Iako sliči golemoj bačvi u kojoj je nekoliko kilograma dinamita prethodno izazvalo jaku imploziju, izgled plovila nije ih obeshrabrio. Kao ni bojazan da će ih svaki malo jači, nagliji pokret nekog od 12 članova posade prevrnuti i smočiti do gole kože.
Što su već i iskusili. No, što je malo hladne vode prema svemu što je prošla ta posada, mahom sastavljena od veterana BBB-a s maksimirskog sjevera. Da ne bi bilo zabune, Bad Blue Boysi ozbiljno su prionuli veslačkim treninzima: što je bliži njihov nastup 13. kolovoza na “Maratonu lađa”, koji se jednom godišnje održava na relaciji dugoj 22,5 kilometara od Metkovića do Ploča, zaveslaji su jači.
Dok se ne dočepaju Neretve, dobar im je i Jarun, a motiva im ne nedostaje: ove godine, to je promocija humanitarne akcije “Plavo srce za djecu Vukovara”.
Zanemareni grad-heroj
– Ove se godine obilježava 20 godina od pada Vukovara, kojeg se svi sjete samo na godišnjicu. Svima su puna usta grada-heroja i hrvatske svetinje dok su ondje kamere, a kad se ugase, za Vukovarce više nitko ne mari, a obećanja padaju u vodu. Zato smo kontaktirali s Dubravkom Sabo, ravnateljicom tamošnjeg dječjeg vrtića, i pitali je što je djeci najpotrebnije, pa smo tako saznali da najmlađi Vukovarci nemaju uređena dječja igrališta. Zato našim nastupom na “Maratonu lađa” apeliramo na sve ljude dobre volje i tvrtke koje mogu pomoći da pomognu da im uredimo igrališta. Ideja je moja, ali prijatelji s tribina prihvatili su je objeručke – ispričao je Tomislav Glušić, predsjednik Kluba navijača BBB.
Potom priča kako veslačku ekipu “Plavo srce” čine ljudi koje povezuje ljubav prema nogometnom klubu Dinamu, no cilj njihova nastupa na “Maratonu lađa” – jednom od najvećih sportskih događaja u Hrvatskoj, a ujedno i turističkoj atrakciji koju uživo prati 50.000 gledatelja – uvijek je humanitaran.
Spremnost za pomoć onima kojima je najpotrebnija već su pokazali dvije godine zaredom: 2009. prikupljali su novac za Dječju bolnicu u Klaićevoj, a dogodine za pomoć obitelji njihova prijatelja Marija Galića, koji je teško stradao u okršaju s policijom. Ovaj put, obeshrabriti ih neće ni uspomene na prošlogodišnju havariju njihova čamca na samom startu utrke.
– Kako uz barke uvijek idu i prateći brodovi, dovoljna su dva-tri vala da se lađa potopi, što se nama i dogodilo. Ipak, na sveopće iznenađenje, mi smo u idućih 45 minuta skupili svu opremu koja je plutala po Neretvi i uspjeli završiti utrku, pa čak i preteći nekoliko ekipa – prisjeća se Tomislav, dodajući da, prema neslužbenim najavama, ekipu “Plavo srce” ove godine, na račun kalvarije, očekuje i trofej za fair-play zbog velike upornosti i požrtvovnosti.
– Domaćini su nam kasnije pričali: “Ne volimo vas purgere, ali zaslužili ste trofej” – prisjeća se posada “Plavog srca” koja sa svakim zaveslajem ruši i predrasude, loš glas koji ih prati.
– Nije istina da su u našim redovima samo nasilnici, pijanci, bitange, naporno treniramo dva-tri puta tjedno. Svi su dečki odreda i dobrovoljni davatelji krvi. Redovito, svakih nekoliko mjeseci, naši dečki ruše rekorde po odazivu. Samo, mediji dođu kad bajkeri daju krv, mi nikoga ne zanimamo, i zato se o tome ne zna – kaže Tomislav.
I na dno Neretve
A kako se ti veslači-amateri brane od upale mišića?
– Pivicom do dvije poslije treninga – odgovaraju uglas i potom pogledavaju prema jarbolu.
Zdravko Mamić, a da to i ne zna, snažna je motivacija tim veslačima. S Dinamom, kažu, i u nebo i u pakao, a s izvršnim predsjednikom i na dno Neretve. Nesreće se događaju, znaju to plavi dečki jako dobro.
Me je** mamića na ovakvim događanjima. Ne treba ga ni spominjati.