Optužnice nisu obuhvatile bankare, faktoring kuće ni Todorića koji su cijeli model osmislili

Afera mjenica, odnosno podizanje 13 optužnica protiv 29 poslovnih ljudi mahom iz kompanija koje su bile veliki dobavljači Agrokora, uzburkala je poslovnu scenu u Hrvatskoj. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu tereti ih da su lažirali fakture o isporuci robe i na temelju mjenice za naplatu tih lažnih faktura, a uz prodaju duga faktoring kućama zapravo financirali Agrokor. Iako je puno tvrtki imalo mjenice Agrokora, a puno sastavnica koncerna iste izdavalo, procesom je obuhvaćeno svega jedanaest dobavljača i dvije tvrtke koncerna.

Poslovna zajednica šokirana

Večernjem listu potvrđeno da se vodi proces protiv odgovornih menadžera iz tvrtki Sokol Marić, AWT-a i Granolija, a neslužbeno se još spominju i Kraš, Franck i Agrofructus. Optužnica je navodno dignuta i protiv bivših vodećih ljudi Tiska i Konzuma. Odnosi se na period od 2010. do kraja ožujka 2017. godine.

Financijska mjenica instrument je kojim tvrtka jamči da će platiti svoj dug, a taj se papir može i prodati faktoring društvima ili bankama. U vrijeme kada Agrokor Ivice Todorića više nije mogao dobiti kredit u domaćim bankama, jer je zbog velike izloženosti koncernu Hrvatska narodna banka zabranila daljnje kreditiranje, osmišljen je novi instrument skrivenog financiranja. Najlakše ga je pojasniti kroz simplificirani primjer.

Tvrtka X izdala bi račun Agrokoru na kojem piše da mu je prodala 100 kuna vrijedne krumpire. Agrokor bi tvrtki X izdao mjenicu kojom joj jamči da će krumpire platiti za 200 dana. Tvrtka X potom bi tu mjenicu prodala faktoring kući za 90 kuna. Tako Agrokor više nije dugovao tvrtki X ,već faktoring kući. Tvrtka X potom bi Agrokoru dala 90 kuna umanjenih za PDV, koje je morala platiti na spomenutu fakturu.

Tužiteljstvo tvrdi da su optuženici znali da roba nikad nije isporučena i da su imali unaprijed potpisane ugovore o financijskom zajmu, u kojima su njihova društva zajmoprimci, a društva iz koncerna zajmodavci. Temeljem tih krivotvorenih ugovora, tvrdi tužiteljstvo, mjenice s neistinitim sadržajem su otkupljene. Radilo se o ukupno 3070 mjenica koje su, tvrdi tužiteljstvo, potpisali optuženici te ih potom predali na otkup.

Financijski stručnjak Andrej Grubišić ističe da je ključno pitanje u ovom procesu tko je oštećena strana s obzirom na to da je država pokrenula proces, a nije riječ o privatnoj parnici u kojoj faktoring društvo potražuje naplatu od dužnika. Mjenica je instrument koji se može izdati i prodati zbog bilo kojeg razloga, objašnjava, a u ovoj priči jedino što je problematično jest da “nikad nije bilo krumpira”, dok je sve ostalo legalni proces.

Također, država ne može biti oštećena strana, nego je možda i profitirala na PDV-u, kaže Grubišić. Agrokor je optužen i da je fingirao rezultate poslovanja kako bi prikazao veću dobit, a tada je plaćao i porez na dobit državi koji, po revidiranim rezultatima, nikad nije trebao platiti. I neki drugi stručnjaci koji su željeli ostati anonimni isticali su da optužnica nema čvrste temelje ako problematizira isključivo činjenicu da je izdana za robu koja nikad nije isporučena. Objašnjavaju da se prikazivala isporuka robe, a ne obična pozajmica kako bi se izbjeglo povećavanje zaduženosti Agrokora, kojem je u toj fazi trebala dodatna likvidnost.

Poslovnu zajednicu šokirala je i činjenica da je tužiteljstvo objavilo informaciju o dizanju optužnica, a da prethodno nisu obavijestili menadžere koji su njezin predmet te da one ne obuhvaćaju faktoring društva. Većina ljudi s kojima smo komunicirali nije imala informaciju jesu li među optuženicima, a njihovi odvjetnici tvrdili su da optužnice još nisu dobili. Većina branitelja problematizirala je i kriterij po kojem je tužiteljstvo optužilo samo dobavljače, a ne i faktoring društva.

– Po ovom što je do sada izašlo u javnost, moram priznati da mi je cijela ta priča malo čudna jer su, koliko shvaćam, u cijeloj priči optuženi dobavljači, ali ne i bankari, odnosno faktoring društva. To je po meni selekcija kaznenog progona, što nikako nije u redu – kazao je odvjetnik Petar Pavković koji je tijekom istražnog postupka zastupao više dobavljača, no o konkretnim imenima i tvrtkama nije htio govoriti. Da je priča pomalo čudna, slaže se i njegov kolega Ljubo Pavasović Visković koji zastupa Sokol Marić.

– U cijeloj priči neobično je to da je tako malo optuženika, s obzirom na to na to da se prije spominjao puno veći broj dobavljača. Nije poznato ni kojim se kriterijem tužiteljstvo vodilo kada je optužilo baš ove dobavljače. U suštini priče sve se svodi na to da su bili krivotvoreni dokumenti koji su pratili mjenice – kazao je Pavasović Visković.

Upitna nagodba zbog lažnih mjenica?

I zaista, vrlo je čudno da je odabran samo uzak krug tvrtki koje su radile s Agrokorom, a bilo je 186 tvrtki koje su primile slične mjenice. Vrijednost tih mjenica u trenutku kada je koncern preuzela izvanredna uprava kretala se oko 3,7 milijardi kuna, a one su uvrštene kao priznate tražbine u nagodbi.

Dapače, problem regresnih mjenica rješavao se posebnim aranžmanom i pregovorima, kako faktoring društva Agrokorov dug ne bi na kraju naplatila od dobavljača. Otvara se i pitanje može li se ugroziti nagodba s obzirom na to da sadrži i tražbine koje su sada predmet optužnice pa se dio sugovornika pita je li nagodba sklopljena uz priznanje kaznenih djela.

U cijelom ovom procesu nijednom riječju nije spomenuta odgovornost Ivice Todorića ni bankara koji su osmislili cijeli model, već glavni krivci postaju dobavljači koji su već svjedočili da su zbog izloženosti Agrokoru s drugim fakturama na ovakav poslovni odnos bili prisiljeni pristati.