'Događanja u Imotskom pokazala su da brend Hrvatske, uz prirodne ljepote, postaje i tolerancija prema fašizmu'

S Domagojem Hajdukovićem, potpredsjednikom Socijaldemokrata, stranke koja nije uspjela ući u Sabor nakon ovogodišnjih parlamentarnih izbora, razgovarali smo o osobnim i stranačkim političkim perspektivama nakon izbornog neuspjeha.

Što će biti sa Socijaldemokratima nakon kraha na parlamentarnim izborima? Jeste li se sastali i razgovarali u čemu je bio problem da niste osvojili niti jedan saborski mandat? Kao da ste bili nevidljivi cijelo vrijeme?

Odlučili smo si dati vremena nakon izbora, i parlamentarnih i europskih, kako bi razmislili iodlučili što dalje. Većina nas je bila iznimno osobno investirana u projekt naše stranke i u naš rad, stoga nam je potreban određeni vremenski odmak kako bi mogli razmisliti hladne glave. Nakon ljeta ćemo se sastati i razgovarati i donijeti odluke. Što se razloga lošeg rezultata tiče, osim iznimne polariziranosti izborne utrke i rubno ustavnih eskapada, po meni je osnovni problem taj što smo pokušali biti ozbiljna stranka i ozbiljni političari: realni, bez populizma i podilaženja u teškim temama. Pokušali smo se suprotstaviti trendu estradizacije politike kao i prevladavajućeg populizma zbog čega politika i političari gube društveni ugled i povjerenje građana. Iz našeg je rezultata razvidno da za takav pristup politici još nisu spremni niti naši birači, niti mediji. Na tome će trebati još jako puno i naporno raditi. Nedostatak resursa također nije pridonio dobrom rezultatu. No, kako sam rekao, sve ćemo to proanalizirati nakon ljeta, pa onda možemo opširnije i o tome.

Očekujete li od novog vodstva SDP-a da vas vrati u svoje redove, ima li u tom smislu nekih razgovora? Čak je i HDZ vraćao svoje "bjegunce" sjetimo se Prgometa kojega je osobno Plenković zvao, a sada su i za predsjedničkog kandidat instalirali Primorca kojega su svojedobno izbacili iz stranke?

SDP trenutno ima izbore bez izbora, vrlo je jasno tko će preuzeti stranku i kamo će ona ići, što najbolje opisuje ona narodna „sjašio kurta, uzjašio murta.“ Svoj potencijal okupljanja drugih oko sebe su već pokazali prije izbora – ne možete biti točka okupljanja i u isto vrijeme biti isključivi i neskloni kompromisu. Uostalom, postalo je potpuno nebitno tko je predsjednik/ca stranke jer je od zadnjih parlamentarnih izbora kristalno jasno da se odluke ne donose na Iblerovom trgu već na Pantovčaku. S tim na umu, od SDP ne očekujem ništa, niti bih se vratio u bezidejnu, nedemokratsku i nedosljednu stranku, pa to su sve razlozi zbog kojih sam iz nje otišao.

Kako komentirate treću Plenkovićevu uzastopnu pobjedu, je li on toliko dobar premijer ili je njegov glavni konkurent, SDP, postao preslab protivnik?

Mislim da SDP pokušava pobijediti HDZ njegovim metodama, ponašanjem i stavom a to jednostavno ne ide. SDP u koji sam se ja učlanio je bio avangarda, progresivna snaga, big tent pokret slobodnomislećih ljudi, a postao je sve suprotno od toga. Kao da uporno žele dokazati da su u pravu oni koji između njih i HDZ-a stavljaju znak jednakosti. Takvi jednostavno nisu alternativa. Ne mogu se oteti dojmu da ni ne pokušavaju pobijediti, lakše je biti (bezidejna) oporba. Kad tome dodamo razjedinjenost oporbe, kojoj je dobrim dijelom kumovao i SDP, jasno je da se Plenković samo prošetao kroz izbore. Nakon zadnjih izbora je više nego evidentno da oporba postoji samo u tragovima, a da je SDP daleko od predvodnika bilo čega u Saboru. Sve to je jako loše za Hrvatsku jer bez oporbe, demokracija kao sustav je u opasnosti. Sam predsjednik Tuđman je rekao da ptica da bi letjela treba dva krila – lijevo i desno. Ako je desno krilo vlast, a lijevo oporba, naša ptica lijevog krila gotovo pa nema.

Može li tako letjeti?

Vidimo kako se ljevica u Europi vraća, pobijedila je u Francuskoj, Španjolskoj i Velikoj Britaniji, a u Njemačkoj već duže vlada. Kad će se ljevica vratiti na vlast u Hrvatskoj? Iz današnje perspektive teško je zamisliti vladu lijevog centra u doglednoj budućnosti. U ovom trenutku nema stranke niti pojedinca koji bi to mogao ostvariti, a po svemu sudeći, ni u sljedećih se nekoliko godina to neće radikalno promijeniti. Volio bih da sam u krivu, no prateći političke prilike i trendove, to je zaključak koji se neminovno nameće. Međutim, u
politici je sve moguće, pa ne treba zanemariti i neočekivane obrate, iako iz današnje perspektive, ono što bi trebalo današnjoj ljevici da zavlada je ravno čudu. Žao mi je što se liberalno-centristička koalicija u kojoj smo sudjelovali na europskim izborima, nije okupila
prije, za parlamentarne izbore. Malo nam je falilo do mandata u Europskom parlamentu, no najvažnije jest da smo pokazali da i dalje ima značajnog potencijala među glasačima koji su vrijednosno u centru. Vjerujem da na zadnjim parlamentarnim izborima mnogi od njih jednostavno nisu imali za koga glasati.

FOTO Milanović, Selak, Raspudić... svi su stigli u Metković

Je li Možemo! pogriješio što nije htio ići u koaliciju sa SDP-om?  

Nikako nije greška, to im je mudra strateška odluka kojom su zacementirali svojudosljednost, a time i povjerenje birača. Matematika  pokazuje da SDP ni s Možemo ne bi bio u prilici sastaviti većinu u Saboru, a Možemo se poštedio velike sramote. Pa SDP je bio
spreman koalirati s Domovinskim pokretom, strankom koja bi trebala biti antipod svemu što predstavljaju i Možemo i SDP!

Vjerujete li da bi moglo doći do prijevremenih parlamentarnih izbora s obzirom na događanja u Domovinskom pokretu?

Jako su male šanse za tako nešto, bez obzira na nestabilnost u DP-u. Plenković je već nekoliko puta pokazao da upravo u takvim  situacijama izvrsno pliva i ne sumnjam da će tako biti i ovaj put. Aktualni saziv Sabora će odraditi svoj mandat do kraja. Unatoč tome,  će zanimljivo vidjeti što će se dalje događati u Domovinskom pokretu iz jednog jednostavnog razloga – uz SDP, oni su najveći moralni gubitnici izbora. SDP je htio koalirati s DP-om, strankom koja ne skriva svoje kriptofašističke stavove, dok je DP koalirao s HDZ-om iako se uporno kleo da s njima neće, kao i da se Novosti više neće financirati javnim novcem, da je Pupovac politička persona non grata i sl. Što su od toga ostvarili? Apsolutno ništa, baš sve
suprotno. Stoga, upravo DP-u ne odgovaraju novi izbori.

Ovih dana svjedoci smo proustaških eskapada na Thompsonovom koncertu u Imotskom. Je li u ovom slučaju vlast kriva jer je tolerirala ustaški pozdrav?

Nema dosljednosti u obračunavanju s ovakvim neprihvatljivim incidentima i to je glavni problem. S pristupom „nekad ćemo kazniti počinitelje a nekada ne,“ šalje se poruka da je veličanje ustaškog režima zapravo prihvatljivo ponašanje koja se kažnjava samo kada „zločesti“ mediji ili javnost to potenciraju. Sve je to već viđeno u Hrvatskoj. Ono što je meni puno šokantnije i neprihvatljivije, jesu najave da će se državni tajnik Domovinskog pokreta u MUP-u založiti da se počinitelji ne kazne. Mislim da ljudima u DP netko treba objasniti što je izvršna, a što sudska vlast, te da posao državnih tajnika nije suditi, niti odlučivati tko će biti kažnjen ili ne. Po meni je to skandalozni javni pritisak izvršne na sudsku vlast. Brend Hrvatske, uz prirodne ljepote i turizam, na žalost, postaje i ovakva tolerantna politika prema fašizmu. To nije reputaciju kakvu želim za svoju zemlju.

Podržavate li Milanovića za još jedan mandat? Što mu zamjerate, a što čini kako treba?

Nije tajna da se u mnogo stvari ne slažem s predsjednikom Milanovićem, posebno u vanjskoj politici. Orban i Dodik su likovi koji su za mene sve ono što netko tko se smatra ozbiljnim političarom i domoljubom ne bi trebao biti. U Ukrajini se brani cijela Europa i
dosadašnji geopolitički i međunarodni pravni poredak. Jednostavno ne mogu prihvatiti stavove koji relativiziraju agresora i grubo kršenje međunarodnog prava. Politika popuštanja nasrtljivom agresoru nikad nije bila uspješna, kako i pokazuje primjer 30-ih godina prošlog stoljeća i politike popuštanju Hitleru. Znamo epilog takvih politika. Treba imati na umu da se nalazimo u regiji s mnogo potencijalnih kriznih područja koje je jako lako aktivirati, od BiH do Crne Gore i Kosova, te da bi destabilizacija bilo koje od te tri države imala ogromne posljedice za nas. Osim vanjske politike, predsjednik ima i ovlasti i nadležnosti na polju obrane gdje mislim da radi dobar posao, puno bolji nego u vanjskoj politici u svakom slučaju.

Spominjete vanjsku politiku, ona vam je bila jedna od glavnih fokusa tijekom rada uSaboru baš kao i europski poslovi. Koji su po  glavni izazovi pred Europskom unijom u sljedećem periodu?

Vanjska politika i europski poslovi će ostati moj fokus i izvan Sabora. Europska unija pred sobom ima najzahtjevniji period od kada je formirana 1992. godine. Rat u Ukrajini je promijenio gotovo sve ustaljene odnose na kontinentu, a izbori u Sjedinjenim Američkim Državama bi mogli dodatno doprinijeti tom vanjskopolitičkom „ausmišu.“ Unija sada mora redefinirati svoj položaj u svijetu ali i samu sebe. Savezništva na koja se do sada oslanjala nisu više pouzdana kao prije. Nesmetana opskrba sirovinama i energentima kao i fokus na jačanje svog gospodarstva, nešto je što bih si ja stavio u prioritet u narednom mandatu da sam na mjestu Von der Leyen, baš kao i vlastitu vanjsku politiku. Pitanje odnosa s Kinom, Indijom, Indonezijom i ASEAN-om općenito, Afrikom… sve su to pitanja koja će morati dobiti poseban „europski štih“ imajući na umu europske interese. Ostaje, naravno, i izuzetno važno
pitanje proširenja Unije koje mora postati učinkovito i dosljedno. Politika koja se fokusirala na stabilnost, a manje na demokraciju nam je dala Vučića i slične. Baš kao i nedosljednost u priznavanju i vrednovanju napretka zemlja kandidatkinja u reformama i harmonizaciji s Unijom. Sada je pitanje kako inzistirati na demokraciji dok su se sve ove godine, u najmanju ruku, tolerirale autokratske sklonosti pojedinaca. Ne treba zaboraviti niti Ukrajinu, Moldaviju i Gruziju koje pred sobom imaju neke sasvim druge izazove… To su sve pitanja koja trebaju odgovore, tako da će nova Komisija imati i te kako puno posla.

Što sada radite, jeste li i dalje u politici? Kakvi su Vam planovi? Uključuju li i vanjsku politiku, kako ste rekli?

Još sam uvijek potpredsjednik Socijaldemokrata, tako da formalno još jesam u politici. Hoću li i ostati, to ću odlučiti u mjesecima ispred mene. Ako se na to odlučim, to će prije svega značiti angažman u lokalnoj politici u mom Osijeku. Nakon ljeta se okrećem akademskim izazovima koji su bili privremeno na čekanju zbog političkog angažmana, tako da će mi to uzimati najviše vremena. Svakako ću ostati aktivan i u vanjskoj politici, no na malo drugačiji način. Fokusirat ću se više na razvijanje gospodarskih i kulturnih veza a i posebno namjeravam ostati aktivan u potpori obrani Ukrajine, kao i europskom putu Ukrajine, Moldove i Gruzije. Gruzija mi je posebno u fokusu jer je bila izostavljena kada je status kandidata za članstvo dodijeljen Ukrajini i Moldovi. U svakom slučaju, vanjska politika i europski poslovi su nešto u čemu definitivno ne mislim objesiti kopačke o klin. Kako će taj angažman konkretno izgledati? Dajte mi malo vremena da poradim na tome.