Za njih nema krize

Dobio otkaz u tiskari, pa ‘oslikava’ tijela kirurga, policajaca...

Foto: Kristina Štedul Fabac/Pixsell
Dobio otkaz u tiskari, pa ‘oslikava’ tijela kirurga, policajaca...
13.04.2012.
u 15:43
Direktor me nije mogao gledati tetoviranog – govori jedan do vlasnika Luka Ferić zbog čega je izgubio radno mjesto i pokrenuo vlastiti posao
Pogledaj originalni članak

Ne možemo se požaliti, jer posla imamo – kažu Marko Višnić i Luka Ferić, suvlasnici jedinog obrta za izradu tetovaža i pirsinga u Karlovcu pod nazivom Gotink, koji se nalazi u Radićevoj ulici. Vremena se mijenjaju, pa tako i stav društva prema tetovažama.

– Kad smo osnivali obrt nismo očekivali da ćemo imati toliko klijenata. Karlovac je stvarno pokazao drugo lice. Tetoviranje kao da je postalo pomodno, ali i statusni simbol. Uopće nismo osjetili obrtničku krizu – tvrdi Ferić.

Ipak, dodaje da je naš grad i dalje umnogočemu konzervativna sredina jer mnogi tetovirane gledaju „ispod oka“.

 Najbolje kod profesionalca

– Dobio sam otkaz u jednoj tiskari samo zato što me tehnički direktor nije mogao gledati tetoviranog. Išao sam na deset razgovora za poslove. Preko telefona je sve super, no kad dođem, kažu da ne ispunjavam kriterije. Tetovirao sam kirurga, policajca, odvjetnika... Mnoštvo sposobnih, pametnih i odgovornih nosi neku sliku ili više njih. Ne moraš biti tetoviran da bi bio lud – poentira 26-godišnji Ferić, inače grafički dizajner.

Prvu tetovažu stavio je u 12. godini, iako napominje da je najbolje to napraviti kod profesionalca koji barata profesionalnom opremom, koja, naravno, prije zahvata mora biti sterilizirana. Kako tetovirati druge, naučio je doslovno na svojoj koži. Susrećemo ga kako tetovira televizijskog snimatelja Marka Grčića. Marku je na leđima Isus, na ramenu zmaj, a na prsima hrvatski grb.

 – Nisam požalio nijednu tetovažu. Kad si mlađi, radiš male, ali s vremenom veće i ljepše. Uvijek se vraćaš po još. Lakše dolazim tu nego kod zubara – objašnjava Marko.

 Klijent od 63 godine

Luka napominje da se najbolje tetovirati u zreloj dobi.

– Zakonski možemo tetovirati i 12-godišnjake, no u našem obrtu tetoviramo punoljetne i mlade u dobi od 16 do 18 godina, ali uz prisustvo roditelja. "Roštaju“ se i stariji, u iznenađujuće velikom broju. Jedan naš klijent ima 63 godine. Podjednako često dolaze muškarci i žene – kaže Luka, dok njegov partner Marko napominje da su ipak žene češće u salonu, ali da muškarci rade veće tetovaže.

Tetovira se iz dva razloga – zbog pojedincu važnog simbola koji bi htio nositi na sebi ili samo radi ukrasa. Naravno, neke se želje odbijaju, poput crtanja fašističkih simbola.

 – Ima svačega. Primjerice, ne tetoviramo simbole moto-klubova onima koji nisu članovi. Odgovaramo klijente od toga da tetoviraju imena ili da odaberu vrat ili zapešće za svoje ukrase jer tamo najviše boli kad se slika – objašnjava Višnić.

Pravilo je dobro promisliti prije nego što se dođe tattoo-majstoru.

– Mnogi dolaze s raznim idejama, a ne znaju što bi ili zašto bi baš neki određeni znamen stavili na sebe. Dođu sa željom da im tetoviram neki kineski simbol, ali ni oni ni ja ne znamo njegovo značenje. Dam im do znanja da mi je to problem. Savjetujemo da se tetovira nešto što nije prolazno, a ne, primjerice, ime djevojke ili dečka. Zašto ucrtavati nešto što ćeš kasnije prekrivati novom tetovažom – pita se Luka.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr