Kako je imati svoj dom Amor je već odavno zaboravio. U sklonište u Dumovcu vratio se jer se njegov udomitelj razbolio.
Otad Amor živi za trenutke kad se u boksu čuju koraci, kad do njegovih vrata dolaze volonteri. I ne treba mu trčanje i šetnja, iako je naučio i pristojno šetati i pristojno se ponašati. Sve za čim Amor čezne je topla ljudska ruka i nježnost koju ona donosi.
- Amor je pas koji vam slomi srce svaki puta kad ga ostavite, jer on živi za taj trenutak da vas vidi. Samozatajan, skriven od pogleda, kad vidi da prilazimo njegovom boksu skače od veselja, dijeli puse, mazi se. Bez obzira što brzo prolazi njegovo vrijeme za trčanje na livadi - kaže jedna od volonterki koja se brine o Amoru.
A kad je stigao u sklonište, kažu, bio je jedan od pasa kojima nikad nije dosta trčanja, šetnje i igranja. Od svojih šest godina u skloništu je proveo četiri. Ostavilo je to traga na njemu, iako je i dalje spreman za igru, raspoložen i nasmijan. Amor je poseban i po tome što je davatelj krvi.
- Spasio je brojne pseće živote darujući svoju krv. I to je još jedan od razloga zašto ga toliko volimo - kažu u Dumovcu. Njima ne smetaju ni Amorove godine ni to što je crne boje. No, unatoč svoj dobroti, nitko se još nije odlučio da mu otvori vrata svog doma. U kojem bi Amor živio do kraja života, u kojem bi svom čovjeku bio najbolji prijatelj.
Imate li takva vrata, ili trebate više informacija, nazovite na 099/56 48 556.