Dodikova ponuda

Podosta je nezapaženo prošla ponuda Milorada Dodika, premijera Republike Srpske, da bi Hrvati veoma lako u Bosni i Hercegovini mogli dobiti "treći entitet". Međutim, prema Dodikovim riječima, Zagreb tu ne pokazuje dovoljno inicijative i odlučnosti, što "frustrira bosanskohercegovačke Hrvate".

Dodik je, nadalje, nakon ovakvih ponuda nastavio ponavljati kako Bosna i Hercegovina u budućnosti može jedino opstati kao zemlja s tri entiteta. Dodikovu velikodušnu ponudu, u ovom tenutku zahuktale predizborne kampanje u okviru prijevremenih izbora u Srbiji, treba iščitavati kao manevar za dobivanje nekakvog srpskog entiteta na Kosovu. Uvjetovanu neovisnost za  Kosovo međunarodna će zajednica objaviti potkraj siječnja.

Naravno, kao što se moglo i očekivati, Kosovo zaokuplja predizbornu kampanju u Srbiji. Ali to je samo prividno. Srpski ultrasi, prije svega radikali, vode zapravo mlaku predizbornu borbu, znajući da će Kosovo ionako otpasti. Stječe se dojam da im se previše i ne žuri na vlast, jer će svaka buduća vlast biti žigosana kao ona koja je "izgubila Kosovo". Šešeljevcima se više isplati da se kasnije pojave kao nekakvi spasitelji.

Poznato je da je Dodik u sukobu s EU i da prijeti  referendumom o odcjepljenju, što blokira Bosnu i Hercegovinu na putu u Europu. Bruxelles ga oštro osuđuje. Hrvatska ima, dakako, obvezu u kulturnom i gospodarskom pogledu pomagati bosanskohercegovačke Hrvate. Međutim, nema dvojbe da bi ovakav ili sličan  korak izazvao najoštrije reakcije Bruxellesa, ali i Amerikanaca, što bi se moglo negativno odraziti na već siguran hrvatski pristup zapadnom obrambenom savezu 2008. godine. Hrvatska vodi pristupne pregovore s Europskom unijom i ove će ih godine pod njemačkim predsjedništvom još više intenzivirati. Godine 2009. mogao bi, prema svim procjenama, uslijediti pristup Uniji.

Zagrebu ne treba treći entitet, nego mu treba cijelo tržište Bosne i Hercegovine, ali i Crne Gore, Makedonije, Srbije, Albanije i drugih zemalja jugoistočne Europe. Ovih se hladnih, siječanjskih dana prisjećamo Cetingradskog sabora iz davne 1527. godine, kada se Hrvatska između Ivana Zapolje i Ferdinanda odlučila za austrijskog monarha, što joj je, dugoročno gledano, otvorilo zapadnu perspektivu.

Ojačana skorim članstvom u Europskoj uniji, Hrvatska će, kao faktor stabilnosti u ovom dijelu jugoistočne Europe, polako i sama preuzimati ulogu Austrije na ovim prostorima. Prije svega u gospodarskom smislu, a mogla bi, zbog jezičnih bliskosti i skale demokratskih vrijednosti koje nudi, zajedno sa svojim budućim partnerima iz EU, preuzeti predvodničku ulogu.