionalnih vojnika i osobnog doprinosa najaktivnijeg ministra obrane.
Bila je sretna okolnost da je Krstičević bio ratni zapovjednik 4. gardijske brigade, vojnik i najmlađi hrvatski ratni general, a da je potom imao 15-tak godina menadžerske karijere. Borbenost, discipliniranost i odgovornost je prenio na hijerarhijske razine HV-a i sada vidimo rezultate. Danas svim granama HV-a i postrojbama zapovijedaju najspremniji, ambiciozni i uglavnom na vojnim školama SAD-a doškolovani zapovjednici. I iskazana briga o dostojanstvu vojnika rezultirala je rastom samopouzdanja. U pola mandata ministra u vojne misije NATO-a i UN-a upućeno je svake godine oko 500 hrvatskih vojnika, što je neprocjenjivo iskustvo.
Uvođenje novih oružanih sustava te ugovaranje daljnjih modernizacija također podiže sposobnosti HV-a. A Hrvatskoj je to važno i zbog de facto nove doktrine koju provodi ova ekipa u MORH-u i Glavnom stožeru OSRH koji vodi general Šundov.
Cilj je HV osposobiti i opremiti tako da bude glavni jamac suverenosti. Hrvatska jest u NATO-u, najjačem vojnom savezu na svijetu, a on jamči članicama zajedničku obranu u slučaju teritorijalne ugroženosti suvereniteta članice. No Hrvatska pripada među one države koje, bez obzira na NATO-ov kišobran, smatraju da je najsigurnije uzdati se u vlastite snage.
Glavni je dakle jamac sigurnosti i suvereniteta Hrvatske HV, a tek zatim oslonac na široka saveznička leđa NATO-a. To je svakako u skladu s našom narodnom da se valja uvijek prvo uzdati “u se”.
Kada je članica Crna Gora zatražila pomoć NATO-a i Hrvatske u gašenju požara, naši su kanaderi otišli onamo gasiti, ali drugog i trećeg dana, nakon što su prvo pogasili požare po Hrvatskoj. Pomoć će, dakle doći, ali je bolje ako si sposoban pobrinuti se sam za sebe.
Trebamo se počet ponašat kao svaka normalna država. Obrana i sigurnost je ozbiljna stvar. U vojsku treba ulagati. To košta ali se isplati. Ono što mene zanima jest kad ćemo početi izdvajati bar 2% BDP-a za obranu, da proračun bude 7-8 milijardi kuna, da se broj viknula poveća na 30 000, itd. Krstičević je odličan ministar, jako puno toga je napravio, preokrenuo trendove ali treba još jako puno radit. Ovo je dobar početak, ako napravimo još 3 puta toliko možemo reći da smo nešto napravili. Nažalost vojska je 15 godina sustavno i namjerno zanemarivana i svedena na goli kostur. Ovo za sad ne da nije to što bi trebalo bit nego smo se tek malo podigli od površine vode. Ali radi se. I puna podrška ministru i hrvatskim vojnicima.