Bivši zaposlenik Googlea Will Scott jedan je od sretnika, ne samo u Americi, koji može reći da je bio u Sjevernoj Koreji i da je odande izašao živ. Štoviše Will, student Sveučilišta u Washingtonu, proteklu je jesen proveo predajući na Sveučilištu znanosti i tehnologije u glavnom sjevernokorejskom gradu Pyongyangu. Business Insider donosi intervju s njim, u kojem je za čitatelje Reddita odgovarao na pitanja o životu, zabavi i dojmovi iz te najzatvorenije zemlje svijeta. Donosimo dio razgovora.
Kako ste se odlučili otići baš u Sjevernu Koreju?
Vidio sam na internetu video o izgradnji toga sveučilišta i raspitao sam se za mogućnosti studiranja tamo.
Američki State Departmenta upozorio vas je da nije odgovoran za vašu sigurnost ?
Rekli su ono što navode i na svojim stranicama. Nikada nisam bio zabrinut za svoju sigurnosti, ili da bi bilo problema, bilo je važno da znaju kako ću ondje ići držati nastavu, a ne politički djelovati.
Jeste li u Sjevernoj Koreji mogli s ikim razgovarati o Vrhovnom vođi Kim Jong-unom? Obožavaju li ga doista ljudi onako kako prikazuju zapadni mediji?
Ljudi žive većinom normalnim životom u najvećem dijelu, možda je oko 10 posto toga ono što mi smatramo stereotipom. Primjerice, prije obroka studenti bi u kantini marširali pjevajući domoljubne pjesme. To jest stereotip koji ćemo mi vidjeti, ali nakon toga oni će jesti i razgovarati normalno, igrati košarku, ići na nastavu... No, lidera se voli i poštuje, definitivno.
Postoje li pravila o čemu se smije razgovarati?
Rečeno mi je treba biti oprezan i govoriti samo o svojim temama , i to je u redu da se odgovori na pitanja i razgovara o onome što studente zanima. Siguran "ulet" u razgovor uvijek su sport i izlasci.
Što je najstrašnije što vam se dogodilo?
Jednom sam se zbilja bojao. Kad smo bili na moru, dio nas je uz cestu slikao glavnu branu, kad su došli policajci i vikali da slike izbrišemo. To je situacija koja lako može prerasti u nevolju, a nemate osjećaj koliko je bila ozbiljna. Srećom, bila je skoro bezazlena.
Taj stalni strah je zabrinjavajući, pogotovo ako radite nešto na internetu. Ja se bavim umrežavanjem i ispitivao sam kako su stvari tamo povezane, uvijek zapravo bivajući na rubu nevolje.
Kakvi su im mediji?
Novine sam dobio svako jutro na kampusu, studenti kad su bili slobodni bi svratili i vidjeli biste kako u skupinama čitaju. Radio se čuje u automobilu ili trgovinama. TV program je prilično jednoličan. Subotom navečer znao je biti neki zapadnjački film s korejskom sinkronizacijom. Nedjeljom popodne ima dio programa s vijestima iz stranih medija, i iz toga dobivaju sliku zbivanja u svijetu. Dobre vijesti serviraju odmah - recimo da je satelit došao do ruba Sunčeva sustava, ali loše s velikim zakašnjenjem. Za ekonomsku krizu u Grčkoj su primjerice doznali tek nakon šest mjeseci!
Jeste li im ikad usput poručili "Daj proguglaj'?
Kako ne, jer cijelo informatičko obrazovanje bilo ni otežano bez pristupa internetu. Puno stvari nastoji se popraviti i ispraviti samo pronalaženjem preko Googlea. i na internetu. Često sam imao osjećaj, nakon što sam im pomagao, da moram odgovoriti još na hrpu pitanja.
Što ste tamo najluđe vidjeli?
Prva stvar koja mi pada na pamet je da kad sam odlazio u 6 sati ujutro , nakon snježne oluje bilo je puno ljudi na ulicama koji su razgrtali snijeg. Čudno, jer snijeg je i dalje padao. Pa puno zmija u bocama alkohola, puno "slučajnih" zaustavljanja u prometu i osjećaja da ste stalno pod kontrolom.
Svatko je odgovoran za održavanje javne površine ispred svoje kuće i na poslu puno vremena posvećuju čišćenju. Kad se vozite gradom vidite da svi čiste ulice, ili čupaju travu ili nešto sade, ma oni vole da iskopaju proteže trave , uklanjanju prljavštinu, pale korov...što često rade ljeti.
Kakva računala imaju u Sjevernoj Koreji?
Naše sveučilište imao hrpu Dellova, uglavnom s operacijskim sustavom Windows XP, tek jedan imao je Windows 7. Imaju i svoju varijantu tableta, s ugrađenimanalognim TV signalom, ali samo za postaje Sjeverne Koreje, za ostale je blokiran.
U današnje vrijeme mislim da bi svaki čovjek trebao dobro razmisliti što je istina a što laž. Plasira se u javnost ono šta njima paše. Kako u Sj. Koreji tako i kod nas.