Negdje s proljeća 2007. pri izboru glavnog ravnatelja HRT-a Vanje Sutlića letjele su teške riječi, udarci, pa čak i cipele. Nakon toga na HRT-u se leti samo s funkcije glavnog ravnatelja. Izgleda, ukleta neka funkcija. Tako su s nje prije isteka mandata odletjeli Sutlić, nasljednici mu Josip Popovac i Domagoj Novokmet pa toj sudbini, priliči se, neće moći umaknuti ni sadašnji glavni prisavski šef – Goran Radman. Trebalo se to već i dogoditi, u petak, no saborski Odbor za medije u ključnom trenutku postade kula babilonska pa se agonija nastavlja sve do jeseni. Radmanu su dana tri tjedna da se očituje o šest grijeha zbog kojih je NO HRT-a i pokrenuo njegovu smjenu, a kako smo usred ljeta, sve će se to rastegnuti do onih dana kada bi zajedno s lišćem mogao "pasti" i Radman. Ako politika ne odluči drukčije.
Razočaranje u spasioca
A na početku je sve izgledalo obećavajuće i ohrabrujuće. Izmučeni činjenicom da se vodstvo HRT-a od najviših do nižih razina u proteklih pet godina najviše nalazilo u mukotrpnoj i frustrirajućoj v. d. fazi te da se u tako kratkom razdoblju bira već četvrti glavni ravnatelj, velik broj HRT-ovaca informaciju da bi se Radman mogao vratiti na Prisavlje dočekao je s olakšanjem i nadom. Krajem 80-ih bio je na čelu TV Zagreba s kojeg je morao otići nakon promjene vlasti. Potom je godinama bio prvi čovjek Microsofta za Jugoistočnu Europu, a onda i dekan veleučilišta Vern. Mnogi su vjerovali da za rješavanje nagomilanih problema u kojima se HRT godinama koprca i guši – gubeći ugled i povjerenje – nema bolje i stručnije osobe od njega. Otvoreno ga se priželjkivalo. Bili su uvjereni da on zna kako spasiti najjači i najglomazniji medij u zemlji te da to svojevrsno čudo može i hoće učiniti. Još je krajem prošle godine, netom nakon što je Sabor Radmana i imenovao glavnim ravnateljem, predsjednik Odbora za medije Branko Vukšić na jednoj novinarskoj tribini rekao da su Radmana praktički izabrali sami zaposlenici, novinari HRT-a. To isto ponovio je i ovih dana, ali sada u drugom kontekstu. Nakon samo osam mjeseci što je ustoličen, ovih se dana razmatra Radmanovo svrgavanje s prisavskog trona. Oni koji su ga dočekali kao nijednog glavnog ravnatelja do sada razočarani su i ljutiti jer ih je sam Radman doveo do toga da se, zbog svih afera u kojima se našao, a jednostavno je galopirao iz jedne u drugu, srame što su mu bili zagovornici. I sada su se okrenuli protiv njega. Jer šef im je u kratkom roku skupio različitih afera da je tu "zbirku" teško nadmašiti.
– Baš nas je razočarao i osramotio. Pa kako će nam javnost vjerovati i kako ćemo mi moći pozivati na odgovornost druge koji krše zakone, ako se ne može vjerovati čovjeku koji je na čelu javnog medija jer sam krši zakone i propise koji mu se ne sviđaju – upozorava jedan ugledni HRT-ovac. Naime, Radman je uhvaćen u višestrukom sukobu interesa, oglušio se o obvezu ispunjavanja imovinske kartice, novo Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa upravo se njime najviše i najčešće bavilo (i kaznilo ga sa 15.000 kuna), a bavit će se i dalje. Svojim je odlukama kršio zakone. Za prve suradnike postavio je Borisa Sruka, koji nema tražene godine radnog staža, te Dušana Zimonju, kojemu je zbog članstva u Vijeću za elektroničke medije prelazak na HRT priječio zakon. O imenovanju kuma Željka Rogošića više i nema smisla pisati. Sve se zna. Zna se i to da je Radman obećao kako će, utvrdi li se da je počinio nedopustivo, dati ostavku. Umjesto toga, jedne se večeri, sav u bijelom, ustobočio pred kamerom Dnevnika izgovorivši: "Jamčim svojom čašću..." Pitanja novinara svoje kuće tada nije dopustio. Kada su novinari, oni izvan kuće, otkrili i to da u Bohinju ima hotel koji nije naveo u imovinskoj kartici te da se zbog usluge poznaniku pokušao uplesti u program, onda je sazvao hitnu novinsku konferenciju na kojoj je umjesto časne ostavke ili barem ljudskog objašnjenja, ošinuo po novinarima koji su njegove grijehe i otkrivali. Pred njih nije došao sam. Okružio se sa 20-ak ravnatelja i glavnih urednika, i mrtav hladan krenuo u napad. No, kada je izgovorio: "Obraćam se vama koji pronosite to zlo...", napadnuti su novinari uzvratili. Ustali su, upozorili ga da je nedopustivo to što čini te napustili konferenciju.
Nož u leđima
I baš ta "presica", i sve ono što slijedi nakon nje, može zorno pokazati što se zapravo događa na HRT-u. U jeku je pravi rat. Istina, tamo ratno stanje traje od 90-ih, tu i tamo malo jenja, a onda bukne svom žestinom. Ipak, ovo što se događa sada moglo bi se pokazati kulminacijom. Broj zaraćenih klanova nemoguće je definirati i zbog toga što se po potrebi i zbog raznih osobnih interesa često pretrčava iz klana u klan, pa onda i natrag. Praktički, odnose i stanje kakvo među zaposlenicima HRT-a imate danas, već idućeg tjedna može biti posve drugačije. Oni koji su do jučer djelovali poput sijamskih blizanaca, danas se ne podnose. Mnogi tamo hodaju, slikovito rečeno, s nožem u leđima. Pa kada s mnogima od njih razgovarate o tome što je to obuzelo HRT, onda ćete čuti ovakve riječi: kaos, rasulo, brod luđaka, strah, podmetanje, intrige, zavist, spletke, sukobi, razni interesi, bolesne ambicije, osvete, pritisci, grabež, potkradanje, odrađivanje raznih usluga, prikriveni marketing, nepravde, mržnja...
I ovih se dana vidi kako neki radni staž skupljaju bezbrojnim kalkulacijama i manipulacijama pod okriljem javnog medija. Važe se i kalkulira što učiniti u ovoj situaciji. Recimo, na već spomenutoj Radmanovoj hitnoj presici, na kojoj je napao i vrijeđao novinare koji prate HRT, pojavilo se 20 njegovih suradnika. Kada je čelnik novinarskog društva Zdenko Duka ustvrdio da je Radman "posredno prisilio sve svoje glavne podređene da mu vlastitim prisustvom na konferenciji čuvaju leđa te se rijetko tko usudio ne doći", od onih na koje se to odnosilo, njih 17 priopćenjem je zatražilo ispriku uz tvrdnju da ih nitko nije prisilio na dolazak već su se na presici pojavili svojom voljom. To potpisaše: M. Nemčić, J. Božinovska Živalj, M. Topić Crnoja, I. Lučev, Ž. Turčinović, G. Mrđen, M. Tokić, V. Kumbrija, J. Rilović, R. Rusan, S. Gvozdanović, D. Marjanović, I. Zorić, N. Šojlev, R. Zuber, B. Kovačević i T. Vudrag. No, ni jednom riječju nisu se osvrnuli, ogradili ili osudili način na koji im je šef napao njihove kolege proglasivši ih "pronosiocima zla". Ni zuc. Očekivati da bi u takvom trenutku i oni trebali ustati i s napadnutim kolegama izaći iz prostorije, očito je utopija. Ipak, zanimljivo je znati da neki od njih, premda su bili na toj presici, priopćenje o tome kako su tamo došli svojom voljom ipak nisu potpisali. Recimo, potpisa Z. Šprajca i V. Kolarović nema. A neki su ovih dana na pravim mukama potpisati ili ne peticiju potpore glavnom ravnatelju koju mnogi doživljavaju ucjenom i sramotnim pritiskom na zaposlenike, što će javno ustvrditi tek rijetki, a upravo su to potpisanim priopćenjem učinile čelnice novinarskog Ogranka i sindikata novinara HTV-a i HR-a E. Gojan i S. Šegedin–Miriovsky. Odaziv prikupljanju potpisa, slabašan je. U četiri dana potpisalo se tek 260 ljudi.
– Zamislite, od 3300 zaposlenih na HRT-u 900 ljudi čini administrativno osoblje, a glavni ravnatelj restrukturiranjem planira otpustiti 650 zaposlenika, i krenut će baš od onih koji rade program: novinara, producenata... Istodobno je izvana dovukao i zaposlio desetak novih ljudi – reče jedna HRT-ovka, dok drugi prisavski kolega dodaje: "Ako se pretpostavlja da bi Radman ipak mogao ostati, onda je jasno zašto neki imaju interes potpisati tu peticiju. A mogli bi ti potpisi biti i korisni. Smijeni li se Radmana zbog kršenja zakona i raznih sukoba interesa, onda bi trebalo maknuti i druge". A druga sugovornica vrlo razborito pita: "Kako će naš ravnatelj i kažnjavati zaposlenike koje se ulovi u kršenju zakona kad ga i sam krši".