Prije nekoliko dana 19. rođendan proslavio je mladi Zagrepčanin u redovima Hajduka, plavokosi Tomislav Kiš kojeg tribine obožavaju, donosi novi Max!. Nerijetko se kao prkos Miši Krstičeviću, koji ga drži na klupi, skandira \"Kiš, Kiš, Kiš\"...
Stigao je u Hajduk iz Croatije Sesvete kao najbolji strijelac juniorske lige, u Poljudu su se hvalili da su ga pokupili ispred nosa Zdravku Mamiću, zaklinjali se u njegovu karijeru. Dečko je već postao novi Vukas, Krstičević ga je vodio u juniorima, gurnuo u prvu momčad. I što se dogodilo?
Novi Vukas čami na klupi
S tribina se i dalje čuje \"Kiš, Kiš, Kiš\", a novi Vukas čami na klupi. Cijelu sezonu, barem dosad, odigrao je 120 minuta i to ih je skupio po principu deset plus deset plus jedna plus dvije. Tek je jednom bio starter, u studenom je dobio 68 minuta u dvoboju protiv Lokomotive. Da stvar bude gora, u posljednjih pet mjeseci, od dvoboja protiv Osijeka 24. studenog prošle godine, Kiš je odigrao jednu minutu. Nevjerojatno je da u Hajduku, koji nema klasičnog strijelca, Kiš ove sezone nije dobio prigodu. Svi se kunu u njega, a zapravo i ne znaju kakav je Kiš.
– Volim i obožavam Kiša, nadam se da će što prije dobiti prigodu – znao je jesenas reći Krstičević.
O Kišu se u Poljudu baš puno i ne govori, Hajduk je u utrci za Europom. Sad nije vrijeme za davanje prigoda.
Kroz priču o Kišu može se jasno sagledati Hajdukova politika orijentacije na mlade snage. Istina, može se gledati i kroz njegove vršnjake - Antonija Milića, koji je postao najtraženiji bijelih eksponat, i Josipa Radoševića, koji je već otišao u Napoli i Hajduku priskrbio tri milijuna eura. Oni su puni pogoci, a za Radoševićev transfer najzaslužniji je Igor Štimac, koji ga je pozvao u reprezentaciju, dao mu prigodu u kvalifikacijama za SP protiv Belgije i tada se zakotrljala priča o velikom splitskom talentu. Milić je na tom putu, zanimljivo je da ga izbornik mlade reprezentacije Niko Kovač nije prepoznao, a istovremeno poziva igrače koji skupe po nekoliko minuta u Prvoj HNL.
Dojam je da u Hajduku nema stvarne politike oslanjanja na vlastite snage, već da se puno toga događa stihijski. Radošević je prošao jer je trener Krstičević još iz juniorskih dana bio doslovno zaljubljen u njegove trkačke sposobnosti. S njim i Milićem staje priča o razvoju mladih igrača. Staje priča, koja je Hajduku nasušno potrebna, jer samo stvaranjem mladih igrača i dizanjem cijene svojih kadrova može normalno poslovati. Nije ovo priča o Krstičeviću, on je napravio lavovski posao s kadrom, koji je prema mnogim procjenama najslabiji u povijesti. Neće se ljutiti igrači koji su napravili izuzetan rezultat, to je procjena i njih samih.
U čemu se očituje stihija, igračko kadroviranje bez plana? Jedan je od primjera taj Kiš. Da je umjesto 120 minuta ove sezone dobio sedam-osam utakmica po pola sata, da je dobio dvije-tri utakmice od prve minute, Hajduk bi profitirao jer bi Kiš sazrijevao. Dizala bi mu se cijena, dobio bi iskustvo, a rezultat ne bi previše patio. Nitko nas ne može uvjeriti da Hajduk i s malo više Kiševih minuta ne bi bio ovdje gdje je sada.
Haliloviću šansa, a Bašiću ne
Ali nije samo Kiš u pitanju. Hajduk je ove sezone glavinjao s igračkim kadrom, igrači su se ozljeđivali, punile su se rupe. I tu je propuštena prigoda da se afirmiraju još poneki mladi igrači. Kiš je samo jedan od njih. Što, primjerice, s Josipom Bašićem, kapetanom U-17 reprezentacije i najboljim igračem te selekcije, koja žari i pali Europom? Bašić je, potpomognut Halilovićem, s Eura izbacio Španjolce i Francuze, a u Hajduku je odigrao tridesetak minuta. Ubacio ga je Krstičević u derbiju protiv Dinama i otad maloga nema nigdje. Dobro, bio je nešto i ozlijeđen, ali ne toliko da minute protiv Dinama budu jedine. Za Bašićem luduje nogometna Europa, skauti su jurili po Sinju, Imotskom i Dugopolju da ga vide na djelu, a u Hajduku ne igra. Nema veze što su bijeli već sada mogli za njega dobiti dva milijuna eura. A da je dobio pet-šest utakmica u kontinuitetu, možda bi vrijedio i pet milijuna eura. S druge strane Halilović je standardni član prve momčadi Dinama, osjetio je čak igranje i u Ligi prvaka.
– Čudim se što Bašić ne igra u Hajduku. Stalno govore da će se osloniti na mlade snage, a njega nema nigdje. Deseci menadžera gledali su ga u U-17 reprezentaciji, oduševljeni su onim što je pokazao, a u Hajduku nije dobio prigodu – čudi se izbornik U-17 reprezentacije Ivan Gudelj.
Ima toga još. Recimo, u Hajduku su se mučili sa zadnjim veznim otkako je otišao Radošević. Uprava nije dopustila Krstičeviću da nekoga kupi pa je u posljednji trenutak doveden Plazonić iz druge lige. A u Gudeljevoj je selekciji jedan od ključnih igrača Frane Vojković. Gle čuda, igra baš zadnjeg veznog. Ali u Hajduku nisu ni promislili da možda klinca bace u vatru. Mogli bismo još nabrajati. Recimo, Josip Elez. Krajem travnja proslavit će 19. rođendan, igra stopera, izgleda impresivno. Odoše u bolnicu Jonjić, Milović i Maloča, Hajduk bez stopera, ali Eleza ni na karti. Može i Lima na stopera, nema veze što je slobodan na ljeto i što najviše voli igrati lijevo krilo. Elez može pak dobiti dva puta po jednu minutu. To što Parma samo na osnovu igre na juniorskom turniru u Rimu nudi za njega pola milijuna eura, manje je bitno.