Hrvatska i Slovenija napokon su sjele i sada zajednički traže rješenje kako osigurati nesmetan ribolov u području Piranskog zaljeva, a da pri tome ne prejudiciraju konačno rješenje granice, doznajemo iz diplomatskih izvora. Kao moguće pilot-rješenje, o kojem se sada razgovara, jest to da bi hrvatski i slovenski ribari mogli privremeno zajednički ribariti u području koje prelazi granične crte oko kojih se dvije države ne slažu.
Proširivanjem zone ribarenja prestale bi na adrese hrvatskih, ali i slovenskih ribara, stizati kazne, ribari više ne bi bili uznemiravani, a države, koje plaćaju odvjetnike ribarima – prestala bi u tu svrhu izdvajati sad već znatna sredstva. O tome su prošli tjedan iz Vlade razgovaralo i s ribarima iz Savudrije, kako bi se vidjelo što oni o tome misle.
Zarađuju odvjetnici
Dvije države – Hrvatska i Slovenija – sada su spremne dogovoriti privremeno rješenje jer su obje vlade svjesne da imaju odgovornost da ljudi uz granicu ne trpe dok se ne riješi glavni spor. Stoga se i nije krenulo od najvećeg problema – granice – već od konkretnih poteza i dogovora koji će olakšati život ljudima s obje strane granice. Usto, treba i napomenuti, kažnjavanje ribara s obje strane postaje gotovo apsurdno. Dosad nije naplaćena ni jedna jedina kazna ni s jedne strane, što ne znači da nema financijskih izdataka. Ribare se uznemirava, ali nemaju financijsku štetu jer je postupak i kazne na sebe preuzela država, kako Hrvatska tako i Slovenija. Nakon svake kazne, odvjetnici koje su angažirale države podnose žalbe. I dok kazne nisu naplaćene, honorar odvjetnicima se redovno isplaćuje i sada se akumulirala već pozamašna svota.
Problem same granice se za sada ne dira niti bilo koje privremeno rješenje prejudicira granicu. No dok se to ne riješi, život mora teći i moraju se naći načini kako ljudima uz granicu otkloniti probleme i to odgovorne vlade moraju napraviti. Uostalom, nemali broj EU država nema riješenu granicu, no život funkcionira normalno i to je kontekst u kojem se sada razmatra ideja da se omogući zajednički ribolov na određenom području kao privremeno rješenje.
To područje nikako neće biti ono koje je predviđeno ribarskim dijelom bilateralnog Sporazuma o malograničnom prometu i suradnji (SOPS) Hrvatske i Slovenije, i po kojem bi slovenski ribari imali pravo na izlov do Vrsara. Naime, ta odredba navedena je u hrvatskom Ugovoru o pristupanju EU, no uz notu da puna provedba kreće tek završetkom arbitražnog postupka, čiju odluku Hrvatska ne priznaje. Umjesto te zone, države traže novo, privremeno i rješenje na kraće vremensko razdoblje, koje je prihvatljivo objema stranama. Jedna od mogućnosti koje se spominju je, primjerice, ta da slovenski ribari love do Umaga, a hrvatski do Kopra.
Kako to rade u Europi
Takva praksa zajedničkog ribarenja nije nepoznata u EU – štoviše. Postoji cijeli niz primjera da flote jedne države ribare u teritorijalnom moru druge. Takva vrsta ribarenja uređena je tako da je taksativno navedeno koja država smije izlovljavati koje vrste u točno određenom području mora druge države. Vrlo često, količina ribe je i neograničena. U aneksu Uredbe br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, stoji podulji popis izlova u morima drugih država na točno određenim lokacijama.
Tako, među ostalim, da pravo na izlov u irskim vodama imaju Francuska, Nizozemska, Njemačka i Belgija. Primjerice, južno od Corka loviti skuše, škampe ili haringe i to neograničeno, Francuska može sjeverozapadno od rta Erris Head loviti škampe... U belgijskim vodama love Nizozemci, u danskim ribari Njemačke i Nizozemske i Belgije, u francuskim Belgijanci, Nizozemci, Nijemci, Španjolci, u španjolskim Francuzi...
Prošloga tjedna u Savudriji je s ribarima razgovarala i ministrica poljoprivrede Marija Vučković.
– Kao i prije, u Savudriji smo bili kako bismo saslušali probleme ribara koji obavljaju ribolov u spornome području te pridonijeli pronalaženju mogućnosti njihova rješavanja – kazala nam je ministrica Vučković.
Takav režim ribolova je već nekoliko puta bio na stolu - sporno je bilo to što je slov. strana inzistirala da se lovi ribarskim alatima i po njihovim lovostajima, a u hrv. terit. vodama, povrh toga da jedino slovenska pomorska policija smije zaustavljati i njihova inspekcija kontrolirati ulov slovenskih ribara. Naši pak uopće nisu zainteresirani za slov. ribolovna područja, dakle sjeverno od crte sredine u zaljevu. Jasno da se dogovor nije mogao postići, ni u praksi niti na papiru - štoviše Rupel je odmah implementirao sve to što je bilo predloženo za ribarstvo kao slovensko more jer gledajte što piše, imate o tome u tražilicama. Ukratko, ne vidim kako je uopće bilo što moguće dogovoriti kad njih zanima samo hrv. terit. more i ništa drugo, a ta malobrojna ekipa ribara sa slov. strane oni su samo neki dekor i uopće to nije gospodarski bitno za njih nego više za svoje potrebe love. Opreza nikad dosta!