"Dobili smo Liburniju jer bi inače država morala platiti odštetu"

Pedesetsedmogodišnji Zagrepčanin Darko Ostoja, nagodbom s Vladom RH, sa svojim je SN Holdingom preuzeo većinski udjel u Liburnia Rivijeri, koju čini petnaestak hotela. Kaže da nagodba nije posljedica lobiranja, nego procjene države da će izgubiti mnogo više.

Ostoja je atipičan dobrostojeći poduzetnik, ne razmeće se bogatstvom, a po struci je strojarski inženjer i menadžer. Nema političkih ambicija i smatra da se u RH može uspješno poslovati i ne biti "prožet" politikom. Još prije godinu dana smatrao je da je RH visoko korumpirano društvo, a sada vidi da je korupcija dobrim dijelom već suzbijena. Strah i represija korupciju su doveli u red, kaže.

Zašto je za zaposlenike Liburnije ova nagodba SN Holdinga s državom dobra?

Bit će više ulaganja i više posla.

Sve ste se vrijeme čvrsto držali baš LRH i Opatije?

Vodili smo spor s državom zbog neispunjavanja ugovora o djelomičnoj nadoknadi štete nastale u kuponskoj privatizaciji i u jednom smo trenutku blokirali HFP. Tek je tada je HFP htio sjesti za stol i razgovarati. Kako su dionice koje smo trebali dobiti u međuvremenu prodane, trebali smo biti odštećeni novcem što ga Fond nije imao. Fond nam je predložio da umjesto novca dobijemo dionice. Mi smo pristali uz uvjet da umjesto novca steknemo kompaniju u većinskom vlasništvu, što bi odgovaralo iznosu od 560 milijuna kuna. Tražili smo u početku neke druge tvrtke, ali one su već bile rezervirane, pa nam je tek u trećem krugu ponuđeno 84% Liburnije. Kada je dogovor u kolovozu 2005. ostvaren, izbio je politički skandal te je Vlada povukla svoju suglasnost, a mi smo bili prisiljeni nastaviti spor.

Kako to da je politika opet postala zainteresirana za to da se taj problem riješi?

Razvoj na sudovima potaknuo je HFP da dođe do zaključka kako će jednog dana svakako morati dati i dionice i platiti goleme odštete. Drugi je razlog i vlasnička blokada Liburnije, što je u pet godina usporilo razvoj. Tako je i lokalna vlast zaključila kako je bolje da se to stanje riješi, nego nastavi i u idućih pet godina.

Zašto je po vašem mišljenju Sanader zaključio da mu je politički nemoguće riješiti taj spor 2005.?

Ne znam. Nisam pametniji od svih građana koji prate kako Vlada radi. Zapazio sam da nije samo u našem slučaju odustao od rješenja, jer je procijenio da mu je to velika politička šteta.

U kojem smjeru namjeravate razvijati LRH? Hoće li to biti hoteli najviše kategorije?

Miješano, četiri i pet zvjezdica, s tim da će neki objekti možda i ostati s tri zvjezdice, ali u ovom trenutku još ne mogu detaljno govoriti o tome. To će činiti najbolji stručnjaci. No, ne odlučujem sam. U SN-u je nas pet velikih dioničara (od 5300) koji drže 70 posto vlasništva.

Kuponska privatizacija spada u onu "sumnjivu" povijest nakon koje je ostalo mnogo nezadovoljnika, ali i mnogo brzo obogaćenih pojedinaca?

Svrha kuponske privatizacije bila je u tome da je država željela pomoći ratnim stradalnicima. Nije imala gotovog novca, imala je dionice. Pokazalo se da su ovdje potrebni profesionalci koji će raditi za sebe, ali i stradalnike. Ili obrnuto. Jer ako nema povećanja vrijednosti, nema ni zarade. Ovaj fond stvorio je najveću zaradu svojim dioničarima, udvostručila se u odnosu prema onome što je dioničarima bila obećala država.

Mali dioničari Liburnije sada traže da im ponudite višu cijenu za otkup njihovih dionica?

Ne pitajte me o dionicama Liburnije, pogotovu ne trebaju li ih čuvati ili prodati, jer u ovoj fazi takva izjava podliježe i kaznenoj odgovornosti. Mi ćemo u skladu sa zakonom objaviti javnu ponudu, pa neka svatko izvede svoj zaključak. Smijem reći to da ćemo Liburniju voditi na istim principima, s istim potencijalima i ciljevima, kao i dosadašnje poslove, a to je dizanje vrijednosti.

Zašto je SN Holding bio sada zainteresiran za nagodbu o Liburniji?

Jer smo procijenili, odvjetnici su nam to rekli, da će još dugo godina trajati sporovi, da ćemo ih sigurno dobiti na sudovima, ali da će proći mnogo vremena, možda i pet godina, dok ne uđemo u posjed Liburnije. Procijenili smo da je mudrije odreći se nečega a da bismo ipak došli u poziciju upravljati i dizati vrijednost Liburnije.

No ova je Vlada mogla, bez obzira na to što je znala da gubi, sve produljiti još koju godinu i ostaviti nekoj drugoj vladi da brine brigu oko suđenja zbog Liburnije?

Zar vi mislite da ova vlada namjerava izgubiti izbore... OK, ne znam sve što je u njihovim glavama, ali kad smo neke međupresude dobili, mi smo prošle jeseni dali inicijativu da se to riješi. Smatrali smo da je sad već i drugoj strani posve jasno da će ovaj spor skupo izgubiti.

Pristali ste bez problema da grad Opatija uđe u posjed svojih 25 posto dionica?

Da, stoga što smo procijenili da je mudro imati Opatiju kao partnera, a ne neprijatelja. Sav napredak turističke tvrtke ide putem dogradnje, uređivanja, rekonstrukcije, povećanja kapaciteta, komunalne infrastrukture. Za sav taj posao, osim golog bojenja zidova, npr., treba dobiti na desetke dozvola i suglasnosti lokalnog okruženja.

U ovom ste poslu već imali takvih "kočenja"?

Na žalost bilo je i pogrešaka koje su nas nečemu naučile. Godine 1999. u Dubrovniku se stvorila situacija kada su svi građani i lokalne vlasti bili protiv Dom holdinga, koji je postao većinski vlasnik Babina kuka. To je stanje trajalo godinama i iz prve smo ruke naučili koliko to štete donosi. Ne možeš ništa – vlast, grad, mediji, zaposlenici su protiv tebe..., činili smo pogreške, nećemo ih ponavljati.

A što je bila osnova otpora prema vama kada je prije pet godina SDP 2005. bio protiv vas – procijenili su da ste politički bliski HDZ-u?

Ma ne, samo smo se našli u situaciji da nas se može upotrijebiti u političkoj borbi.

Slavko Linić tada je vodio otpor, sada se baš i ne čuje, što se promijenilo?

A čujte, svi smo pet godina stariji. Godine su pokazale da je SN Holding za svoje dioničare stvorio dobar posao, da je Opatija trpjela veliku štetu, kao i Liburnia i da nije dobro da se to produljuje u nedogled. Opet, kao politički laik vidim da sada postoje razlike u političkim tenzijama između vlasti i oporbe prije pet godina i danas. Onda su bile mnogo veće.

Kriza ili su HDZ i SDP postali politički bliskiji?

Činjenica je da su se nekada žešće "fajtali".