Vlada Domoljubne koalicije i Mosta nije klasična koalicijska vlada. U njoj su, koliko god to nemoguće zvučalo, dvije vlade. Ona HDZ-ova i ona Mostova. Svaka sa svojim interesima. Interes HDZ-a usmjeren je dobrim dijelom i na stranački interes jer HDZ bez svoje stranačke baze ne može. Interes Mosta usmjeren je na 15 pojedinačnih interesa njegovih saborskih zastupnika jer pravu stranačku organizaciju Most nema. A bez petnaestorke Mosta više nema. Budući da Most nema svoju bazu, nema ni bazena iz kojeg Most regrutira kadrove za sve moguće pozicije, od onih u ministarstvima pa uskoro do onih u tijelima javnih poduzeća. I to najviše frustrira HDZ jer vide da Most praktički skuplja ljude ne bi li popunio svoje kvote na raznim pozicijama, dok HDZ ima vojsku članova koju treba namiriti kroz strukture vlasti. Most pak zna da je HDZ-ov interes i zbrinjavanje stranačkih kadrova pa je dobrim dijelom i zato inzistirao na Vijeću za suradnju kroz koje će se ti kadrovi filtrirati.
No Vijeće je tek utvrdilo kvote, koliko kojoj strani pripada pozicija u državnim strukturama, a HDZ-ovi i Mostovi kandidati dogovarali su se u stranačkim središnjicama. To je i logično jer nema smisla da Most kroz Vijeće za suradnju bira HDZ-ove kadrove ili obrnuto. No ono na što Most nije računao jest to da će zbog takve kombinacije i njegovi članovi biti odgovorni za izabrane nestručne kadrove HDZ-a. Jednako tako i HDZ odgovara za promašaje Mosta. Izbor pomoćnika ministara već je pokazao da među brojnim političkim činovnicima ima i kadrova koji se možda nisu trebali naći na tim pozicijama. Kad ih je Vlada potvrdila, oni postaju odgovornost i Mosta i HDZ-a. Osim toga, formiranjem Vijeća za suradnju i dugotrajnim kadroviranjem pozornost javnosti usmjerila se baš na tu temu. Više nego što bi to bio slučaj da su kandidati izabrani u strankama, uostalom to su političke funkcije, bez famoznog Vijeća. Upravo je sada najveći teret Vladi da se već mjesec dana isključivo bavi – kadroviranjem.