Migranti iz kolone koja je iz Hondurasa krenula prema SAD-u podnijeli su grupnu tužbu protiv Trumpa i njegove administracije. Ljudi koji nisu građani SAD-a i trenutačno su stotinama kilometara udaljeni od američkog tla tuže predsjednika zemlje u koju su se zaputili zbog kršenja njihovih ustavnih prava. Prava koja jamči ustav države čiji građani nisu i na čijem se teritoriju još uvijek ne nalaze. Njihovi liberalni politički saveznici i oportuni odvjetnici smatraju da oni ta prava svejedno trebaju moći konzumirati, a Trump ih navodno krši samim time što ilegalne migrante svojom retorikom i politikama odvraća od dolaska u SAD gdje žele zatražiti azil.
Kad bi ovakav pristup migracijama bio općeprihvaćen, vlast bi bila potpuno onemogućena u zaustavljanju ilegalnih migranata. Pojedinci ili skupine s bilo kojeg kraja svijeta koji izraze želju za ilegalnim prelaskom nečije granice trebali bi u tome biti ohrabrivani. Srećom, zahvaljujući Trumpu konzervativci sad drže Vrhovni sud pa će ovakva bedastoća, ako i prođe na sudu u Washingtonu, vrlo izvjesno biti odbačena na najvišoj instanci.
Jasno je da ovdje nije riječ tek o unesrećenim ljudima koji se bore za svoja prava, nego prvenstveno o političkom udaru na Trumpa i pokušaju postavljanja opasnog presedana. Demokrati su odavno napustili srednji sloj i postali zaštitnici korporativnih interesa i ovisnika o državnoj pomoći. Masovna ilegalna imigracija sjajno im se uklapa – povećava im biračku bazu, a korporativnim sponzorima osigurava jeftinu radnu snagu.
Kad tvorci problema iznalaze rješenje, u pravilu dobijete još veći problem. Američki demokrati, kao svi ljevičari, rješenje vide u redistribuciji i visokim porezima “koje će plaćati bogati”, a najviše ih plati upravo srednji sloj i tako postaje sve siromašniji. Više siromašnih, više ovisnika o državi, više birača Demokratima. Republikanci su dugo pristajali na nametnuti im okvir, tolerirali ilegalnu imigraciju i usput, kao “stranka za biznis”, pazili da najbogatiji plate što nižu cijenu bujanja socijalnih programa i rastrošnosti birokratskog aparata.
A onda se pojavio Trump koji je shvatio da establishment – i crveni, i plavi – zastupa one na vrhu i samom dnu društvene ljestvice, dok onu većinu u sredini nitko ne doživljava. Ubacio se u prazan politički prostor, razbucao republikansku oligarhiju, osvojio nominaciju i pobijedio na izborima. Amerika je pokazala da je spremna za promjene.
Jedna je od tih promjena i zaustavljanje masovne ilegalne imigracije koja je pogonsko gorivo za nebrojene kriminalne lance i duboko nepravedna prema milijunima koji strpljivo i poštujući proceduru čekaju u redu za postati američki radnici i građani. Dozvoljavajući da se pod egidom ljudskih prava tisuće i tisuće ubacuju preko reda, ohrabruje se u dolasku one koji ne poštuju zakon, dok se ljude koji od prvog dana prihvaćaju pravila zemlje koju žele za svoju novu domovinu demotivira ili, još gore, prinuđuje da se i sami okušaju u dolasku “na divljaka”.
Slična stvar događa se i u Europi u kojoj je radnički sloj također napustio ljevicu i okrenuo se desnim opcijama koje se protive masovnom priljevu migranata iz trećeg svijeta. A kad Amerika i Europa prolaze kroz slične tektonske promjene, to je dobar znak da je potrebna dorada globalnih mehanizama. UN-ov Globalni kompakt o migracijama, koji treba biti usvojen u prosincu u Marakešu, teško može biti adekvatno rješenje jer se iz njega već povukao SAD, najveća svjetska sila i najprimamljivije odredište većini svjetskih migranata. Isto najavljuje i dio članica EU pa će Marakeš ostati tek mrtvo slovo na papiru.
npr. pakistanac koji je jos u pakistanu tuzi npr. hrvatsku ustavnom sudu jer mu krsi prava sto bez identifikacije ne moze kamo hoce. pametnom dosta. a gdje su tu granice ludila lijeve hipnotizirane i programirane mase?