od korone do Tonija Cjepinskog

Dogodila se hiperprodukcija u našem jeziku: Evo koje nove riječi je donijela pandemija

Foto: Davor Javorovic/PIXSELL
Foto: Davor Javorovic/PIXSELL
Foto: Davor Javorovic/PIXSELL
Foto: Davor Javorovic/PIXSELL
Foto: Davor Javorovic/PIXSELL
Foto: Davor Javorovic/PIXSELL
Foto: Davor Javorovic/PIXSELL
05.03.2021.
u 22:45
Do hiperprodukcije novih riječi dolazi uvijek kada nam se događaju potresi u izvanjezičnoj stvarnosti
Pogledaj originalni članak

Bez da smo toga bili i svjesni, pandemija koronavirusa promijenila je i naš svakodnevni vokabular, a pandemijska 2020. bila je posebice plodna godina za nove riječi. Od koronizacije do infodemije, toliko ih je “skrojeno” u posljednjih godinu dana da, reći će stručnjaci, nismo ni svjesni.

Novotvorenice i neologizmi

– Jezik reagira na svaku promjenu, pogotovo ako je ona drastična kao što su “lockdown” i pandemija. Do hiperprodukcije novih riječi dolazi dakle uvijek kada nam se događaju veliki potresi u izvanjezičnoj stvarnosti. Nastaju tada nove riječi, ali i izvlačimo neke stare koje nam nisu bile dijelom svakodnevnog leksika. Do prošle godine riječi pandemija i potres vjerojatno su bili na dnu čestotnosti. Sličan smo primjer imali krajem prvog desetljeća, s izrazima kao što su globalizacija, kriza, recesija – započinje dr. sc. Ana Mikić Čolić, docentica na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Osijeku, kojoj je upravo objavljena znanstvena monografija “Neologizmi u hrvatskome jeziku”.

Često izgovaramo riječ korona, ali pojavilo se i na desetke složenica s tim korijenom, od koronamjere, korona-stožer, koronakriza, do koronaš, koronizacija...

Foto: Davor Javorovic/PIXSELL

– Jako je puno i šaljivih stopljenica, što je tvorbeni način preuzet iz engleskog jezika, dakle uzmemo dio jedne i dio druge riječi te ih stopimo u jednu, pa smo tako dobili zoomor, od aplikacije zoom i riječi umor, pa covidiot, capakistan, Novax Đokovid, Toni Cjepinski... Nastaju, znači, riječi potrebne za sporazumijevanje, ali i šaljive tvorbe kojima se na neki način borimo protiv svih tih stresova – objašnjava naša sugovornica.

Baš zbog poplave novih riječi izazvanih pandemijom, njezina knjiga “Neologizmi u hrvatskome jeziku”, u kojoj se bavi upotrebom novih riječi, neočekivano je dobila desetak dodatnih stranica. Nastala je, inače, na temelju njezina doktorata, čija su tema bili neologizmi u našem jeziku od 1990. pa nadalje, a proučavala je tada korpus od približno 1300 takvih riječi. Rad je obranjen 2012. godine. Nove riječi se, pak, pojavljuju svaki dan, no kod nas ne postoji praksa njihova sustavnog bilježenja, kao što je to uvriježeno u Americi i Engleskoj, pa je o brojevima teško govoriti.

– Novim riječima u hrvatskome jeziku pristupa se s malo drukčijeg stajališta nego što je to uobičajeno u kroatističkoj literaturi. Prvo su me špotali što je strana riječ u naslovu knjige i pitali zašto nisu “novotvorenice”, umjesto “neologizmi”, pa sam im odgovorila kako moraju pročitati knjigu da to saznaju. Smatram u njoj i tumačim, naime, da su neologizmi zapravo sve nove riječi u hrvatskome jeziku, a to onda podrazumijeva i novotvorenice, i riječi kojima smo promijenili značenje, kao što je to prozor u informatičkom te u tradicionalnom značenju, ili miš, i treće, posuđenice iz drugih jezika. I upravo je ta potonja kategorija ono što s purističkog stajališta najviše smeta, jer je vrlo brojna i naglo se povećava – navodi ona.

Sve riječi koje je analizirala potvrđene su u uporabi, a skupljala ih je u jednojezičnim rječnicima ili na internetskim portalima, u medijima, kao i u svakodnevnom razgovoru.

– Dobne razlike nisam konkretno istraživala, ali u ranijim istraživanjima pokazalo se kako je to razgovorni leksik kojim se koristimo svi bez obzira na dob. Naravno da je priljev novih riječi veći i češći kod mlađih generacija, ali se isto tako pokazalo kako se to što nam mladi uvode u jezik svakodnevno, vrlo brzo iz žargona prelijeva u razgovorni jezik, i onda se proširi na razinu opće uporabe, i to u novije vrijeme doslovno brzinom svjetlosti – rezimira profesorica Ana Mikić Čolić.

Prvi su nam put, nastavlja, komunikacijski kanali počeli diktirati izgled leksika jer zbog tipkanja na mobitelima i internetu jako puno skraćujemo riječi, što je otvorilo potpuno novi spektar tvorbenih načina – jer, sve što možemo, skratit ćemo. No, kaže i kako je iskrivljena slika u javnosti da smo počeli posuđivati riječi iz drugih jezika posljednjih deset ili petnaest godina.

– Posuđuje se oduvijek, sjetimo se priče o babilonskoj kuli – Bog izmiješao jezike ljudima. Nije to nova pojava. Devedesetih godina jesmo počeli koristiti anglizme, krenulo je to s padom komunizma i globalizacijom, a poklapa se nekako i s uvođenjem engleskog jezika u škole, ranije je njemački bio dominantan. No, tijekom jezične povijesti bilo je različitih izvora iz kojih smo posuđivali, primjerice iz turskog i njemačkog jezika, upotrebljavali smo i puno latinizama, internacionalizama... Dakle, nisu samo društvene mreže doprinijele tome da se engleski toliko proširi na globalnoj razini – kaže docentica Mikić Čolić.

Foto: Davor Javorovic/PIXSELL

A jesu li neologizmi prijetnja našem jeziku ili ih ne treba tako doživljavati?

Komunikacijska potreba

– Sklonija sam vjerovati da nam to nije nikakva prijetnja jer jezik sam jako dobro regulira procese unutar svog sustava. Znači, komunikacija je ta koja regulira upotrebu određene riječi, odnosno govornici. Kada govorimo o purističkim stavovima, odnosno da nam je to prijetnja, često zaboravljamo kako je komunikacija prvi i osnovni poticaj za razvoj jezika, komunikacija je osnovna funkcija jezika. Pokazalo se dosad da svaki nagli pokušaj da se nasilno nešto provede u jeziku nije bio uspješan. Tako ne možemo ni nasilno uvoditi nove hrvatske riječi da zamijenimo sve strane niti odjednom možemo protjerati sve anglizme iz jezika. Činjenica je, pak, da smo anglizme počeli upotrebljavati i tamo gdje imamo svoju riječ, i to je možda problem. No, s druge strane, ne postoji jezik na svijetu koji nema ni jednu posuđenicu, posuđivanje je način obogaćivanja svih svjetskih jezika, pa tako i našeg. Svaka se riječ pojavila zato što za njom postoji komunikacijska potreba. Pogledajmo samo izvanjezičnu stvarnost i koliko nam se novih stvari pojavljuje na dnevnoj bazi, a sve njih treba imenovati – ističe.

Što je dulje riječ u upotrebi, više će se i prilagođavati našem jeziku, a kao primjer profesorica Mikić Čolić navodi Google, od kojega su se izrodili guglati, proguglati, uguglati, a oni danas imaju sve značajke hrvatskih glagola. ž

– Svaka riječ ima svoje mjesto i stilski – zaključuje.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 8

CO
Cosinus
08:07 06.03.2021.

Nauka o izučavanju vlastitog jezika. I onda, kada ne znaju što bi, mijenjaju taj jezik da ga oni koji ga koriste moraju ponovno u školu. A tek u matematici što je napravljeno. Završio sam strojarski fakultet i kada čitam neke od naziva prvo se moram upoznati o čemu se tu radi. To je ludilo.

VI
vidum
22:00 06.03.2021.

Ima novih riječi, ali ima i onih koje se više ne koriste, Mamjerno ili ne riječ "namjera" je potpuno izbačena iz našeg jezika. Sad imamo "intenciju" Umjesto "mete" ili "cilja" imamo "target". Imamo i "(is)komunicirati", koja zamjenjuje nekoliko riječi. Imamo i "nedelju", "ponedeljak", "čoveka", "dve" i još gomilu takvih. Uglavnom, umjesto Hrvatskog jezika, dobili smo Englesko-Srpski.

SO
sokol99
09:13 06.03.2021.

Ajoj što radite i što muljate sa našim jezikom???