Nakon što su se prije mjesec dana upoznale, u srijedu poslijepodne u jednoj od dvorana zagrebačkog hotela Esplanade ponovno su se okupile mentorice i polaznice tečaja, odnosno mentijke, sudionice ovogodišnjeg projekta "Mentorstvo kao oblik networkinga među ženama", koji već petu godinu zaredom zajednički organiziraju Večernji list i časopis Zaposlena. I to s ciljem da uspješne i iskusne mentorice svojim korisnim, vrijednim i dobronamjernim savjetima pomognu da isti takav profesionalni put ostvare i mlade, talentirane i vrijedne poslovne žene koje su svjesne da se od onih iskusnijih i plemenitih, jer su ono što znaju spremne dijeliti, štošta može naučiti.
Pričanje priča
– Prošli smo put upriličili spajanje i upoznavanje naših mentorskih parova. Obično ih je 15, no ove je godine Snježana Bahtijari, jedna od naših mentorica, izrazila želju da mentorira tri mlade žene tako da ove godine u projektu sudjeluje ukupno 17 mentijki – kazala je uvodno glavna urednica časopisa Zaposlena Ana Gruden dodavši da ove godine cijeli projekt traje nešto dulje nego prijašnjih godina, kada je sve završavalo u lipnju. Točnije, ove godine mentoriranje se nastavlja i nakon ljeta, sve do listopada kada će biti organizirana završna konferencija.
A prije nego što odabrani mentorski parovi nastave s pojedinačnim radom, u srijedu su se mentorice i mentijke družile s još dvjema uspješnim ženama. Prva od njih bila je Victoria Zinchuk, direktorica Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) u Hrvatskoj, inače Ukrajinka koja je na tu poziciju imenovana 2018. Nakon što je ukratko predstavila EBRD kazavši da je Hrvatska njegovom članicom postala 1993., a ured u Zagrebu otvoren je 1996., da bi od početka ove godine taj ured postao nadležan i za Sloveniju, Slovačku, Mađarsku i Češku te da je EBRD u gotovo 30 godina sudjelovao u razvoju mnogih hrvatskih kompanija (poput Podravke, Atlantic grupe, Mlinara, Studenca, mnogih banaka...), Zinchuk je objasnila zašto je EBRD dugogodišnji partner projekta mentoriranja.
– Posebno nam je stalo da žene u svemu imaju jednake mogućnosti i posve ravnopravan položaj tijekom svojih profesionalnih karijera. Zato nam je iznimno važno podupirati ovakve projekte. I sama sam svojoj 22-godišnjoj kćeri savjetovala isto. Ona je upravo diplomirala na jednoj od vrhunskih poslovnih škola u Velikoj Britaniji i traži posao pa sam joj ovaj tjedan rekla: "Sad doista trebaš nekoga da te mentorira jer nakon stečenog znanja tijekom školovanja moraš naučiti još mnogo stvari o poslu." Zato mi je drago što smo EBRD i ja dio ovog vašeg poslovnog putovanja u kojem vam želim puno uspjeha – kazala je Zinchuk.
Nakon nje obratila se stručnjakinja za "business storytelling" i vanjsku komunikaciju Dijana Zorić, koja se educirala na prestižnim svjetskim učilištima te sudjelovala u osmišljavanju i plasiranju komunikacijskih strategija i ključnih poruka u kampanjama brojnih domaćih i inozemnih brendova, kao što su Coca-Cola, Nivea, A1, Ina, Allianz.... Ujedno je i suorganizatorica Stroyinga, prvog međunarodnog "storytelling" festivala u Hrvatskoj, predaje na nekoliko učilišta, a licencirana je turistička vodičica i interpretatorica baštine.
– Ljudi me često pitaju: "Pa dobro, što je to što vi radite? Što je to "storytelling"? I tko je "storyteller"? "Storytelling" je vještina pričanja priča. Još od davnina. A njezin je smisao stvaranje odnosa. I stoga mi slušamo priče, pričamo priče, educiramo one koji žele naučiti ispričati svoju priču i predstaviti svoj proizvod i od svega toga dobro živimo – započela je Dijana Zorić svoje predavanje vrlo detaljno navodeći kako danas mnoge velike kompanije koriste drevnu narodnu vještinu pripovijedanja kako bi, promovirajući ih, u svoje brendove ugradili ono što se oduvijek smatra vrijednostima – obitelj, druženje, bliskost, sreća...
Ljudi u tome prepoznaju nešto zajedničko, nešto što i sami njeguju, što onda dovodi do naklonosti prema proizvodima koji su dio te njima bliske i prepoznatljive priče. Pritom je, kako je Zorić objasnila, "storyteller" (ili – pripovjedač/pripovjedačica) hodajuća poruka, hodajuća priča koju nosi u sebi. Postoji i pravilo u toj vrsti "pripovijedanja". Ono glasi, sadržaj čini tek sedam posto, dok je preostalih 93% neverbalna komunikacija, pri čemu se 38% odnosi na glas i ton pripovijedanja, a 55% na geste, mimiku, dikciju, "fore", štiklece. Objedinjeno, sve to nekome daje referencu dobrog pripovjedača ili pripovjedačice koji će, kad zatreba, na najbolji mogući način umjeti predstaviti bilo sebe bilo nekoga drugoga ili predstaviti i prodati "nešto". Naravno, pritom je važno znati tko vam je publika. Sve rečeno Zorić je vrlo vješto dočarala objašnjenjem stare japanske tehnike pričanja priča, znane kao "kamišibaj", koju i danas mnogi koriste za prezentaciju svojih proizvoda.
Inspirativne priče
– Za mene je u nas prvak u "storytellingu" Robert Knjaz. On priču o nogometu i umjetnosti učini razumljivom i profesoru i bakici. Njega ništa nije sram pitati pa nikada ne ispada bedak, već je uvijek superzanimljiv – rekla je Zorić otkrivši da se umijeće dobrog i uspješnog "pripovijedanja" krije u mogućnosti da sami sebi odgovorite na pet pitanja – tko sam, što točno radim ili koji problem rješavam, zašto to radim, za koga i kako.
Potom je Dijana Zorić ispričala vrlo inspirativnu priču o jednoj mladoj ženi koja se, zbog jednog nesretnog privatnog događaja, odvažila svoj život posve promijeniti. Uslijedila je i priča o tome kako se ona sama našla u svijetu "storytellinga", da bi na kraju sve završilo i odvažnim istupom mentijke Martine Markov s Murtera, koja je s ostalima podijelila kako je ona uspjela realizirati jednu svoju ideju.