Događaj povijesnih razmjera: ''U Americi sve jači nehumani tretman imigranata i rasizam'

S dekanom zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti i uglednim politologom, profesorom Zoranom Kurelićem, razgovarali smo o prosvjedima u SAD-u koji se ne stišavaju nakon što je policija ubila Afroamerikanca Georgea Floyda i posljedicama protesta.

Nakon više od pet desetljeća od slavnog govora Martina Luthera Kinga njegov san o američkoj naciji u kojoj su svi ljudi jednaki i u kojem pohlepa za profitom nije važnija od čovjeka nije ostvaren. A State Department voli držati lekcije svijetu o ljudskim pravima dok je u SAD-u još moguće da policija puca na nenaoružane crnce, tuče tinejdžere, uguši na smrt Floyda?

Kad su ljudska prava u pitanju, Sjedinjene Američke Države već nekoliko godina nazaduju. Problem je prije svega imigracijska politika s otvorenim nehumanim tretmanom imigranata, neskriveni rasizam i diskriminacija, te sustavno podcjenjivanje i sabotiranje multilateralnih institucija uz suradnju i savezništvo s vladama koje nemilosrdno krše ljudska prava kao što jasno navodi Human Rights Watch izvještaj za 2020.

Jesu li prosvjedi u SAD-u eskalirali ne samo zbog smrti Floyda nego i nakupljenih frustracija, nepravde zbog koje je i Michael Jordan koji dosad nije politički istupao poručio “dosta nam je usađenog rasizma...”, ali i zbog krize uzrokovane pandemijom i velikom nezaposlenošću?

Prosvjedi su eskalirali zbog načina na koji je Floyd ubijen pred skupinom građana i trojicom policajaca. Čak i u SAD-u gdje su ubojstva nenaoružanih crnkinja i crnaca često zabilježena nadzornim kamerama ili snimljena mobitelima dosad nije viđeno kako žrtva nasilja doslovno ispušta posljednji dah. Kako nakon takve snimke nisu uhićeni svi policajci, neredi bi bili neizbježni i u situaciji bez pandemije i velike nezaposlenosti. Sama činjenica da se i Michael Jordan, koji je notorno apolitičan, morao oglasiti i to izjavom o urođenom rasizmu pokazuje koliko je ovo ubojstvo ozbiljno uzdrmalo naciju.

Koliko Trump svojom nepomirljivom retorikom i tvitovima iz bunkera samo potpiruje tenzije umjesto da jasno kaže da se smrt poput Floydove u Americi više ne smije dogoditi, niti da krivci izmaknu ruci pravde?

Predsjednik Trump pokušava istovremeno osuditi zločin koji je šokirao većinu stanovništva i kritizirati pljačke i paljenje različitih objekata, od kvartovskih dućana do policijskih stanica. To bi bila relativno razumna i mnogima prihvatljiva pozicija kad ne bi bila prezentirana histeričnim tvitovima koji namjerno uključuju formulacije poput „When the looting starts, the shooting starts“ (Kad počne pljačka, počinje i pucnjava). To je poznata rečenica koja se referira na rasne nemire iz 1967. U naraciji koju nudi Trumpova administracija ne radi se o sustavnom rasizmu već o pokvarenim pojedincima tzv. trulim jabukama, a palež i pljačke koje čine najrazličitiji akteri iz različitih povoda naglašeno se pripisuju anarhistima i posebice Antifi.

Umjesto mirnih prosvjeda svjedočili smo i nasilju s obje strane, pljačkama trgovina, uništavanju imovine, što ne pomaže borbi Afroamerikanaca za socijalnu jednakost. I Floydov brat oštro je poručio sugrađanima da ne divljaju, da ne rade nered u svojoj zajednici, očito svjestan da se fokus javnosti može pomaknuti s opravdanog gnjeva i prosvjeda  na ljutnju zbog nasilnih prosvjeda? Kako će se po vama ovi prosvjedi okončati?

Mislim da svjedočimo kombinaciji mirovnih prosvjeda i nasilja s jedne strane i pokušajima da se kontrolira situacija korištenjem različitih pristupa od bijega iz policijske stanice do policijske brutalnosti s druge strane. Različite savezne države i raznovrsne policijske snage pokušavaju bez mnogo uspjeha zaustaviti transformaciju mirnih dnevnih prosvjeda u dramatične noćne pljačke i paleže. Iako je administracija pokušala većinu pljački pripisati anarhistima, lokalne vlasti izvještavaju i o desno rasističkim provokatorima, a mnoge pljačke u New Yorku izgledaju kao da su ih izveli profesionalni kriminalci, a ne razjareni građani ili anarhisti black blocka. U toj situaciji Donald Trump predstavlja se kao predsjednik koji je spreman vojskom zavesti red i mir. To je prilično opasna dinamika i pitanje nije kako će prosvjedi okončati jer to trenutačno nitko ne zna, već hoće li se do te mjere zaoštriti da će se ponoviti scenarij iz pobune u Los Angelesu iz 1992. Temeljna razlika između ovog protesta i onog iz 1992. je multirasna koalicija današnjih prosvjednika kojoj se priključio dio radikalnije ljevice, ali i priličan broj umjerenih ogorčenih građana. Protesti se već tjedan dana stalno odvijaju u gotovo svim većim gradovima i baš svim saveznim državama tako da već sada možemo govoriti o događaju povijesnih razmjera.

Koliko je izraz Afroamerikanac politički korektan, zašto bijele Amerikance ne nazivamo Euroamerikanci ili bijelce doseljene iz Afrike Afroamerikanci?

Izraz Afrički Amerikanac ili Afroamerikanac je pokušaj da se izbjegnu negativne konotacije izraza “negro”, koji je stalno koristio i sam Martin Luther King ili negativno značenje riječi “crn”, “black” koja često sama po sebi ima negativno značenje, npr. crna duša, crni dani, crna sudbina. Riječ “black” može se koristiti i tako da je potpuno neproblematična crnačkom stanovništvu u formulacijama poput „crna i smeđa populacija Washingtona“ ili „Black on black violence“ (nasilje crnaca nad crncima). Samo aktivisti iz Black Lives Mattera očigledno nemaju problema s riječju crn.