Dobro je što država nema milosti za skvotera Mesića

Iako to ne odobravam, imam stanovito razumijevanje za mlade ljude koji zauzimaju prazne zgrade i stanove u vlasništvu države. To nikako ne mogu reći za najpoznatijeg hrvatskog skvotera Stipu Mesića koji je pred deložacijom.

Ne samo zato što ne pripada ugroženoj skupini beskućnika i društvenih marginalaca, nego prije svega zato što se luksuzne državne rezidencije, u koju se praktično zabarikadirao, dokopao političkim vezama i suptilnim ucjenama još dok je bio predsjednik države, dakle jedan od najmoćnijih ljudi u zemlji. 

Na sve moguće načine je lobirao da mu tadašnja saborska većina dodijeli doživotni “dvorac” u kojem će uživati s prijateljima i političkim uhljebima koje je tako uspješno okupljao oko sebe. Koristio je svoj privilegirani položaj za putovanje po svijetu, a vrlo često je provodio politiku koja nije bila usklađena s državnom.

Neslavan odlazak Mesića iz državne vile možda najbolje ilustrira politiku koju je provodio bivši predsjednik. A ona je bila prijetvorna i neiskrena. Zalagao za pravnu državu i jednakost pred zakonom, dok je u stvarnosti zastupao sasvim nešto drugo.

Za svoje prijatelje i političke istomišljenike, koje je pronalazio na raznim ideološkim polovima, tražio je povlašten tretman. Koristio je svoje veze za pogodovanje podobnima, dok je političke protivnike osvetoljubivo progonio.

Nakon smrti Franje Tuđmana pričao je neukusne viceve o prvom hrvatskom predsjedniku, ali i, što je još gore, nezakonito lifrao u Haag transkripte koje je zatekao na Pantovčaku. Iako su mu usta bila puna pravde i poštenja, Mesić je jako dobro surađivao i s Ivom Sanaderom koji je optužena za nekoliko teških kriminalnih djela.

Mesić je u to vrijeme bio predsjednik, ali se ne sjećam da je ikada upozorio hrvatsku javnost da se nešto čudno događa u zemlji. Šutio je o Sanaderovim grijesima kako bi mogao mirno “lobirati” za svoje simpatizere kojima je omogućavao unosne poslove.

Nerijetko je znao nazvati direktore javnih poduzeća da bi se, onako diskretno i šeretski, raspitao za neke poslove. Naravno da je to bio politički pritisak jer je vrlo teško nekom direktoru javnog poduzeća odbiti šefa države.

Bivši ustavni sudac Vice Vukojević javno je tvrdio da je upravo Stipe Mesiće stajao iza kampanje koja se vodila protiv njega. A ona nije bila nimalo bezazlena. Stanovita žena iz BIH, za koju se kasnije pokazalo da uopće ne postoji, sustavno ga je optuživala za silovanje.

Mesić je koristio svaku prigodu da optuži Vukojevića da je silovatelj. Napokon, bio je i zaštitnik udbaša Josipa Perkovića i Zdravka Mustača koji su za njegove vladavina bili nedodirljivi. Afera s vilom samo je potvrdila da je Mesić političar kojemu se fućka za opće dobro.

Uvijek se držao gesla da zakoni i visoka načela vrijede za druge, dok za njega i njegove vrijede neka druga pravila. Nadam se da je ovom deložacijom nepovratno u zaborav odlazi i Mesićevo političko naslijeđe.

>> Dogovorene pojedinosti o primopredaji zgrade, Mesić uskoro napušta ured bivšeg predsjednika