Documenta: Civilne žrtve rata traže pravdu

 - Šutjela sam gotovo 20 godina ali više ne mogu. Želim se prije svega iskreno ispričati svim hrvatskim braniteljima, ali meni je jedan branitelj ubio kćerku. Dogodilo se to 1995. godine kada joj je u krilo, na njenom radnom mjestu u Uredu za prognanike u Osijeku on bacio bombu. Ubio je tada i nju i sebe, riječi su Marije Canjko iz Petrovaca koje je izgovorila na današnjoj tribini Documente na temu Reparacije civilnih žrtava rata, a koje su kod mnogih izazvale suze.

Vraćajući se mislima u tu 1995. godinu Canjko kaže da je njena kćerka imala svega 24 godine i da iako se sve zna i postoje iskazi nikada nije ostvarila nikakva prava. Obraćala se ministarstvima, pisala osobno ministrima, vodio se i upravni postupak ali bez rezultata. Nikada nije ostvarila nikakva prava za razliku od ubojice njene kćerke koji je bio i njen zaručnik.

– Imala je svega 24 godine. Život je bio pred njom, a on joj je sve oduzeo. Ona je civilna žrtva rata i nikakva prava nismo uspjeli ostvariti za razliku od njega koji je ubio moju kćerku i sebe koji je pokopan uz vojne počasti i čija je obitelj sve ostvarila. Bio je pokopan u Osijeku da bi ga poslije premjestili na groblje u Petrovce na svega nekoliko metara od moje kćerke. Ne mogu niti na grob otići. Ne mogu više šutjeti, dosta mi je svega. Gdje je tu pravda? Ustajem i liježem sa tom boli. Od svega toga sam se i razboljela. Imala sam šest operacija, invalid sam, primam inzulin, ne vidim, kroz suze je rekla Canjko.

Tijekom tribine okupljenima se obratila i predsjednica Documente Vesna Teršelić koja je još jednom ukazala da je položaj civilnih žrtava rata neriješen te da njihove obitelji više od 20 godina čekaju da se regulira njihov status.

– Uzastopne Vlade RH nisu imale političke volje ni razumijevanja za civilne žrtve rata. Treba naći snage i političke volje da se odgovori na pitanja i zahtjeve 1600 obitelji civilnih žrtava rata. Hrvatska nije na pravi način odgovorila niti na pravdu kaznenim putem. Neki postupci trajali su i 20 godina, rekla je Teršelić. Smatra da je nedopustivo danas, na izmaku 2014 godine, da još uvijek ima neistraženih ratnih zločina, a da u nekim slučajevima nisu obavljene čak niti predistražne radnje. Radi svega strahuju da će neki slučajevi zauvijek ostati neriješeni. Tribini je nazočilo i 20-ak pripadnika Stožera za obranu hrvatskog Vukovara koji su postavljali pitanja u svezi organizacije, zašto nema predstavnika udruge Sunčica kao i zašto na tribinu nisu zvane niti braniteljske stradalničke udruge, udruge logoraša, jesu li prethodno položili vijenac na Memorijalnom groblju… Nosili su i bijele papire na koje su ispisali razne poruke upućene Documenti i nadležnim institucijama poput: Zašto šutite o zločinima komunizma, Vesna, Vaša biografija ???, Prekinite vrijeđati hrvatske žrtve…

>> Pupovac: Za 64 civilne žrtve pokopane u Dvoru još nitko nije odgovarao